DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 24 <-- 24 --> PDF |
ocjeni, jer u doba, kada se pitanje zadrugarstva postavlja kao temelj budućem našem (naročito seoskom) ekonomskom životu, nemoguće je baš kod šumskog gospodarstva, koje je u prvom redu vezano na što veće površine, udariti protivnim smjerom. Ing. P. Rohr. IZ SKORAŠNJE PROŠLOSTI. »Il y a cinquante ans« — »prije 50 godina« ovo je naslov kratkih člančića u francuskoj »Revue des Eaux et Forets«. Skoro svaki broj toga časopisa donosi nekoliko redaka (stranicu ili dvije), kojih je zadatak potsjetiti čitaoce na daleku, često već zaboravljenu prošlost francuskog šumarstva. Možda ne bi bilo zgorega, da se slična rubrika uvede i kod nas. Mislim, da bi se našlo materijala i za 50-´godišnje uspomene, a moglo bi se započeti i sa »skraćenim rokom«: 35, 20, 15 i t. d. godina. U potonjem slučaju i sam naslov bilježaka bio bi skromniji: »prije 25 godina«, »prije 20...«, »prije 15...«, »prije 10 godina«. Rok od 15 godina imao bi tu prednost, što bi se time započelo sa uspomenama na događaje koji su uslijedili odmah nakon ujedinjenja. Mnogima će se učiniti kratkom ta perioda, ona još ne spada u »istoriju«. S druge strane danas u doba sveopće užurbanosti i grozničavog tempa u razvoju političkih i privrednih događaja pretstavlja često i 15 godina jednu završenu i izgrađenu fazu u životu jedne nacije. Šumarstvo je po prirodi stvari konzervativnije i tromije od mnogih drugih grana privrede. Pogotovu se ne može reći za naše šumarstvo, da smo mnogo toga posvršavali, da smo puno izgradili. Zato bi osvrt na prilike od prije 15 godina imao drugo značenje: imao bi pokazati, kako su još uvijek aktuelne i neodgodive potrebe, koje su se istakle odmah iza ujedinjenja, a ističu se još i danas. Narednim je retcima svrha, da probude niz uspomena u svima, koji su još prije 15 godina počeli sa radom »na dobro naše proširene otadžbine, da naše šume zaista budu neiscrpivo vrelo blagodati našem narodu«.1 Oni imaju da podsjete na doba poleta, samopouzdanja, nade i vjere, na doba kad još nije bila izgovorena fraza puna skepse i gorčine »glas vapijućeg u pustinji«. S druge strane možda će ovi retci biti od izvjesnog interesa i za mladu generaciju, koja je došla kasnije, pa i za naše najmlađe drugove, kojih se rad započinje sada, kad je potreba akcije i reoganizacije još očiglednija, a sredstava i mogućnosti za to — još manje. 2. februara 1919. godine održana je skupština šumara iz Bosne i Hercegovine. Stenografski zapisnik skupštine potaknuo me je na ovu noticu. »Svaki od nas, koji iskreno osjeća i pošteno misli — rekao je na toj skupštini njezin potpredsjednik Dr. Zubović — morao je sebi postaviti pitanje: koje su njegove društvene dužnosti u ovome prevratu? Svaki domaći i stranac, Srbin, Hrvat i Slovenac, svaki Sloven i svaki čovjek bez razlike vjere i narodnosti morao je sebi postaviti to pitanje. Naš pokret nije dakle ni klasni ni lični, on je stručni i socijalni. Kao takav on je opravdan i potreban. Opravdan zato, jer mi prvi imamo da reknemo svoju stručnu riječ u stručnim stvarima, potreban zato, jer naša vlada ne može da riješi sama naša stručna pitanja. Kao korelat državnog i narodnog jedinstva moramo istaknuti privredno jedinstvo, zato i šumarska privredna grana mora biti jedinstvena za svu državu. Zajedničko ministarstvo već je usvojilo taj princip. To jedinstvo je za sada samo na papiru i trebaće dugo vremena, dok se provede u djelo.« 1 Govor g. Drnića na šumarskoj skupštini u Sarajevu 2. II. 1919. 44-3 |