DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1934 str. 13     <-- 13 -->        PDF

rasprostranjenost u Južnoj Srbiji. Mesta nalazišta su otprilike ona ista
kao i za Acer obtusatum, samo će ga biti nešto više na severu
ispod Preševa i na Gospoji između Drenice i Cičevice. Međutim u visinu
se ne penje toliko, jer sam ga zapazio najviše do 1100 m.


4 ce r intermediu m sam video kod žandarmerijske ispostave
na Vlaj Grobu u Skopskoj Crnoj Gori iznad sela Matejča i Vištice na
1200 m. i silikatnoj podlozi, zatim u selu Strimi nedaleko od ovoga mesta
na 1100 m. i silikatu. Izgleda međutim da će ga biti još na kome mestu.


Acer campestre, klen (oko Carevog Sela, Kumanova, kod
Kratova), k 1 i j e n (oko Plevlja), k 1 e n i k a (oko Sracina, u Ključu Crne
Reke). k u n (selo Strezovce u Gljanskome srezu, Dumanovce u Skopskoj
Crnoj Gori, kod Rožaja) ima opšte rasprostranjenje u Južnoj Srbiji.
Video sam ga najviše do 1400 m. u Šari ispod Ljubotena na krečnjaku
i jugozapadnoj ekspoziciji, a najniže do 300 m. u samoj Treski kod
Poreča i u Belasici u podnožju. Pojavljuje se na svima podlogama, na
vrlo slabim zemljištima i suvim mestima. Video sam drveta preko 30
cm. debljine i 8 m. visine (Šiljegarnik kod sela Trgovišta u Žegligovskome
srezu i dr.) na silikatu i 900 m. nad morem.


Acer tataricum, žešljika je poznata pod imenima ž es
t i k a (staro selo pod Ljubotenom), k 1 e n i k a (u Ključu Crne Reke),
m a k 1 e n (u selu Strezovcu Gnjilanskoga sreza). Video sam je od 300
(pod Belasicom) do 1000 m. (Drenica) ovde onde po šumama, na svima
podlogama, nešto više u Metohiji kod Peći.


Alnus glutinös a, crna jova je poznata pod raznim imenima.
Tako se čuje e 1 a i jel a (Maleš, Strumičko Polje, pod Jakupicom),
jel a (u Šari), joh a (Gorski srez, Mojstir, Koniče u Štavičkom srezu),
jov a (selo Sevce u Siriničkoj Župi), j e v a (u Sredačkoj Župi),
crna jova (oko Rožaja i u Sandžaku), j e 1 v a (u selu Krušju u Poreču),
e h 1 a (selo Ehlovac pod Stogovom), e 1 e š k a (selo Graješnica
kod Bitolja), 1 e š k a (u Marijanskoj Planini t. j . u Kožuhu i ograncima).
Ime crn a jov a čuje se u severozapadnome delu Južne Srbije, dakle
onde gde ima i bele jove. U Berovu njen plod naziva se s t e b 1 o m, a
u selu Mušnikovu u Sredačkoj Župi p u p i ć i m a.


Crna jova ima gotovo opšte rasprostranjenje u Južnoj Srbiji. Nalazi
se uvek kraj kakve manje ili veće tekuće vode. Najniže sam je video
ispod Belasice niže sela Smolara, blizu rečice Strumice, na 200 m.
nad morem i u reci Treski ispod sela Gurgurnice kraj same vode na
300 m., najzad u Pčinji kod Algunskog Hana na 390 m. Najviše sam je
video na 1300 m. Naročito mnogo crne jove ima u Opolju kod Prizrena.
Tu se ona nalazi u vrlo lepim primercima oko svih tekućih voda. Crna
jova može da izraste kao lepo drvo sa deblom do vrha kao kod četinara.


Koliko sam mogao zapaziti crne jove nema u delu Južne Srbije gde
je uticaj mediterane klime svojim suvim letima naročito nepovoljan, a
to je oko Vardara, u Tikvešu, Ovčjem Polju, uz Crnu Reku i uz Rajac.
Tome će možda biti uzrok delom i nadmorska visina, ali još više velika
žega i suv vazduh. I gde ima tekuće vode u ovim krajevima tu se mesto
jove pojavljuje platan ili vrba, a jova tek na većim visinama.


Alnus incana, bcla jova nema opštu rasprostranjenost u
Južnoj Srbiji, koliko sam video. Južno od Prokletija nisam je našao.
Moglo bi se prema tome reći, da je ima u Sandžaku, učestvujući u mešavini
u sitnim šumama (Rožaj, selo Štavalj ka Sjenici), pa čak obrazujući
i manje sitne šume (odmah iznad Šahovića na putu za Bijelo Polje


603