DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1934 str. 22     <-- 22 -->        PDF

jednim vrlo elastičnim paragrafom riješio i vrlo delikatno kozje pitanje, stupio na
snagu, podvrgnut je uskoro izmjenama, baš radi toga nesretnoga kozjeg paragrafa.


Slabe ekonomske prilike I. i II. Banske imovne općine poznate su već odavna.
No čuje se eto već i za Gjurgjevačku imovnu općinu da stradava. Pa čak i Brodska
imovna općina, najbogatija zemljoradnička imovinska jedinica, dospjela je nedavno
skoro pod sekvestar.


I sve se to, gospodo, događa u vrijeme, kad se provodi ekspropriacija privatnog
šumskog posjeda. Ili ne valja jedno ili drugo.
Govoreći o tome pitanju treba da kažem i ono, što obično nije poznato široj
javnosti. Dozvolite mi da se malo s time pozabavim.


U svakom šumskom gospodarstvu postoji pojam šumske glavnice i kamata, t. j .
vrijednosti šume (drvne mase) kao temeljne glavnice i vrijednosti prirasta, koji godimice
pridolazi. Temeljna glavnica ne smije se potrošiti, te se zato i zove nepotro šiv
a glavnica . To je kapital, koji pripada svim generacijama, te se kao takav
ima netaknut ostaviti u naslijeđe generacijama, koje dolaze iza nas. To je kapital, koji
mi — kao i oni ispred nas i oni iza nas — tek uživati smijemo, ali ga ne smijemo
ni mi ni svi oni, koji iza nas dolaze, potrošiti. lUživanje te nepotrošive glavnice
ograničeno je stoga u okvir kamata, dakle prirasta, koji ta glavnica godišnje ili period-
ski odbacuje. I tu smo zgriješili. Dirnuli smo u tu nepotrošivu glavnicu. Pretvori li se
dio te nepotrošive glavnice u novac, a može za to da nastupi i opravdani razlog, to
se taj novac ne smije trošiti, nego samo njegovi kamati. Glavnica se ima osigurati da
u svakom slučaju ostane netaknuta.


Brodska imovna općina imala je prije rata takav jedan kapital u novcu. Bilo
ga je na 36 milijuna zlatnih kruna. Za jedan dio toga novca kupljeno je nekoliko stotina
jutara zemljišta, a veći dio toga kapitala uložen je u vrijednosne papire. Kako je
vrijednosni papir sam po sebi izrazito sredstvo burzovne spekulacije, koje kao takovo
podliježe svim opasnostima gubitka, to je na nesreću taj novac, k tome još i po
ratnom zajmu, izgubljen sav. Da je kojom srećom za sav novac povećan zemljišni
posjed te imovne općine ili da je uložen u bilo koji drugi nepokretni realitet, bio
bi spašen sav ili možda, prema današnjim prilikama, bar u nekoj smanjenoj vrijednosti.


Dižu se prigovori i tome načinu osiguranja nepotrošivih glavnica, no ako takav
prigovor može i da važi, to je ipak sigurno, da nebi bio nikada izgubljen sav novac,
nego tek u toliko, koliko bi se povremeno umanjila vrijednost kupljenih nekretnina.
I zemlja i zgrada može naravski da izgubi na vrijednosti, ali je ipak vrijedna uvijek.


Ja sve to ovdje spominjem, da istaknem važnost tih pitanja. Znam, da se to
ne može ovdje riješiti. No to su sve pitanja, koja traže hitno i radikalno sređenje,
kako bi se spasilo barem ono, što se da još spasiti. Sanacija svih tih pitanja goruća
je nužda. Učiniti ćete, gosp. bane, djelo neprolazne vrijednosti, ako Vašaj inicijativi
uspije, da se ti veliki šumski objekti spase na korist onoga naroda, čiji su oni vlasništvo.
Ima načina za to, a imamo valjda i ljudi, koji imaju i razumijevanja i srca
za to. Treba samo dobro odabrati.


Sve što sam rekao ovdje za imovne općine, vrijedi u izvjesnom obliku i za
jedan znatan dio naših zemljišnih zajednica. I tu je zatajio autoritet vlasti, čemu se
ima pripisati mnoga nedaća. Šumarstva, gospodo, bez zaštite vlasti nema i ne može
biti. Čuli smo od banskoga vijećnika za srez donjo-miholjački, da zemljišne zajednice
toga sreza, kojih ima oko 20, duguju na porezima preko 2 milijuna dinara. Ja mogu
da kažem, da zemljišne zajednice u srezu našičkom duguju s istoga naslova oko


700.000 dinara. Kako će se danas taj dug namiriti? Ti dugovi, gospodo, ne potječu ali
samo od danas. Oni ne potječu ni od jučer ni od prekjučer, nego još iz vremena,
kada je mogućnost plaćanja postojala. Potječu iz vremena, kada se za jednu kravu
plaćalo po nekoliko hiljada dinara; iz vremena, kada je jedna krmača stajala, koliko
440