DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Naprotiv odredbe Pravilnika o unovčivanju gotovog materijala nisu
bile nijedamput zaprekom, da se sklopljene pogodbe na vreme ne izvrše.


Sve ovo jasno dokazuje, da je odbor za izvršenje režijskog rada
uistinu raspolagao sa solidnim stručnim znanjem, spremom i sposobnošću
u jednom, a visokim kulturnim i socijalnim shvatanjem dužnosti u drugom.
pogledu, te da je time jako doprineo, da uspeh režijskog poslovanja bude
što veći.


Preostaje još da se objasni, kako i na koji način se vršilo finansiranjc
režije — bez novaca. Ćuli smo naime, da je upravni odbor ovo
pitanje resio dosta jednostavno i komotno i da je ovo rešenje unišlo i u
propise pravilnika. Međutim se možemo opravdano pitati, zar je režijsko
poslovanje uistinu bilo moguće izvesti na ovaj način?


Ma koliko da je bilo načelnog protivljenja ovom načinu finansiranja
režije, smatranog nemogućim i nezgodnim, treba priznati, da je isti silom
prilika i okolnosti uvršten u pravilnik, jer u vreme, kad se zem. zajednica
Ravna Gora odlučila za rad u sopstvenoj režiji, u kasi zem. zajednice
nije bilo nikakovih novaca. 0 tome su bili na čisto kako inicijatori
režije (upravni odbor zem. zajednice) tako i nadzorne vlasti. Prema tome
su navedeni propisi po tome pitanju bili ne samo nužna, već i logična
posledica stanja, u kome se zem. zajednica nalazila.


Međutim i ako je finansijsko stanje zem. zajednice bilo takovo,
držalo se, da okolnost što zem. zajednica nema novaca, ne može biti
zaprekom, da se režija ne osnuje i narod ne zaposli. Kraj inače teških i
očajnih ekonomskih prilika, u kojima se zem.< zajednica kao ustanova
našla, reklo se, da je jedno i jedino glavno: početi sa radom. I
kod toga se ustrajalo.


Napokon kada su rešena sva stručna i formalna pitanja, režija je
otpočela sa radom dana 1. oktobra 1932. godine. I sad se dešava nešto
neočekivano.


Ugled i poverenje, kojega je zem. zajednica kao ustanova uživala u
mestu — izgradivši na korist i opšte dobro- vodovod, električnu struju,
školu, ceste i puteve, troioar i dr. — dobiše najednom svoj jasni i puni
izražaj priznanja. U mesto isplate radnika u novcu svi trgovci, obrtnici
i zanatlije u mestu otvoriše najednom kredite radnicima zaposlenim kod
režije. Svaki radnik zaposlen kod režije mogao je dobiti kod mesnih trgovaca,
obrtnika i zanatlija ne samo što je trebao, već se dešavalo i to,
da je često puta kusur dobivao u novcu. Prema tome su razne otpremnice


i potvrde o izvršenim poslovima u rukama radnika zaposlenih kod režije
dobili značenje neke vrste vrednosnih papira, čija vrednost je bila
isto toliko sigurna, koliko i vrednost imovine zem. zajednice sadržane u
njezinim šumama.


Od kolike je socijalne i privredne važnosti za mesto bilo ovo kreditiranje,
nije potrebno posebno dokazivati. Naglasićemo jedino, da je
zem. zajednica — svesna svrhe, sa kojom je otpočela rad u režiji — nastojala
da što skorije i efikasnije likvidira ovo pitanje finansiranja —
bez novaca. To je ona uistinu i učinila unovčivši prve partije gotove robe.


Smatrao sam, da je sve ovo bilo neophodno potrebno i važno da
se istakne s razloga, jer su to one karakterističke prilike i okolnosti, pod
kojima se režijsko poslovanje razvijalo, a o kojima sam na početku govorio
i 0 kojima je uspjeh režijskog poslovanja u glavnom ovisio.


493