DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 13 <-- 13 --> PDF |
pravnoj prirodi prava lova u svome delu o svojini — ipak u svome ranijem delu o državini vodi računa o mogućnosti pravnog shvaćanja, po kome je pravo lova realno pravo tj. pravo vezano uz pravo svojine, a čak i bez ove povezanosti da može biti samostalni pravni uređaj. Očito mu je u tome bila pred očima predstava samostalnog i posebnog prava izvršivanja lova na tuđem zemljištu, kao što to predviđa i naš zakon o lovu u §§ 5—14, kada govori o opštinskim lovištima i davanju istih pod zakup. Po izvadanjima Randinim je dakle nesumljivo, da se tako shvaćenom samostalnom pravu lova mora priznati mogućnost položaja državine i dosledno i zaštita posesornih tužbi. Ad 2.) Ovo bi ujedno bio odgovor na gore istaknuto pitanje, da li je državina prava lova moguća u slučaju, kad je to pravo obligacionim putem preneto na treće lice, kao posebno pravo izvršivanja lova. Po svemu iznetom izgleda mi, da je Randino shvaćanje o lovnim pravima za vreme razdoblja od 20 godina, koje leži između prvog izdanja njegove državine (1864) do prvog izdanja monografije o pravu svojine (1884), donekle evoluiralo. Evolucija išla je u tome pravcu, da je za vreme rada o državini gledao na pravo) lova ´više manje po tada još uobičajenoj i od franko-germanskog shvaćanja inspirisanoj ideologiji, po kojoj je pravo lova zamišljeno posebnim samostalnim pravom. Vidno se ali da primetiti, kako je kasnije, kad se je udubio u problem svojine, ovo svoje shvaćanje sve više napuštao, dok nije došao do štrik mog stanovišta, da pravo lova nije posebno pravo, već ovlaštenje obuhvaćeno samim sadržajem prava svojine. Ad 3.) U svome delu o svojini Randa pitanje hvatanja divljači i životinja uopšte (Tierfang) nije obradio, pošto je po svome rasporedu obradu originalnih načina pribavljanja svojine, pa time i okupaciju, rasporedio za drugi deo, koji ali, kao što smo već napomenuli, nije stigao da razradi. Ali zato Randa o tome predmetu u kratkim oštrim crtama govori u radu o državini i to u glavi o pribavljanju državine pokretnih stvari. U § 11 cit. op. obraduje pojam aprehenzije — uzimanja u posed — tj. onoga čina, kojim dolazi čovek do odnosa državine, tj. do faktične vlasti nad njom. Tih načina naravno ima vazda. A faktična vlast ne mora uvek biti neposredna; dovoljno je za državinu, da je data nedvojbena i sigurna mogućnost za postignuće toga neposrednog odnosa između stvari, odnosno prava, i fizičkoga lica. Randa, smatrajući ubijenu ili ulovljenu divljač kao pokretnu stvar, veli pod tač. 5 na strani 422 cit. op., da se držaocem još ne postaje prostim ubijanjem divljači, nego tek neposrednom ličnom blizinom sa nesumnjivom mogućnošću i voljom istu sebi pribaviti. Stvarno uzimanje u ruku nije potrebno, niti iznošenje ubijene divljači iz lovišta. Randa ovde ne kaže, kako stoji stvar, ako se divljač živa uhvati. Samo primećuje pod napomenom 30) o divljači zamkom, mrežom ili lovkom ulovljenoj, da je tada posvema pitanje stvarnoga stanja (quaestio facti), u kojem slučaju se ima tako uhvaćena životinja smatrati u državini. Utiče na ocenu naročito udaljenost, sigurnost lovke, vrsta divljači, mogućnost pristupa trećih i si. Svakako se bez postojeće namere i bez sigurne mogućnosti, da se stvar preuzme u faktičnu vlast, državina ne pribavlja. Randa napominje također, da ranjena životinja nije u državini, 11 |