DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 33     <-- 33 -->        PDF

»Gospodine ministre, gospodo kolege!
Naš Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj i pokrovitelj našega udruženja mučki
je ubijen . ov. mes. u Marselju.
Naš narod vekovima se borio za svoju slobodu, za ujedinjenje. On je tražio, i
za to podnosio teške žrtve, da ima svoju državu u kojoj će sam ipo svojoj volji živeti,
uživati slobodno u plavetnilu neba, sjaju sunca i svim blagodatima Božijim, svemu
onome što po Božijoj milosti pripada svima ljudima i što su mu nasilnici vekovima
otimali.
Naš Viteški Kralj ponikao iz našega naroda, naša krv i kost, to je znao još više.
On je to osetio svim svojim bićem.pa je zato i svom svojom snagom radio i svom
svojom plemenitom dušom težio, da tu želju i težnju naroda i ostvari. U tome je On
znao samo za dužnost i žrtve. Zbog toga On nije bio samo Kralj, politička ličnost i
upravljač, nego je On bio u istini Vod našega naroda.
Još od rane mladosti On učestvuje najaktivnije u svima državnim poslovima i
kao političar i kao državnik i kao vojnik, radi na svima poljima državnoga i narodnoga
života. On muški i junački vodi narod iz pobede u pobedu, stvarajući mu bolju budućnost.
I On u trenutcima patnje, muke i iskušenja pati jače, nego ma koji od nas, jer pati
i kao sin svoga naroda i kao njegov Voda.
I danas kada plodovi Njegovoga rada počinju da sazrevaju, kada je trebalo da
se dovrši veliko delo osiguranja mira, mi Ga gubimo. Taj gubitak nam je zdrobio
srca, ucvilio dušu za dugi niz godina.
Za nas šumare je ovaj gubitak i ova žalost ogromna, jer mi u našem Viteškom
Kralju gubimo svoga Pokrovitelja, koji je toliko voleo naše šume i naš lov. Ta ljubav
Njegova ispoljavala se i u Njegovome velikome interesovanju za naše šumarstvo i lov,
Ta ljubav Njegova ispoljavala se i u Njegovome velikome interesovanju za naše šumarstvo
i lov, za sve njegove zadatke i probleme, nedaće i tegobe, ali tako isto i u
potstreku i hrabrenju da radimo, da stvaramo, da usavršavamo. Toliko puta je On to


nama kazao i dokazao. I mi Mu se kao šumari ne možemo bolje odužiti, nego da i
dalje i još bolje, požrtvovanije i savesnije radimo na dobro naših šuma i šumarstva.
Koliko je naš Viteški Kralj shvatio dužnost svedoče nam i Njegovi poslednji


tragični trenutci. U tim trenutcima, kada se život gasi, poslednje misli umirućeg zadržavaju
se na njegovim najmilijima i najdražima koji su tako duboko urezani u srcima
svakog roditelja, brata, sestre. Naš Viteški Kralj i u tim trenutcima savladala Svoje
roditeljsko i misli na Svoj narod, na Svoju dužnost, misli na budućnost. I sa poslednjim


dahom ostavlja nam amanet: »Čuvajte mi Jugoslaviju!«
I mi se Njemu prvome i najvrlijemu Jugoslovenu možemo odužiti samo prihvaćajući
taj sveti amanet i dajući mu zavet: Čuvaćemo Jugoslaviju!


Slava Viteškorae Kralju Aleksandru Prvom Ujedinitelju!«


Svi prisutni kliču: »Slava Mu«.


Predsjedavajući zatim poziva prisutne, da šutnjom od dvije minute u svojim
mislima odadu duboku poštu Kralju Ujedinitelju — Kralju Mučeniku.


Poslije šutnje riječ uzima gospodin Ministar Dr Mila n Ulmanski . Izrazuje
tešku i duboku bol, koja je uhvatila naša srca smrću uzvišenog i velikog Vladara našeg.
Nedogledne su zasluge Njegove za dobro naroda našeg. Vodio je vojsku svoju do pobjeda
i slave; stvorio i ujedinio je Jugoslaviju našu; stvarao je mir i ljubav medu
narodima. Najbolje i najdostojnije odužit ćemo se žrtvama Njegovim, da što intenzivnije
i što neumornije radimo na idealu Njegovom, na dobru Naroda i Otadžbine. Govor
gospodina Ministra ostavio je na sve prisutne dubok dojam.


Pretsjedavajući čita zatim brzojave, koje je Udruženje odaslalo Maršalatu Dvora
i Nj. V. Kralju Petru II:


563