DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 30 <-- 30 --> PDF |
kulturi. Među dobrovoljcima ima i ljudi, koji zauzimaju bolje položaje u društvu. Prema tome značilo bi, da se ova državna obaveza gasi, ako zemljište ne može ili neće sam obrađivati, jer to član 6. ugovora zahtijeva. Mora se napomenuti, da je organizacija i u pripremi i u izvođenju ovoga posla bila takva, da i danas ima srezova u Bosni, u kojima je snabdijevanje dobrovoljaca zemljom tek načeto, a kada će se riješiti, to je opet veliko pitanje. Ako je država uzela na sebe tu obavezu da za naročite nacionalne zasluge dobrovoljcima podijeli po 5 odnosno 3 ha zemlje bez obzira na njihovo imovno stanje, onda je to pitanje trebala prvenstveno riješiti bez otezanja, jer medu dobrovoljcima ima ljudi siromašnog stanja. Naposljetku i nije smjelo biti razloga da se s tim oteže, jer je to dug države onima, koji su zalagali svoje živote za njen postanak. Jamačno rodoljubu, koji je srtao u boj za svoj rod, nije bilo stalo do 5 ha zemlje, kada su mu oko ušiju zviždala smrtonosna taneta u rovovima i oko šančeva, ali kad je stvorena nacionalna država, koja mu je to pravo dala zakonima, onda mu je trebala dati mogućnosti da to pravo realizuje i iskoristi, a ne da ga kasnije maltretira pojedinim anakronističkim propisima. Dok su odmah poslije rata zemlju dobivali i zvani i nezvani i to najčešće oni, koji su imali najmanje prava i potrebe, te su nagrađivani na ime naknade za krčenje najprije sa 200, a kasnije sa 106 m3 drveta od mase, koja se nalazila na podijeljenim česticama, dotle onima, koji dođoše na red kasnije, presuši i ova skromna beneficija od strane države, što znači, da se s vremenom vrijednost jedinica mijenja, u konkretnom slučaju opada. V. Troškovi komisija išli su na teret interesenata i obično je honorar bio proporcionalan vrijednostima kolonizacionih objekata. Tako su oni objekti, koji u momentu rada nisi bili od interesa za komisije, i danas predmet pojedinih molbi, a kada će se okončati, to je stvar propisa, koje treba stvoriti. Država je u onom prvom tipu kolonizacije svojim budžetskim sredstvima finansirala koloniste, a gdjegdje i uzalud bacila teške milijune, dok u ovom drugom (bosanskom) tipu o finansijskim potporama nije bilo ni govora. Za finansiranje kao i za razne investicije za koloniste u Makedoniji postojale su posebne budžetske partije, naprotiv je ovim kolonistima, i to pojedinačno, naknada za krčenje bila izvjesna masa drveta, i to ako ga je bilo na objektu,_dok onima koji su dobijali dijelove pašnjaka i golijeti, nije dadeno ništa. Često se dešavalo da pojedini interesenti sa podijeljene parcele drvo iskoriste, a zemlju su kasnije dodavali drugim interesentima. Tek sredinom 1927. godine riješenjem ministarskog savjeta obrazovan je Fond za kolonizaciju i to iz sredstava, koja će se dobiti od prodatog viška drveta sa pojedinih kolonizacionih objekata, koji će preostati iza mase predviđene za besplatnu podjelu kolonistima. Ovaj je fond živovao nepune dvije godine i ne došavši ni do kakvog cilja riješenjem je ministarstva šuma i rudnika broj 2154/29 ukinut odnosno predat odjelenju za računovodstvo i finansije ministarstva, čime je prestala funkcija fonda. Jedno vrijeme služio je kao kredit za isplatu komisijskih i inspekcionih radova oko podjele zemljišta. U toku čitavog prošlog decenija radilo se bez ijednog šireg zakonskog pravila, već prema cirkularima, pravilnicima i uobičajenoj praksi. 560 |