DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 23     <-- 23 -->        PDF

kamatnom stopom, onda se iz toga može povući samo jedan zaključak, da je ili 3%
ili 5% kamatna stopa krivo primijenjena s obzirom1 na osebine šumskog gospodarstva.


Još je »zgodnije1 i simpatičnije« rješavanje slučaja broj 2. Radi se o izračunavanju
vrijednosti golog šumskog zemljišta, na kojem će se osnovati johova sastojina
sa 30-godišnjom ophodnjom, te se ne predviđaju nikakovi medutimni prihodi
od proreda, već samo glavni užitak, koji´ će se ostvariti nakon 30 godina.


Pisac predmnijeva, da će taj užitak u doba sječe reprezentirati vrijednost od


3.380 dinara. Ne diramo u ovu posve nesigurnu pretpostavku, jer nitko ne može predvidjeti
cijenu johovine nakon 30 godina, ali upada nam u oči suvereno ignoriranje
matematskih i ekonomskih postulata nauke o računanju vrijednosti šuma.
Pisac kaže na str. 545—1934 doslovce: »Prihod od 3.380 dinara ponavlja se
svake 30. godine. Prema tome je godišnji prosečni prihod 3.380:30= 112,66 Din.«


Prema tome pisac smatra, da je sa ekonomsko-financijskog stanovišta posve
identično, ako ja za 30 godina dobivam isplaćenu svotu od 3.380 Din. ili pak ako
svake godine dobivam trideseti dio te svote. Usred kapitalističkih rentovnih računa
najednoć se zanio u neke čisto nekapitalističkc prilike, gdje ne poznavaju kamata na
novac, a za čas se opet vraća u kapitalistički svijet, prihvaća rezultate iz svoje nekapitalističkc
turneje i dalje sa njima kapitalistički postupa. Pošto se vidi, da pisac
ipak trajno boravi u zbiljskom kapitalističkom svijetu, to si usprkos kraćih izleta u
idealne sfere ne smije dozvoliti slobodu, da u jednom te istom računu pretpostavlja
dva posve suprotna ekonomska svijeta. Na terenu današnjeg gospodarskog uređaja
pisac je počinio kod izračunavanja godišnje rente iz njezine konačne vrijednosti grubu
matematsku pogrešku, jer matematska osnovica rentovnih računa je geometrijska progresija,
a pisac tu rentu određuje jednostavnim dividiranjem.


Međutim pisac i dalje nastavlja u tom stilu. Kada je na nedopušten način došao
do rezultata, da konačni užitak posle trideset godina odgovara godišnjem užitku od
112,66 Din., nakon toga ustanovljuje kapitalnu vrijednost toga užitka uz pretpostavku,
da se radi o vječnoj godišnjoj renti, koju kapitalizira sa 5%-nim kamatnjakom. (Pisca
ništa ne smeta kod toga, da se ovdje radi o periodskoj renti, koja se svakih 30 godina
pojavljuje). Na taj način dobiva kapitalnu vrijednost rente u iznosu od 2.240 Din. Mislili
bismo, da su time računske operacije dovršene, jer kada smo neku rentu kapitalizovali,
onda smo dobili prihodnu (ili prinosnu) vrijednost dotičnog kapitala, koji odbacuje
spomenutu rentu.


Ipak nam pisac pruža neko novo iznenađenje, kad kaže: »i dobiveni kapital


(t. j . 2J240 Din) može se smatrati potpun t. j . da će se ostvariti za 30 :5 = . godina.«
Na temelju gornje rečenice pisac diskontira svotu od 2.240 Din sa kamatnom stopom
od 3% na 6 godina, te dobiva svotu od 1.876 Din, koju- naziva impozantnim imenom:
»Apsolutna vrijednost zemljišta«.
Ali u gornjoj rečenici ima gotovo toliko zagonetka, koliko i riječi. Što znači,
da je neki »kapital potpun«; što znači, da će se ostvariti za 6 godina, kada se uvodno
pretpostavlja 30 godišnja ophodnja, te goloi zemljište? Radi čega reducira dobivenu
rentovnu vrijednost?


Na sva ova pitanja ne može nam dati odgovora nauka o računanju vrijednosti
šuma niti ekonomska nauka, koju pisac tako dosljedno- »mimoilazi« već nam jedino
može odgovor dati psihologija. Treba naime pažljivo pročitati uvodnu rečenicu kod
slučaja broj 2., gdje pisac kaže: »Za ispaše, hrastove izdanačke šume i za ostale niske
šume dobiće se praktičnim prilikama odgovarajući rezultat pomoću
računanja, koje daje za vreme ophodnje očekivani prihod divizijom sa brojem godina
ophodnje.«


Podvukao sam jedan dio rečenice, iz koje se vidi, da pisac i ne traži neku apsolutnu
vrijednost zemljišta, već traži samo praktičnim prilikama odgovarajuće rezultate,
koje rezultate nakon toga bez ikakvog opravdanja naziva apsolutnom vrijednošću.


21