DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 21 <-- 21 --> PDF |
S obzirom na ovo kategorisanje moramo primijetiti ovo: Kod procjena kategorije a) i b) ne radi se o tome, da se ustanovi stvarna prometna ili uporabna vrijednost ´nekretnina, već su te procjene samo sastavni dio metoda koje rješavaju pitanje, kako se ima razdijeliti: ukupni iznos državnog poreza na pojedine poreske obvezanike. U toj svojoj zadaći ima državna legislativna vlast suverena prava, nije dužna porez raspodijeliti´, da svaka jedinica vrijednosti nacionalnog imetka u jednakoj mjeri podleži pod podmirivanje državnih potreba, jer porez ne plaćaju nacionalni kapitali, već gospodarski subjekti — privrednici. Kod progresivnog poreskog sistema vrijedi načelo, da svaki privredni subjekt ima prema svojim gospodarskim snagama podmirivati državne potrebe, naime u razmjeru spram svoje gospodarske snage. Kako se ima raspodijeliti državni poreski teret na pojedine državljane, odlučuje narodno pretstavništvo, koje kod toga ima u vidu nacionalne, socijalne i političke obzire kao i privredne ciljeve, koje nastoji ostvariti svojom poreskom politikom. U svrhu ostvarenja tih ciljeva može, a ne mora. narodno predstavništvo zaključiti, da se kao poreska osnovica ima uzeti vrijednost nekretnina. Taj pojam vrijednosti nije identičan sa pojmom vrijednosti u slobodnom saobraćaju dobara, jer finansijski zakon taksativno određuje, na koji se način imaju te »vrijednosti« ustanoviti. Tako su sada na snazi propisi, kako se ima ustanovljivati čisti katastralni prihod od zemljišta i katastarska vrijednost zemljišta. Nitko ne tvrdi, a najmanje država, da je ta katastarska vrijednost identična sa vrijednošću, koja! dolazi do izražaja u slobodnom ekonomskom životu. Ustanovljivanje ove zvanične vrijednosti samo je jedan detalj poreske tehnike, kojom se ide za tim, da se poreski tereti raspodijele na državljane. Smatram, da ova poreska pitanja ne spadaju pred šumarski forum, u koliko nisu u savezu sa pitanjem šumarske politike. Poreski pojam vrijednosti je pozitivna zakonska odredba, a nema ništa ili malo zajedničkog sa ekonomskim pojmom vrijednosti, pa se ta dva pojma ne smiju miješati. Nakon rješavanja poresko-tehničkih pitanja prelazi pisac na raspravu o vrijednosti nekretnina sa čisto ekonomskog stanovišta. Na strani 651/1933 kaže: »U običnom životu govori se stalno o proceni i ako bi nama šumarima bilo svakako prijatnije i simpatičnije, kada bi se govorilo o izračunavanju vrednosti većih šumskih poseda« (podcrtao potpisani). Na drugom mjestu kaže: »No ipak postoji mogućnost utvrđenja činjenica, da je proceiia toliko vrednija, za nas prijatnija i zgodnija, u koliko se oslanja na račune« (podcrtao potpisani). Nešto je novoga, da se kod stručnih istraživanja uvlače neki osjećajni momenti, jer smo dosada smatrali, da istraživač mora tražiti objektivnu istinu, bez obzira na njegove lične simpatije i prijatnosti. Dalje pisac nastavlja ovako: »Što se tiče metoda procena, postoje u glavnom dva: metod prodajne cene« (pisac pod tim nazivom razumijeva prometnu vrijednost) » i metod prinosne vrednosti. Ne upuštajući se na ovome mestu u razmatranje pojma »vrednosti«, pošto je to tema nacionalno-ekoriomske prirode, koja je mnoga pera u pokret stavila, mi ćemo zaobići to razmatranje i govorićemo, kako se postupa pri utvrđivanju tih vrednosti.« Kada pisac postavlja ove tvrdnje i najavljuje svoj program, ne možemo mi »zaobići« neka pitanja: Kako se može o nekoj stručnoj temi raspravljati, a da se barem u najkraćim potezima ne razjasni pojam objekta istraživanja. To naročito vrijedi s obzirom na ekonomsku pojavu vrijednosti dobara, gdje u ekonomskoj literaturi postoje tolika različita tumačenja i naziranja, gdje se dolazi do tolikih različitih i oprečnih rezultata, koji postaju razumljivi tekar- na temelju opće teoretske dispozicije. Zar možemo neku stvar tražiti, ako ne znamo, kako izgleda i u čemu se sastoji? Zar je okolnost, da neka tema spada u područje nacionalne ekonomije, razlog, da se o toj temi ne ras19 |