DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1934 str. 24 <-- 24 --> PDF |
agrarni odnosi ostali su neriješeni do postanka naše države. Naprotiv u pokrajinama gdje su finansijski momenti bili od interesa, pitanje je rješavano s obzirom na interese fiskusa. Primjer nam je Bosna i Hrvatska. II. Jedno stanje, koje samo po sebi, a i po logičkom mišljenju nij: smjelo da se održi u modernoj demokratskoj Evropi, zateklai je naša država u većem dijelu svojih pokrajina i to u raznim varijantama: čivčije, kmetski i kolonatski odnosi i dr. Nacionalno-politički interesi zahtijevali ,su da se pitanje riješi bez obzira na karakter stanja, pa makar i po cijenu žrtava, kao što je i bilo. Jedni su bili i protiv rušenja ovog kineskog zida. Međutim se pitanje riješilo u načelu i mjestimično u pojedinostima. O načelnome se ovdje ne može govoriti, dok će o pojedinostima biti posebnog govora, pošto je predmet današnje teme samo jedan ogranak ovog pitanja i to samo u jednom dijelu, koji je nastao kao posljedica riješenja dosadanjih agrarnih odnosa. Dosadanji nasljedni zakupac posta vlasnikom zemlje, na kojoj živi. Država ga sama otkupi svojim sredstvima i sa time izvede jednu veliku nacionalnu revoluciju odozgo, brišući jedan životni odnos, koji je vjekovima na ovom terenu postojao, dok na drugoj strani dođe u sukob sa pojmovima stručnjaka, koji u obrani velikih posjeda braniše prosperitet države u većem stilu. Ali se mora .naročito podvući, da naša država nije izvela agrarnu reformu u širem smislu ovog pojma, pa će i u buduće nailaziti na teškoće. S pravom bi se moglo reći, da ona nacionalna država, koja pored političkih sloboda nije u stanju da ekonomski oslobodi svoga seljaka, nije dostojna da živi. Seljak je vezan za zemlju i mora je imati, jer je ona isključivo njegova, a specijalno u agrarnim zemljama, kao što je naša. Kakvim je posljedicama urodilo ovakvo riješenje agrarne reforme, vidjet ćemo tek onda, kada se bude raščistilo i sa onim agrarnim odnosima, koji će tek kasnije doći na red sa svojom praktičnom stranom, a čija je suština od regionalno-običajnog odnosa prenesena na pravni dornen pozitivnog zakonodavstva. Mjerodavni, koji su bili za načelo »zemlja seljaku«, stvorili su time jedno novo pitanje, nove žrtve t. j . pitanje snabdijevanja seljaka zemljom. Snabdjeti seljaka zemljom znači usvojiti načelo »zemlja seljaku«, a usvojenje načela treba konkretizirati tehničkim mogućnostima. Pitanje snabdijevanja seljaka beskućnika i maloposjeđnika zemljom je socijalno pitanje, dok je pitanje dobrovoljačku, koje se uz invalidsko rodi iz rata, u malom nacionalno pitanje, a od kuda rezultiraju ova dva posljednja, o tom nije potrebno govoriti. III. Pod udar agrarne reforme, a sa tim i kolonizacije, podvede se Makedonija i Vojvodina sa još manje značajnim dijelovima nekih krajeva s jedne strane sa posebnim tipom, a s druge strane Bosna i Hercegovina sa posebnim tipom. U prvom tipu kolonizacije motivi su bili političko-nacionalni paralelno ekonomskim, dok s druge strane u drugom tipu ne vidi se ni jedan 554 |