DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 43 <-- 43 --> PDF |
SAOPĆENJA ŠUMARI, OSNIVAJTE ŠUMSKE ZADRUGE! Naše šumsko zadrugarstvo još je daleko od toga, a da bi se moglo reći, da je bar donekle razvilo svoj zadružni program i svoju akciju u samome narodu. Potrebno je mnogo truda i rada, dok se narodne mase pokrenu snagom zadružne ideologijedok se njihove nepresušive snage ne svedu u zadružni kolosek. U tome pogledu pozvani smo mi šumari, da izvršimo svoju dužnost i da se stavimo na čelo pokreta za osnivanje šumskili zadruga u uverenju, da ćemo na taj način najbolje poslužiti boljoj budućnosti našega naroda. Sretni smo, što možemo ovde sa prijatnim zadovoljstvom konstatovati, da se je u šumarskim redovima počela buditi svest o zadatku i dužnosti našoj za osnivanjem i širenjem šumskog zadrugarstva i da su mladi borci sa puno volje i elana počeli pristizati u prve redove zadružnog pokreta na radost i dobrobit naroda i otadžbine. Primera radi uzimamo slobodu da ovde izložimo sadržiinu jednog pisma, koje smo dobili ovih dana od našega mladog kolege i pobornika šumskog zadrugarstva g. Ing. Radivoja Stojanovića pri šumskoj upravi u Bitolju To pismo glasi: »Jako ccnjeni kolega. Pošto su sada već prestali terenski poslovi, te je čovek slobodan da i čemu drugom pokloni malo pažnje, dopustio sam sebi tu slobodu, da Vas najlepše umolim, d´j mi pošaljete ma što imali pri ruci o osnivanju drvarskih zadruga. Za ovo se obraćam Vama iz razloga, što sam doznao, da ste se Vi ovim bavili i da od Vas mogu dobiti najbolja oibaveštenja. Ovo činim iz razloga, što se nosim mišlju, da u ovome kraju csnujem koju takvu zadrugu. U toku ovoga leta dolazeći u bliži dodir sa narodom video sam da njihovi drvni proizvodi idu gotovo u bcscenje, dok stvaranjem ovakve jedne zadruge stvorila bi se mogućnost za bolje unovčenje svih šumskih proizvoda«. Neka nam kolega Stojanović oprosti za ovu slobodu, što smo sadržaju ovog njegovog pisma dali ovako javan publicitet, ali nismo se mogli oteti dužnosti, da ovu njegovu inicijativu a želju, da počne raditi na osnivanju šumskih zadruga, na jedan vidan način ne istaknemo i pozdravimo i to u toliko pre, što ona dolazi baš iz redova šumarskih stručnjaka, koji bi ovu akciju zaista trebali da vode i da stvarnim primerom- osnivanjem šumskih zadruga rade na propagandi tako potrebnog nam šumskog zadrugarstva. Isto tako dužni smo navesti i jednog drugog vrednog neimara šumskog zadrugarstva g. Aleksandra Malahova, hemijskog tehnologa. Q. Malahov je još pre rata radio u Rusiji na propagandi šumskog zadrugarstva, gde je u Severnoj Rusiji zauzimao položaj pretsednika saveza katranskih zadruga. Posle rata došao je u našu zemlju, gde je u Mokroj Gori, srez zlatiborski (Srbija), osnovao zadrugu za preradu luča, katrana, terpentina i kalofonija. Sada je prešao u Južnu Srbiju i tamo radi na osnivanju sličnih zadruga podižući za sada u selu Tretoovlju, u srezu Porečkom, peći za preradu katransko-smolarskih produkata. Q. Malahov je inače i na peru propagator šumskog zadrugarstva saradujući mnogobrojnim članicama u Glasilu Glavnog saveza srpskih zemljoradničkih zadruga u Beogradu. Svaku svoju akciju i uspeh kao i rad i uspeh pojedinih zadruga treba objavljivati u Šumarskom listu i raznim zadružnim listovima, kako bli svojim radom služili kao primar drugima dajući im podstreka, da i oni pođu Vašim putem i stvaranjem šumskih zadruga pruže iskrenu i stvarnu zaštitu ekonomskim i socijalnim interesima našeg seljačkog naroda i uspešan razvitak i napredak domaće šumske privrede, a sve za samostalnost i snagu naše države i veličinu Jugoslovenskog naroda. 497 |