DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 28     <-- 28 -->        PDF

nutarnji moralni zakoni, pa su prema tome potrebni što stroži vanjski, a
u koliko su u primjeni stroži, u toliko su i poštovaniji. Malen je broj onih,
koji će u momentu iskušenja prenebreći svoje interese isključivo po dužnosti,
a kad bi jedno društvo bilo skup takvih pojedinaca, onda upotreba
pisanih zakona ne bi bila potrebna.


IV.
Podjela državnog zemljišta prema Pravilniku o unutrašnjoj kolonizaciji
služila je isključivo privođenju zemljišta boljoj kulturi — agrikulturi.
Znači da se svaka podijeljena čestica ima prekopati ili prirediti
za sjenokošu, dok se katkad u praksi pokazivalo, da se na pojedinim
kolonizacionirn objektima otvaraju odlični kamenolomi. Stručnjaci, koji
su prema čl. 5. Pravilnika o unutrašnjoj kolonizaciji sačinjavali komisiju,
često puta nisu mogli ništa uraditi suprotno mnijenju predsjednika komisije,
koji je rijetko mogao uočiti gospodarske momente, radi kojih se
jedna čestica ne bi mogla podijeliti. Komisije su često radile bez ikakovih
predradnja, bez izrađenog kolonizacionog elaborata, bez priređenog plana
i organizacije, a veoma često i promašile glavni cilj, jer se podjela
nije izvodila prema efektivnim potrebama i snazi interesenata, već prema
partijskim momentima ili ličnim interesima komisije ili interesenata.
Svaki politički srez bio je polje rada jedne komisije, a isključivih objekata
za kolonizaciju nije bilo, već je glavna osovina bila šuma, koja se
već nalazila na tlu, koje po svojim svojstvima i ekspoziciji nije ni iz bliza
bilo sposobno za poljoprivredne svrhe, te bi se danas posve opravdano
mogli primiti predloži, da se na bezbroj mjesta ogoljele površine pošume.
Kom se radilo o zemlji, taj je nju sam sebi podijelio, ne čekajući na Pravilnik
o unutrašnjoj kolonizaciji, dok oni koji su trebali samo šumu, ostaviše
zemlju da se prirodno pošumi ili su je drugi zaposjeli. Imamo u Bosni
´veoma čestih slučajeva, gdje pojedini zemljoradnici drže u posjedu po
nekoliko kolonizacionih objekata i zakupnih ugovora, premda nijedan ne
glasi na posjednika.


U čitavom ovom postupku zapaža se, da je polazna tačka bila
pogrešna, jer se nastavilo sa jednim starim sistemom rada, izrađenim
za nekadanje prilike, i pored toga što se sada nalazimo u novim prilikama.
Sve što je bilo u nizinama, ispod 250 m. nadmorske visine, sve
je iskrčeno, jer su to bila mahom relativna šumska tla. Prelazom k većoj
visini ušlo se najprije u domene hrastovih šuma, koje leže na tlu slabom
za poljoprivredu po svojim svojstvima i nepovoljnoj ekspoziciji, dok je
podjelom četinjastih šuma napravljena na mjestima prava pustoš. Svjesno
je napravljena dvostruka šteta. Privatnom su inicijativom kod nas šume
veoma slabo uzgajane. Taj kapital za seljaka nije bio od interesa. Drvarcnje
i pravo ispaše i si. išlo je i ide i danas na teret državnih šuma, koje
se svakog dana sve više opterećuju, dok u pojedinim krajevima potrebe
pravoužitnika daleko prelaze godišnje etate državnih šuma, na koje su
upućeni ili ih uopšte nema. Seljak je tek sad, ali u isto vrijeme i prilično
kasno, uvidio da mu prijeti opasnost stalnim povećavanjem odstojanja
od kuće do šume, a nije mu blagovremeno inaugurisana važnost proizvodnje
šuma vlastitom inicijativom.


Pravilnik o unutrašnjoj kolonizaciji, i bez obzira na to što je kasno
prispio, da je samo u jednoj svojoj klauzuli napomenuo, da se seljaku
odnosno zemljoradniku mogu podjeljivati periferni dijelovi šuma, šikare


558