DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 32     <-- 32 -->        PDF

nika i uslovima životnim, dok se generalisanje mora apstrahovati, jer
zakon, čija pravila u toku života podliježu čestim promjenama, više je
kreacija uma, koja se životu teže prilagodava, nego skup odnosa nastalih
u raznim prilikama i potrebama tokom života, koji se zakonom formulišu
kao pravila.


U interesu šumskog gazdinstva kao i fiskusa u Bosni mora se što
prije i što čvršće utvrditi granica državnog šumskog posjeda, preko koje
se jedamput neće smjeti prijeći. Jedna od najsigurnijih brana mogla je
biti, a može se i još smatrati podjela šumskih zemljišta privatnicima u
svrhu podizanja njihovom inicijatiyom. Na taj način mogao bi se bar
dielimično izvesti otkup servituta. Član 6. Zakona o šumama treba ublažiti
i omogućiti kat. vlastima topografisanje kat. čestica, jer imamo slučajeva,
gdje se u pojedinim područjima nalazi velik procenat netopografisanih
i neevidentiranih promjena, dok se zemljište iskorištava u poljoprivredne
svrhe, a ne oporezuje se. Jedno stanje u kat. operatu ne može
se smatrati vječnim, već se mijenja prema promjenama u prirodi. Upis
u opérât je samo konstatacija izvjesnog stanja na terenu i jedna čestica
u izvjesnom roku može mijenjati kulturu nebrojeno puta, pa prema tome
nema smisla držati se one strane jednog propisa, koja je lošija, dok o
onoj boljoj niko ne vodi računa. Država kao vlasnik ima mogućnosti da
svoj imetak posredstvom organa i vlasti očuva, ali se katkad dobija
utisak, da je ovaj vlasnik prema svom imetku vrlo indiferentan i u očima
stanovništva slabi respekt prema takovom vlasniku. Onaj koji je ekonomski
jači, taj ima i više tehničkih mogućnosti da više prigrabi. Ima
slučajeva u Bosni, gdje jedan veoma imućan zemljoradnik moli da mu
se podijeli uzurpirano zemljište u jednom šumskom području Bosne u
površini od 500 dunuma, jer je kao uzurpant u posjedu tog zemljišta, dok
bi se sa tom površinom moglo podmiriti više od 10 siromašnih zemljoradnika,
dobrovoljaca ili beskućnika, kojih još hvala Bogu imamo u
Bosni nenamirenih zemljom dovoljno.


Résumé. La réforme agraire que l´Etat, apres la guerre, a établie en vue d´une
distribution plus équitable de la terre entre les masses du peuple, n´a que beaucoup
touché les forets memes sans avoir eu, néanmoins, des effets suffisants dans des régions
pauvres (comme la Bosnie et l´Hertzégovine) en des terres arables. L´auteur expose
ses vues sur ce probleme quant aux dites provinces.


XL UDRUŽENJA


ZALOBNE SJEDNICE.


Dana 17. oktobra 1934. sastao se Odbor Jugoslovenskog šumarskog udruženja
na tužnu svečanu sjednicu. Sjednica je komemorativna za uzvišenim Pokroviteljem
Jugoslavenskog šumarskog udruženja, Viteškim Kraljem Aleksandrom 1 Ujediniteljem.
Prisustvuje i gosp. Ministar šuma i rudnika Dr Milan U1 m a n S k i te članovi Beogradska
podružnice J. Š. U.


Potpredsjednik Udruženja Dr Dragoljub Petrović otvara tužni zbor u
biblioteci Ministarstva šuma u 10 sati prije podne.


562




ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 33     <-- 33 -->        PDF

»Gospodine ministre, gospodo kolege!
Naš Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj i pokrovitelj našega udruženja mučki
je ubijen . ov. mes. u Marselju.
Naš narod vekovima se borio za svoju slobodu, za ujedinjenje. On je tražio, i
za to podnosio teške žrtve, da ima svoju državu u kojoj će sam ipo svojoj volji živeti,
uživati slobodno u plavetnilu neba, sjaju sunca i svim blagodatima Božijim, svemu
onome što po Božijoj milosti pripada svima ljudima i što su mu nasilnici vekovima
otimali.
Naš Viteški Kralj ponikao iz našega naroda, naša krv i kost, to je znao još više.
On je to osetio svim svojim bićem.pa je zato i svom svojom snagom radio i svom
svojom plemenitom dušom težio, da tu želju i težnju naroda i ostvari. U tome je On
znao samo za dužnost i žrtve. Zbog toga On nije bio samo Kralj, politička ličnost i
upravljač, nego je On bio u istini Vod našega naroda.
Još od rane mladosti On učestvuje najaktivnije u svima državnim poslovima i
kao političar i kao državnik i kao vojnik, radi na svima poljima državnoga i narodnoga
života. On muški i junački vodi narod iz pobede u pobedu, stvarajući mu bolju budućnost.
I On u trenutcima patnje, muke i iskušenja pati jače, nego ma koji od nas, jer pati
i kao sin svoga naroda i kao njegov Voda.
I danas kada plodovi Njegovoga rada počinju da sazrevaju, kada je trebalo da
se dovrši veliko delo osiguranja mira, mi Ga gubimo. Taj gubitak nam je zdrobio
srca, ucvilio dušu za dugi niz godina.
Za nas šumare je ovaj gubitak i ova žalost ogromna, jer mi u našem Viteškom
Kralju gubimo svoga Pokrovitelja, koji je toliko voleo naše šume i naš lov. Ta ljubav
Njegova ispoljavala se i u Njegovome velikome interesovanju za naše šumarstvo i lov,
Ta ljubav Njegova ispoljavala se i u Njegovome velikome interesovanju za naše šumarstvo
i lov, za sve njegove zadatke i probleme, nedaće i tegobe, ali tako isto i u
potstreku i hrabrenju da radimo, da stvaramo, da usavršavamo. Toliko puta je On to


nama kazao i dokazao. I mi Mu se kao šumari ne možemo bolje odužiti, nego da i
dalje i još bolje, požrtvovanije i savesnije radimo na dobro naših šuma i šumarstva.
Koliko je naš Viteški Kralj shvatio dužnost svedoče nam i Njegovi poslednji


tragični trenutci. U tim trenutcima, kada se život gasi, poslednje misli umirućeg zadržavaju
se na njegovim najmilijima i najdražima koji su tako duboko urezani u srcima
svakog roditelja, brata, sestre. Naš Viteški Kralj i u tim trenutcima savladala Svoje
roditeljsko i misli na Svoj narod, na Svoju dužnost, misli na budućnost. I sa poslednjim


dahom ostavlja nam amanet: »Čuvajte mi Jugoslaviju!«
I mi se Njemu prvome i najvrlijemu Jugoslovenu možemo odužiti samo prihvaćajući
taj sveti amanet i dajući mu zavet: Čuvaćemo Jugoslaviju!


Slava Viteškorae Kralju Aleksandru Prvom Ujedinitelju!«


Svi prisutni kliču: »Slava Mu«.


Predsjedavajući zatim poziva prisutne, da šutnjom od dvije minute u svojim
mislima odadu duboku poštu Kralju Ujedinitelju — Kralju Mučeniku.


Poslije šutnje riječ uzima gospodin Ministar Dr Mila n Ulmanski . Izrazuje
tešku i duboku bol, koja je uhvatila naša srca smrću uzvišenog i velikog Vladara našeg.
Nedogledne su zasluge Njegove za dobro naroda našeg. Vodio je vojsku svoju do pobjeda
i slave; stvorio i ujedinio je Jugoslaviju našu; stvarao je mir i ljubav medu
narodima. Najbolje i najdostojnije odužit ćemo se žrtvama Njegovim, da što intenzivnije
i što neumornije radimo na idealu Njegovom, na dobru Naroda i Otadžbine. Govor
gospodina Ministra ostavio je na sve prisutne dubok dojam.


Pretsjedavajući čita zatim brzojave, koje je Udruženje odaslalo Maršalatu Dvora
i Nj. V. Kralju Petru II:


563




ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 34     <-- 34 -->        PDF

»Njegovom Veličanstvu Petru II Kralju Jugoslavije - Beograd.
Jugoslovensko Šumarsko Udruženje s najdubljim bolom u duši zbog tragične
smrti svoga Uzvišenoga gospodara i Pokrovitelja Njeg. Veličanstva Kralja Aleksandra
Prvog, najvećeg zaštitnika naših šuma i dubrava izjavljuje Vašem Veličanstvu najdublje
saučsšće.


Jugoslovensko Šumarsko Udruženje moli Vaše Veličanstvo da blagoizvoli pri/niti
uverenje o njegovoj najvećoj odanosti. — Pretsednik Dr. Josip Balen, prof. Univerziteta.
«


»Maršalatu Dvora — Beograd.
Jugoslovensko Šumarsko Udruženje do dna duše potreseno tragičnom smrću
svoga Velikog Gospodara i Pokrovitelja Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra Prvog
najmoćnijeg zaštitnika naših šuma i lugova — moli maršalat da bude tumačem njegove
najdublje boli i saučešća. — Pretsednik Dr Josip Balen, profesor Univerziteta.«
Jugoslovensko šumarsko udruženje primilo je od bratskog Cehoslovačkog šumarskog
udruženja slijedeći brzojav:


»Jugoslovensko šumarsko udruženje — Zagreb.
Hluboce dojati zpravou o tragickem skonu jeho Velicenstva Krale Aleksandra
ceskoslovenske lesnietvo vyslovuje lesnietvu jihoslovanskemu hluboku žal nad ztratou
jeho vysokeho protektora a zastance miru — Ustredni jednota ceskoslovenskeho
lesnictva.«
Pretsjedavajući Dr Drag . Petrovi ć nakon pročitanja prednjeg brzojava predlaže,
da ovaj tužni zbor braći čehoslovacima odgovori slijedeće:
»Jugoslovenski šumari u dubokoj boli potreseni smrću svog uzvišenog Pokrovitelja
herojskog Kralja Aleksandra I primili su Vaš bratski ´brzojav od 11. o. mj.
Toplo Vam zahvaljuju na izraženom saučešću i mole Vas da biste primili bratske
pozdrave jugoslovenskog šumarstva, koje je okrutna sudbina zavila u crno.«
Pretsjedavajući daje zatim riječ pretsjedniku Beogradske podružnice g. inspektor
ing. Romanu Sarnavski:


»Gospodine Ministre i gospodo kolege!
Podružnica Jugoslovenskog šumarskog udruženja u Beogradu usrdno se pridružuje
upravi Jugoslovenskog šumarskog udruženja da se u danima naše nacionalne
tuge pokloni uspomeni Našeg Velikog Kralja.
Surovost tragedije i zloga udesa oseća ceo jugoslovenski narod. Mi, šumari
gubimo u Blaženopočivšem Kralju Visokog Pokrovitelja i Zaštitnika. Prerano preminuli
Kralj, veliki Neimar Jugoslavije bese već svojim poreklom brđanin, koji je
uporno radio na tome da svojem narodu obezbedi mir i progres u miru. Naročitu
pažnju poklanjao je pitanjima šumske privrede, koja su tako usko vezana sa osnovnim
potrebama našega naroda.
Kao što šumar-proizvađač mora dugo i smišljeno da radi na podizanju šumskog
dobra, koje će uživati tek njegova deca, tako je i Hrabri Ujedinitelj Jugoslavije u
neprestanoj brizi i odvažnom radu sebe žrtvovao, da bi deca Jugoslavije u mirubezbednosti živela.
Gubitak Našeg plemenitog Kralja osećamo u toliko bolnije što smo svesni toga,
da je On pao u trenutku, kada je posle velikog uspeha na delu balkanske solidarnosti
uložio sve svoje napore, da očuva plodonosni opšti rnir, bez koga se ne bi mogao
ostvariti napredak i procvat zelene struke.
I pored višestoletnog odricanja, žrtava i samopregora Jugoslovenskog Naroda,
evo i našem pokolenju bi sudjeno, da izgubimo Kralja onda kada je spremao da povuče
i drugu plodnu brazdu mira i sigurnosti.


564