DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1934 str. 34 <-- 34 --> PDF |
ili zamjenjuju na pilanama sa manje vrijednim za njih, ali odgovarajućim drvnim materijalom. Time se nanose imovini zem. zajednice štete, jer ona doznačuje ovlaštenicima kvalitativno dobre sastojine. Radom u samoupravi predusrelo bi se svim ovim štetama s jedne strane, a s druge bi se strane za rušenje, izradu, izvoz, preradu na pilani, te dovoz do željezničke stanice uposlili isključivo ovlaštenici ove zajed nice, koji su u ogromnoj svojoj većini šumski radnici i vozari. Pored toga bi se godišnji kapacitet etata povisio za cea. 50%. Za prijavljene i ustanovljene potrebe ovlaštenika na građi, koja iz nosi godišnje cea. 2.000 nf, doznačila bi se u šumi samo građa za grede, a u tu bi se svrhu upotrebila manje vrijedna stabla sa cea, 400—^500 m\ Ostatak od 1.500 ili 1.600 m^ upotrebio bi se kao redoviti etat namenjen prodaji, te bi se i on izradio na pilani. U pogledu ostalog građevnog drva dotirali bi se ovlaštenici sa već izrađenim materijalom na pilani, a koji se ne bi mogao upotrebiti u trgovačke svrhe. Dok još nije bilo t. zv. akontacije i rezervacije na državnu šumu za malopilanare, nije se ukazivala potreba rada u samoupravi. Danas z. z. ne može da unovči svojih etata u glavnom baš radi tih akontacija iz državnih šuma, jer se svi vlasnici malih pilana na njih oslanjaju, ma da im ne konvenira radi težeg izvoza kupovati iz državnih šuma, te su momentano obustavili svaki rad. I tako! naši radnici, u našem slučaju ovlaštenici, ne mogu naći zarade u vlastitim šumama. Stoga se ukazuje imperativna potreba rada u samoupravi, a u cilju: 1. da ovlaštenici nadu u svojim šumama u današnjim očajnim prilikama uposlenja, 2. da svoje šume što bolje unovče i iskoriste za zajedničko dobro zem. zajednice. Iz svega ovoga vidimo, da se je upravni odbor u svemu saglasio sa željama svojih zastupnika, no da u pogledu organizacije sopstvene režije nije doneo nikakove detaljne, već generalne i načelne zaključke; ovo potonje iz razloga, što se je upravni odbor uopšte stavio na gledište, da za provedenje režije nisu potrebna nikakova pravila ili pravilnici, jer po § 27. zakona o uređenju zem. zajednica mogu ovlaštenici po volji raspolagati sa svojim redovitim godišnjim prihodima. Jasno je međutim, da se ovo mišljenje upravnog odbora nije moglo smatrati tačnim i to, ako već ne na osnovu zakonskih odredaba, a ono svakako s obzirom na stručnu stranu režijskog poslovanja, koje se — kod jednog javnog tela — bez pravila i pravilnika ne da zapravo ni zamisliti. Stoga je sresko načelstvo u Vrbovskom, kao opšta upravna i nadzorna vlast, smatralo za svoj conditio sine qua non, da u vezi propisa § 50. zakona o uređenju zem. zajednica i § 56. zakona o šumama — kojima je svrha zaštititi opšti (javni) interes — iznese pred glavnu skupštinu ovlaštenika zem. zajednice Ravna Gora jedan pravilnik, koji bi u glavnom regulisao sva stručna pitanja, koja se odnose na rad u sopstvenoj režiji, kako bi se unapred odstranile eventualne zabune i štete po interese zem. zajednice i režijskog poslovanja. Ovaj Pravilnik prihvatila je glavna skupština ovlaštenika zem. zajednice Ravna Gora i u celosti odobrila Kraljevska banska uprava Savske Banovine u Zagrebu. fM 488 |