DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 23 <-- 23 --> PDF |
se danas plaća za kravu. No u to doba ne samo da se porez nije plaćao, nego se on u često slučajeva nije ni utjerivao. Pod pritiskom tih dugova ovlaštenici zemljišnih zajednica mnogo trpe. Oni se danas ne griju svojim drvima, oni danas ne kuhaju jelo sa drvima iz svojih šuma, jer su im poreske vlasti zaplijenile sve etate. Kako su zemljišne zajednici? tijela, koja prema poreskim vlastima solidarno snose odgovornost, došlo je do toga, da ni oni ovlaštenici, koji su dobri platci, koji su svojim alikvotnim dužnostima udovoljili, a takovih je oko 60%, ne mogu dobiti svoja drva. Poznato je međutim, da se «onih 40%, koji svojim dužnostima nisu udovoljili, rekrutiraju baš iz redova onih, koji te svoje zemljišne zajednice najviše eksploatišu. To su u glavnom baš oni, koji se i danas >— usprkos svih zabrana — ipak koriste drvetom iz tih šuma i to ne za potrebe svoga doma, nego i nedozvoljenom prodajom drveta, koje si nasilno prisvajaju. Izgleda kao da je vlast prema svima nemoćna. Nastaje ne samo pitanje, da li je to pravo, nego i da li je to dobro. Dobro sigurno nije, jer konačno će prestati da plaća i onaj, koji je do sada plaćao. Bilo bi stoga uputno, da se unatoč toga, što je zemljišna zajednica jedno tijelo, omogući ipak i drvarenje i pašarenje onima, koji su svoj dio uplatili. Onima pak, koji toj dužnosti nisu udovoljili, neka se drvo neda, već neka se taj dio drva proda i namiri iz toga dužni porez. To je sankcija, koja bi imala uspjeha. U protivnom slučaju poreska vlast neće moći da namiri svoju tražbinu, a šuma će ipak sve više nestajati. Zaplijenjena je i gotovina tih zemljišnih zajednica, koja se nalazi pohranjena kod općina, a naplaćivana je sa naslova pašarine. Kako se iz tih novaca uzdržaje rasplodna stoka tih zemljišnih zajednica, to je i prehrana njihova došla u kritični položaj. Zar se ne bi mogao dozvoliti barem novac, iz koga bi se ta stoka prehranjivala? Gospodine bane! Ja Vas molim, da se tim pitanjima najhitnije pozabavi kr. banska uprava. Molim Vas u ime onih, koji do sada nisu uskratili uplatu svojh obveza. Vratit ću se još malo na pitanje pošumljivanja, napose na pitanje pošumljivanja Krasa. Pitanju pošumljivanja uopće treba da se posveti najveća pažnja. Kr. Banska uprava skučenim svojim sretstvima vodi o tome računa. Ja to sa priznanjem ističem, iako je svota predviđena banovinskim budžetima malena. Vraćam se na ovaj predmet potaknut onim, što je ovdje rekao banski vijećnik g. Miškulin, koji je prikazao, kako je jednom nadlugaru, koji je zabranio pristup na jedan dio kraškog terena, uspjelo da se na cea 600 jutara sama od sebe podigne lijepa šumica. Ako je to zbilja tako, onda ja, iako dotične prilike ne poznam, najtoplije .zagovaram njegovu molbu, da se taj nadlugar nagradi. Mogu da vjerujem, da je tako, jer znam, da su šumari oduvijek zagovarali i takav način podizanja šuma na Krasu. A da se tako može provesti mnogo, uvjeren sam po onome, što sam i sam imao prilike da vidim. Samo neka se ne dogodi ono, što znam da se već i događalo, t. j . da je tako podignuta šuma konačno i opet pala žrtvom koze, jer je naravno. da u -tako uščuvanim zabranama ima u izobilju trave i listinca. Šuma treba mira, mira i opet mira; mira od koze, mira od paše, mira od sjekire i od politike. Pala je ovdje riječ i o individualnoj diobi suma zemljišnih zajednica. Ima mnogo stručnih i gospodarskih razloga, koji govore načelno protiv takove diobe. Kao šumar ja sam protivan takovim eksperimentima. Suma, pored važnosti lokalne naravi, ima i mnogo važnosti za našu opću trgovinsku politiku u odnosu sa inostranstvom. Država ima mnogo interesa na tome, da joj šuma daje produkte, koji će se moći smjestiti u inostranstvu. O tome ovisi aktivnost naše vanjske trgovačke bilanse. Poznato je nadalje, da šuma u što većim kompleksima bolje udovoljava svojoj zadaći. Zato neka se pitanje individualne diobe šuma zemlj. zajednica podvrgne strožoj 441 |