DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 20     <-- 20 -->        PDF

plod na površinu zemlje, gde se posle sušenja još raspuca, te se na ovaj
način oslobode spore.


Traženje podzemnih gljiva olakšano je pomoću svinja, koje se gone
u šumu na ispašu, jer ih one po mirisu njuškom iskopaju, te ih vrlo rado
jedu. Čobani samo treba da pripaze na svinje na mestima, gde one sa
žurbom riju po zemlji, te da im otmu ono, što izruju, kako bi se proverilo,
šta traže. U mnogim slučajevima biće to gliste ili larve insekata.
Pod lisnatim drvećem, mladim ili starim, gde nema gustog prekrivača
od trave i mahovina, mogle bi se naći podzemne gljive. Svinje neka se
teraju napred, a na mestima gde su počele da ruju, neka se traži i kopa
dalje, ne više od 2 dem u dubinu. Na ovaj način bile su pronađene i gore
spomenute gljive.


Zeleo bih, da šumsko osoblje obrati pažnju na podzemne gljive. Od
toliko njihovih vrsta poznate su za naše krajeve samo gore spomenute.
Našu otadžbinu treba pretražiti i u tom pogledu, da ne bismo zaostali za
drugim narodima. Bio bih zahvalan svakome, koji mi pomogne u skupljaniu
ovih gljiva, s tim da mi pošalje primerke odmah još sveže, na adresu:
Botanička bašta Univerziteta, Beograd, Takovska br. 43. Za svaku novu
vrstu nagradiću pošiljaoca. Isto tako mi je dužnost, da na ovom mestu
najsrdačnije zahvalim g. Jekiću na usluzi za skupocen materijal. Gospodinu
upravniku bot. zavoda Univerziteta u Beogradu prof. dr. L. Glišiću
zahvaljujem na dozvoli, da se koristim bibliotekom i aparatima spomenutog
zavoda.


Résumé. L´ auteur expose les nomes et les caractéristiques des champignons
subterranés (truffes) trouvés jusqu´ici en Serbie.


SAOPĆENJA


RAČUNANJE VRIJEDNOSTI ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA.


(Povodom članaka g. ing. L. Petrovića.)


U Šumarskom Listu broj 11 od 1933. g. i broj 11. od 1934. g. raspravlja g. ing.


L. Petrović o načinu ustanovljivanja vrijednosti šuma, šumskog i poljodjelskog zemljišta
i to u prvome redu u onim slučajevima, kada se te vrijednosti ustanovljuju
u javne t. j . zvanične svrhe. Tom prigodom konstatuje, da ne postoje dovoljni propisi,
koji hi procjenitelju (t. j . činovniku) mogli poslužiti kao oslonac pri procjeni za javne
ciljeve. Pisac tvrdi, da je povod za procjene raznovrstan, već prema tome, da li
se radi:
a.) 0 procjenama u čisto fiskalne ciljeve.


b.) 0 procjenama zvaničnog karaktera, koje ali obuhvataju i interese trećih
lica. Kako se iz kasnijih izlaganja vidi, ima pisac pod tim nazivom u vidu one procjene,
koje vrše zvanična lica u svrhu odmjerivanja prenosnih i ostavinskih pristojba,
pa su dakle i to procjene u čisto fiskalne ciljeve.


c.) O procjeiama u cilju sloibodnog saobraćaja dobara.


18




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 21     <-- 21 -->        PDF

S obzirom na ovo kategorisanje moramo primijetiti ovo: Kod procjena kategorije
a) i b) ne radi se o tome, da se ustanovi stvarna prometna ili uporabna vrijednost
´nekretnina, već su te procjene samo sastavni dio metoda koje rješavaju pitanje, kako
se ima razdijeliti: ukupni iznos državnog poreza na pojedine poreske obvezanike. U
toj svojoj zadaći ima državna legislativna vlast suverena prava, nije dužna porez raspodijeliti´,
da svaka jedinica vrijednosti nacionalnog imetka u jednakoj mjeri podleži pod
podmirivanje državnih potreba, jer porez ne plaćaju nacionalni kapitali, već gospodarski
subjekti — privrednici. Kod progresivnog poreskog sistema vrijedi načelo, da
svaki privredni subjekt ima prema svojim gospodarskim snagama podmirivati državne
potrebe, naime u razmjeru spram svoje gospodarske snage. Kako se ima raspodijeliti
državni poreski teret na pojedine državljane, odlučuje narodno pretstavništvo, koje
kod toga ima u vidu nacionalne, socijalne i političke obzire kao i privredne ciljeve,
koje nastoji ostvariti svojom poreskom politikom. U svrhu ostvarenja tih ciljeva može,
a ne mora. narodno predstavništvo zaključiti, da se kao poreska osnovica ima uzeti
vrijednost nekretnina. Taj pojam vrijednosti nije identičan sa pojmom vrijednosti u
slobodnom saobraćaju dobara, jer finansijski zakon taksativno određuje, na koji se


način imaju te »vrijednosti« ustanoviti. Tako su sada na snazi propisi, kako se ima
ustanovljivati čisti katastralni prihod od zemljišta i katastarska vrijednost zemljišta.
Nitko ne tvrdi, a najmanje država, da je ta katastarska vrijednost identična sa vrijednošću,
koja! dolazi do izražaja u slobodnom ekonomskom životu. Ustanovljivanje
ove zvanične vrijednosti samo je jedan detalj poreske tehnike, kojom se ide za tim,
da se poreski tereti raspodijele na državljane.
Smatram, da ova poreska pitanja ne spadaju pred šumarski forum, u koliko
nisu u savezu sa pitanjem šumarske politike. Poreski pojam vrijednosti je pozitivna
zakonska odredba, a nema ništa ili malo zajedničkog sa ekonomskim pojmom vrijednosti,
pa se ta dva pojma ne smiju miješati.


Nakon rješavanja poresko-tehničkih pitanja prelazi pisac na raspravu o vrijednosti
nekretnina sa čisto ekonomskog stanovišta.
Na strani 651/1933 kaže: »U običnom životu govori se stalno o proceni i ako bi
nama šumarima bilo svakako prijatnije i simpatičnije, kada bi se govorilo


o izračunavanju vrednosti većih šumskih poseda« (podcrtao potpisani). Na drugom
mjestu kaže: »No ipak postoji mogućnost utvrđenja činjenica, da je proceiia toliko
vrednija, za nas prijatnija i zgodnija, u koliko se oslanja na račune« (podcrtao
potpisani).
Nešto je novoga, da se kod stručnih istraživanja uvlače neki osjećajni momenti,
jer smo dosada smatrali, da istraživač mora tražiti objektivnu istinu, bez obzira na
njegove lične simpatije i prijatnosti.


Dalje pisac nastavlja ovako: »Što se tiče metoda procena, postoje u glavnom
dva: metod prodajne cene« (pisac pod tim nazivom razumijeva prometnu vrijednost)
» i metod prinosne vrednosti. Ne upuštajući se na ovome mestu u razmatranje pojma
»vrednosti«, pošto je to tema nacionalno-ekoriomske prirode, koja je mnoga pera
u pokret stavila, mi ćemo zaobići to razmatranje i govorićemo, kako se postupa pri
utvrđivanju tih vrednosti.«


Kada pisac postavlja ove tvrdnje i najavljuje svoj program, ne možemo mi
»zaobići« neka pitanja:
Kako se može o nekoj stručnoj temi raspravljati, a da se barem u najkraćim
potezima ne razjasni pojam objekta istraživanja. To naročito vrijedi s obzirom na


ekonomsku pojavu vrijednosti dobara, gdje u ekonomskoj literaturi postoje tolika
različita tumačenja i naziranja, gdje se dolazi do tolikih različitih i oprečnih rezultata,
koji postaju razumljivi tekar- na temelju opće teoretske dispozicije. Zar možemo neku
stvar tražiti, ako ne znamo, kako izgleda i u čemu se sastoji? Zar je okolnost, da
neka tema spada u područje nacionalne ekonomije, razlog, da se o toj temi ne ras19




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 22     <-- 22 -->        PDF

pravlja u Šumarskom listu? Zar si možemo predstaviti mogućnost, da se problem vri


jednosti dobara prebaci sa ekonomskog na matematsko polje?


Izgleda, da si pisac tih pitanja nije postavio, jer ih hi ne spominje, već bez;


daljnjeg polazi na put, kojeg si je zacrtao. Hoće da rješava ekonomska pitanja uz


ignoriranje ekonomske nauke. Ali na tom putu nužno mora postati nevjeran sam sebir


jer već na slijedećoj stranici (652 1933) postavlja neku teoriju o vrijednosti, kada


kaže, da kod procjene treba tražiti »stvarnu unutrašnju vrednost dotičnih


dobara«. Iz toga izlazi, da si pisac pojavu vrijednosti predstavlja kao neko svojstvo


stvari, kao neki fluid, koji se nalazi u materijalnim dobrima. Zato na drugome mjestu


govori o »apsolutnoj vrednosti«. Da pisac nije stvorio odsudnu odluku, da mimoiđe


nacionalnu ekonomiju, morao bi se sjetiti, da je takovo naziranje o prirodi pojave


vrijednosti vladalo do 18. vijeka, dok nisu prvi ekonomski pisci tu pojavu tačnije opi


sali. Francuz Abbé Condillac je već u 18. stoljeću postavio teoriju vrijednosti, kojom


je onemogućio prvobitno i naivno naziranje o pojavi vrijednosti, pa se odonda takovo


naziranje više ne pojavljuje u ekonomskoj literaturi. Kolikogod se razne ekonomske


teorije međusobno razlikuju, jedno im je ipak zajedničko, da sve shvaćaju vrijednost


kao neku pojavu, koja nastupa kao rezultat relacije, koja postoji između ekonomskih


subjekata i ekonomskih dobara. Radi toga si pojavu vrijednosti ne možemo zamisliti


izolovano od čovjeka1, koji stvarima pridaje i priznaje značaj vrijednosti.


Međutim g. Petrović smatra, da su različite cijene, koje razni gospodarski su


bjekti nude za jedno te isto dobro, dokaz, kako ljudi deformiraju 1 ne shvaćaju onu


»stvarnu unutrašnju« vrijednost stvari, pa se laća Sizifovog posla, kako bi te smetnje,,


te subjektivne momente eliminirao i tako došao do žuđene apsolutne vrijednosti.


Smatra, da je zadaća zvaničnih procjena ustanovljivanje apsolutne vrijednosti stvari,,


pa zato na strani 655-33 tvrdi da takozvane prodajne vrijednosti nemaju za naše


(t. j . zvanične) ciljeve mnogo vrijednosti. Smatra, da se apsolutna vrijednost stvari
može razabrati jedino iz prihoda od stvari, pa izjavljuje da se za zvanične svrhe
mora izračunavati vrijednost prema metodi prinosne vrijednosti.
Dok je u broju 11-33 pisac iznio svoje općenite poglede na predmet, to u broju


11-34 pristupa rješavanju konkretnih ekonomskih pitanja na temelju općenitih načela,


koja je iznio, to jest da mimoilazi ekonomsku teoriju.


Da nije stvorio ovakove odluke, sigurno pisac ne bi imao onu slobodu kretanja,
koju očituje u svojim daljnjim razmatranjima,, ali otsutnost nekih općih načela mora
nužno voditi do zbrke pojmova.


Slučajeve, gdje se u praksi traži računanje vrijednosti, pisac raspodjeljuje u
10 glavnih kategorija, a svaka kategorija dijeli se u mnoštvo podkategorija i iznimnih
slučajeva. Na taj način dolazi do ogromnog broja raznih slučajeva, koji se moraju
prema njegovom mnijenju svaki za sebe rješavati kao tipični praktični primjeri.


Kako to namjerava izvesti, vidi se iz nekoliko slučajeva, koje navada.


Kod slučaja broj l.najviše upada u oči okolnost, da pisac, buduće prihode od
glavnog i međutimnih užitaka, koji se očekuju u prvoj ophodnji, diskontira sa 3%
na današnju vrijednost. Tako dobivenu svotu smatra periodičkom rentom, koju sa 5%
kapitalizira. To samovoljno miješanje kamatne stope pisac obrazlaže praktičnim iskustvima.
Pisac tvrdi, da je za šumsko gospodarstvo adaptirana 3%-na kamatna stopa,
radi osebina šumskog gospodarstva i posjeda, pa tu stopu zaista i primjenjuje za
diskontiranje. Ali za kapitaliziranje šumskih renta predlaže kamatnu stopu od 5%
s obzirom na savremene prilike na našem novčanom tržištu.


Tim tvrdnjama nasuprot moramo uzeti u obzir slijedeće činjenice: Kad pisac
tvrdi, da je za šumsko gospodarstvo adaptirana 3%-na kamatna stopa, pa kad se
nadalje uzme u obzir, da je šumskoj renti uopće kao i svakom pojedinom obroku iste
jedan te isti izvor u šumskom gospodarstvu, onda moraju istaknuta načela vrijediti
i za diskontiranje kao i za kapitaliziranje. Pošto se pisac ne zadovoljava sa 3%-nom


20




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 23     <-- 23 -->        PDF

kamatnom stopom, onda se iz toga može povući samo jedan zaključak, da je ili 3%
ili 5% kamatna stopa krivo primijenjena s obzirom1 na osebine šumskog gospodarstva.


Još je »zgodnije1 i simpatičnije« rješavanje slučaja broj 2. Radi se o izračunavanju
vrijednosti golog šumskog zemljišta, na kojem će se osnovati johova sastojina
sa 30-godišnjom ophodnjom, te se ne predviđaju nikakovi medutimni prihodi
od proreda, već samo glavni užitak, koji´ će se ostvariti nakon 30 godina.


Pisac predmnijeva, da će taj užitak u doba sječe reprezentirati vrijednost od


3.380 dinara. Ne diramo u ovu posve nesigurnu pretpostavku, jer nitko ne može predvidjeti
cijenu johovine nakon 30 godina, ali upada nam u oči suvereno ignoriranje
matematskih i ekonomskih postulata nauke o računanju vrijednosti šuma.
Pisac kaže na str. 545—1934 doslovce: »Prihod od 3.380 dinara ponavlja se
svake 30. godine. Prema tome je godišnji prosečni prihod 3.380:30= 112,66 Din.«


Prema tome pisac smatra, da je sa ekonomsko-financijskog stanovišta posve
identično, ako ja za 30 godina dobivam isplaćenu svotu od 3.380 Din. ili pak ako
svake godine dobivam trideseti dio te svote. Usred kapitalističkih rentovnih računa
najednoć se zanio u neke čisto nekapitalističkc prilike, gdje ne poznavaju kamata na
novac, a za čas se opet vraća u kapitalistički svijet, prihvaća rezultate iz svoje nekapitalističkc
turneje i dalje sa njima kapitalistički postupa. Pošto se vidi, da pisac
ipak trajno boravi u zbiljskom kapitalističkom svijetu, to si usprkos kraćih izleta u
idealne sfere ne smije dozvoliti slobodu, da u jednom te istom računu pretpostavlja
dva posve suprotna ekonomska svijeta. Na terenu današnjeg gospodarskog uređaja
pisac je počinio kod izračunavanja godišnje rente iz njezine konačne vrijednosti grubu
matematsku pogrešku, jer matematska osnovica rentovnih računa je geometrijska progresija,
a pisac tu rentu određuje jednostavnim dividiranjem.


Međutim pisac i dalje nastavlja u tom stilu. Kada je na nedopušten način došao
do rezultata, da konačni užitak posle trideset godina odgovara godišnjem užitku od
112,66 Din., nakon toga ustanovljuje kapitalnu vrijednost toga užitka uz pretpostavku,
da se radi o vječnoj godišnjoj renti, koju kapitalizira sa 5%-nim kamatnjakom. (Pisca
ništa ne smeta kod toga, da se ovdje radi o periodskoj renti, koja se svakih 30 godina
pojavljuje). Na taj način dobiva kapitalnu vrijednost rente u iznosu od 2.240 Din. Mislili
bismo, da su time računske operacije dovršene, jer kada smo neku rentu kapitalizovali,
onda smo dobili prihodnu (ili prinosnu) vrijednost dotičnog kapitala, koji odbacuje
spomenutu rentu.


Ipak nam pisac pruža neko novo iznenađenje, kad kaže: »i dobiveni kapital


(t. j . 2J240 Din) može se smatrati potpun t. j . da će se ostvariti za 30 :5 = . godina.«
Na temelju gornje rečenice pisac diskontira svotu od 2.240 Din sa kamatnom stopom
od 3% na 6 godina, te dobiva svotu od 1.876 Din, koju- naziva impozantnim imenom:
»Apsolutna vrijednost zemljišta«.
Ali u gornjoj rečenici ima gotovo toliko zagonetka, koliko i riječi. Što znači,
da je neki »kapital potpun«; što znači, da će se ostvariti za 6 godina, kada se uvodno
pretpostavlja 30 godišnja ophodnja, te goloi zemljište? Radi čega reducira dobivenu
rentovnu vrijednost?


Na sva ova pitanja ne može nam dati odgovora nauka o računanju vrijednosti
šuma niti ekonomska nauka, koju pisac tako dosljedno- »mimoilazi« već nam jedino
može odgovor dati psihologija. Treba naime pažljivo pročitati uvodnu rečenicu kod
slučaja broj 2., gdje pisac kaže: »Za ispaše, hrastove izdanačke šume i za ostale niske
šume dobiće se praktičnim prilikama odgovarajući rezultat pomoću
računanja, koje daje za vreme ophodnje očekivani prihod divizijom sa brojem godina
ophodnje.«


Podvukao sam jedan dio rečenice, iz koje se vidi, da pisac i ne traži neku apsolutnu
vrijednost zemljišta, već traži samo praktičnim prilikama odgovarajuće rezultate,
koje rezultate nakon toga bez ikakvog opravdanja naziva apsolutnom vrijednošću.


21




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Do tog praktičnim prilikama odgovarajućeg rezultata dolazi pisac na taj način, da po


miloj volji adira, multiplicira i dividirai neke podatke, a na kraju ih još začini sa nešto


malo diskontacije.


Pisac je i opet »mimoišao« ono glavno pitanje, koje nam se nameće, kad čitamo
njegove članke, naime pitanje, koji su to kriteriji, na temelju kojih možemo prosuditi,
da li neki rezultat odgovara praktičnim prilikama ili ne?


Držim da smijem umjesto pisca odgovoriti na ovo pitanje, jer postoji samo
jedan logičan odgovor: Samo na temelju prometne vrijednosti nekog zemljišta možemo
prosuditi, da li neki računski rezultati odgovaraju »praktičkim prilikama«. Prema
tome prometna vrijednost ili »prodajna cijena«, kako se izražava pisac, nije od tako
malene važnosti, kako to pisac ranije tvrdi, već je najvažniji kriterij čitavog postupka.


Nakon svega toga moramo se pitati, čemu ima da služi čitava parada brojaka
i računskih operacija, kada ti računi sami za sebe ne mogu dati nikakovog odgovora
ra pitanje o vrijednosti nekretnina? To su računi, kojima je rezultat već unaprijed
određen, pa stoga nisu potrebni, a nemaju ni svrhe. Ing. Rud. Pipan, Bjelovar.


IZ UDRUŽENJA


UPOZORENJE.


Ovom broju Šumarskog Lista priložena je »Uplatnica« poštanske štedionice u
Zagrebu. Prema čl. 10. Pravila Jugoslovenskog šumarskog udruženja dužni su članovi
uplatiti članarinu (100´ dinara) u prvoj četvrti svake godine.


Molimo cijenjenu gg. članove, da se izvole poslužiti priloženom Uplatnicom.
Kako smo javili u 11 broju našeg lista, obustavili smo otpremu »Šumarskog
Lista« svim članovima, koji još nisu uplatili članarinu za godinu 1933.


UPRAVA.


VRAĆENI ŠUMARSKI LISTOVI.


Pošta nam je vratila listove otpremljene na slijedeće adrese. Označila je: »retur,
otputovao itd.«. Ing. Brizgalin Gjorgje, Beograd, Min. š. i r. retur; Buzuk Nikola, podšumar,
Oračanica, otputovao; Cajkanović Žarko, šum. savjetnik, Beograd min. š. i r.
retur u penziji; Hofman Josip, šef šum. uprave, Podgorica, retur; Janković Djuro,
insp. Min. šuma, Beograd, Min. šuma retur u penziji; Dr. Lohwasser Alfred, viši š.
savjetnik, Sarajevo, retur; Ing. Knežević Milutin, š. ing., Karlovac, otputovao; Simonović
Jovan, viši š. insp. Beograd, Min. šuma, retur u penziji; Ing. Nedimović Svetozar,
š. savjetnik, Banjaluka, retur; Vešović Milan, činovnik, Priština, retur; Ing. Zukina
Ivan, šum. pripravnik, Sarajevo, retur; Ing. Zegarac Pavle, sres. š. refer. Zagreb,
otselio; Vokić Milan, teh. insp., Oračanica, otputovao.


Molimo gg. članove, da nam izvole javiti svaku promjenu svoje adrese, jer
uprava sama ne mijenja - adrese bez traženja. UPRAVA.


........
III ........ ........ ...... .............. ......... ........, .... je .......
y ........ .. ... 8. ........ 1934. .......


........: ...........: ... .... . ..... ; ...............: .... .... .
........ u ... ........ 11 . . . . u . .; ..........: M . . a u .....;
.........: . a . . h, . a . . h, M . x a . . . e ., . . . . y . . h, Il . u . h, M . . . a y,
.> . . . . . h, M a . .. . . h, . . . . h, . . . . . a . . . . h, . . . . a ..


22