DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 27 <-- 27 --> PDF |
ono što nije sposobno za svrhe poljoprivrede. Međutim ispalo je u praksi obratno. Pravilnik je stupio u život početkom 1925. godine i to poslije svih u glavnom izvedenih podjela na području Bosne, dok se u pitanje samovoljnog prisvajanja zemljišta nije ulazilo, a i u koliko je dodirnuto, bilo je nuzgredno. Napomenuo sam da je državno šumsko zemljište za vrijeme rata i poslije sve do današnjih dana nemilice uzurpirano. Jedan je od glavnih razloga taj, što je kulturni nivo ovdješnjeg seljaka još veoma nizak. Seljak nije svjestan da je njegov način obrade zemljišta najprimitivniji, dok životne potrebe svakim danom postaju svestranije. Sa povećavanjem broja stanovništva zemljište se ne podiže kvalitetno, već se samo teži da se dođe do što većih površina ziratnog zemljišta, a toi je moguće jedino okupiranjem državnog zemljišta. Tako je stvoren jedan odnos, koji nije likvidiran. Pravilnik o unutrašnjoj kolonizaciji trebao je da raščisti sa ovim pitanjima prethodno, pa tek onda da se pristupi parcelaciji pojedinih dijelova u šumskim predjelima i to u koliko bi se smjelo iz više razloga. U knjigama zemljišnog katastra uživaoc se tretira po 20 i više godina kao uzurpant i na tome se stalo. Pojedine parcele s obzirom na svoj položaj prema glavnim kompleksima od interesa su za šumsku privredu, a često i na apsolutnom šumskom tlu, dok uzurpanta bar do sada nije bilo moguće deložirati, bez obzira na to što veći broj uzurpanata pripada imućnim ljudima, koji su, budući ekonomski jači, više mogli i prigrabiti. Naredba Ministarstva za Agrarnu Reformu broj 19456/28, prema kojoj se beskućnici i lica potrebna zemlje ne mogu odstraniti sa ranije uzurpiranog zemljišta, već se imaju štititi u posjedu uzurpiranog zemljišta, doprinijela je da se i dalje sa uzurpacijama nastavi. Analogno njoj postojala je mogućnost, da se siromašni zemljoradnici mogu snabdjeti zemljištem, koje su imućniji uzurpirali. Međutim je naredbom istog Ministarstva broj 27695/28 naglašeno, da se uzurpanti zemljišta poslije 5. novembra 1925. godine imaju deložirati, a uzurpirana zemljišta povratiti opštinskim ispašama, dok za ranije uzurpacije naredba ništa ne kaže, dakle, prećutno se imaju tolerirati. Jedna velika mana u našoj administraciji je ta, što personalne promjene na važnijim mjestima u državnoj službi odmah prouzrokuju i promjene u administraciji, i to većinom u želji da se ozvaniči zamisao pojedinaca, čime se često gubi kontinuitet između prilika, koje su prošle odnosno već stvorene, i onih koje nastupaju. Tko poznaje karakter bosanskog seljaka i ovdješnje prilike, tom ova naredba ne bi bila shvatljiva ili bi se pomirio s time, da se i najmanja uzurpacija otkupi glavom uzurpanta ili kog drugog zainteresovanog, jer po svoj logici s mjesta, gdje se nastanio, naš se seljak osjeća nepokretnim, to prije što ni same vlasti ne bi znale, kuda će s njime, i to najčešće iz socijalnih obzira. Gdje nema svijesti, da se jasno uoči granica između državnog imetka i privatnog vlasništva, tu je trebalo od samog početka našeg državnog života dati prilike seljaku (specijalno u ovom slučaju) da iskusi posljedice zakona, koji je povrijeđen. Ovo je posljedica lošeg odgoja. Oni koji vode narod u budućnost oni i odgovaraju za njegovu budućnost i blagostanje, jer je ono ovisno o shvatanju dužnosti i života tog naroda, pa bi se prema tome mogla njima posljedica u grijeh upisati, jer je narod sličan onom »enfant gâté«. Narod, masa, puk po svojim duhovnim osobinama djeluje destruktivno, ako se ostavi sam sebi. On je pod uticajem najinstinktivnijih pobuda; pretstavlja konglomerat pogleda, pohlepa i zahtjeva. Za nj ne postoje 55? |