DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ma da bi bilo zanimljivo zalaziti još i dalje u dosta složene pravne probleme svih tih srodnih zakonskih pojmova, nesmemo izgubiti iz vida, da bi time previše izašli iz okvira postavljenog cilja. II. Posed i pravo lova. Što smo gore izneli o podvojenom shvaćanju jurističke prirode lovnog prava, moći će nam ukazati na izvesne zanimljivosti u Randinoj velikoj monografiji o posedu ili državini. Po uređaju državine nas interesuju pre svega sledeća pitanja s obzirom na pravo lova i to: 1.) pitanje o državini prava lova na vlastitom lovištu (§ 4 Z. 1.); 2.) pitanje o državini prava lova, odnosno prava izvršivanja lova, na zakupnom lovištu (§ 4, 5 Z. 1.); 3.) pitanje državine ulovljene tj. uhvaćene ili ubijene divljači. Složenost i tih pitanja tolika je, da bi iole iscrpno obrađivanje istih dovelo do neželjenog obima ovoga rada. S obzirom na postavljen cilj načećemo ta pitanja samo u toliko, u koliko ih spominje imenovano Randino delo. Ad 1.) Beati possidentes! Tako počinje Randa svoj rad, te izvodi pravni pojam državine iz prirodnog ishodišta detencije, pridržaja. Odmah u početku on razdvaja državinu stvari (Sachbesitz) od državine prava {Rechtsbesitz). U § 3 kategorički postavlja svoju glasovitu tezu, da drsžavina nije pravo već stvarnost, činjenica, položaj, uz koji pravni poredak vezuje izvesne pravne posledice. I svojini oštroumnim i iscrpnim izlaganjima o tome problemu uspeo je da mu da za pravnu nauku, može se kazati, definitivan oblik. Njegova shvaćanja postala su autoritativna u ćelom pravnom svetu. Pravne posledice, koje se vežu za državinu i koje prave taj stvarni položaj u praktičnom životu tako važnim za imovinsko pravo, čine dve zaštitne institucije pravosuđa, dve posesorne tužbe: tužba zbog smetanja poseda i tužba zbog oduzetog poseda. Gore smo izneli Randino shvaćanje, po kome pravo lova nije posebna pravna zasada, već integralni deo prava svojine zemlje (Grundeigentum). Vlasnik lovišta prema tome izvršuje lov temeljem prava vlasništva, koje mu pravo daje medu inim ovlaščenjima upotrebe također i to, da po njemu lovi tj. u smislu § 1. Z. 1. da divljač progoni, hvata i ubija, prisvaja si njene odeljene upotreljive delove, te divljač zaštićenu lovostajom gaji i razmnožava (sve to ukoliko tim zakonom nije drukčije određeno). Ovo njegovo pravo je isključivo pravo na određenoj teritoriji (lovištu), jer je pravo svojine isključivo pravo. Pošto dakle po Randinom shvaćanju pravo lova ulazi u pojam zemljišnog vlasništva ili pošto je po drugom stavu § 1. Z. 1. to pravo spojeno s pravom svojine zemlje i pripada sopstveniku zemljišta, proizlazilo bi da treba državinu toga prava svesti pod pojam državine stvari (Sachbesitz) i to specijalnu državinu nekretnine. Čim se ali stane na gledište, da je pravo lova samostalno pravo, posebni pravni uređaj, kao što to čini n. pr. izričito građanski zakonik Kraljevine Srbije u § 184, onda njegova državina obično nije više državina stvari, već državina prava (Rechtsbesitz). Državina stvari, kao što kaže Randa u § 2. cit. op., javlja nam se u obliku faktične vlasti nad izvesnom stvari u celosti njenih odnosa. Ali §311 O. g. z. ubraja među objekte državine sve telesne i bestelesne 9 |