DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Nešto prostranija oblast jele jeste veliki planinski masiv Nidže—
Kožuf sve duž granice prema Grčkoj. U delu Nidžea ima starih jela i do
200 god. a možda i više, do 30 m. visine i 100 cm. debljine. Tu ona obično
bira vlažna i hladovitija mesta, penje se pojedinačno do 2100 m., kao
što je slučaj ispod Kajmakčalana, na zapadnoj ekspoziciji i silikatnom
zemljištu (podloga mikašist). No u ovome kraju drži se ona u glavnom
na azojskim škriljcima, trahitoidnim stenama i propalitskom tufu. Izgleda
da joj ova eruptivna zemljišta najbolje prijaju. Na paleozojskim škriljcima
je gotovo nema. Ima je ipak nešto na krečnjaku (Belo Grotlo, Sokolac).
Stara drveta propadaju. Dosta je agresivna. Njen podmladak se nalazi
daleko od starih drveta u bukovoj i borovoj šumi i na starim paljevinama


^P^


*?Wp^´^l


.´ %:"*i:zl[´´~´^


SI. 4. Debeli Brijeg, Pribojski srez, beli bor (visoki brst) (fot. Petrović);


iz vremena rata. U ovome kraju ne pojavljuje se ona nigde čista, pa ni
u Jelaku, kako to navodi Košanin (»Četinari Južne Srbije« u Glasniku
Skopskog naučnog društva str. 9), već je u mešavini sa bukvom, belim
i crnim borom. Ciste u manjim površinama ima je tek u Kožufu, kao
što se vidi u karti šuma, obrazujući obično gornju ivicu šume do 1900


m. kao šuma a ne pojedinačno. Najniže se spušta do 950 m., kao što je
slučaj na eruptivnom zemljištu ispod Topolca, a više sela Majdana. I u
Kožufu raste ona na krečnom i silikatnom zemljištu.
U Belasici se jela drži od 1000—1300 m. na silikatnoj podlozi. U
Malešu ima jele manje i to iznad Berova između Breze i Česmičke Osove
na 1400 m. u bukovoj šumi, na podlozi od kristalastih škriljaca (videti
kod beloga bora). Naposletku ima jele i u Galičici i oko Prespanskog i
Ohridskog Jezera.


463