DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 47 <-- 47 --> PDF |
što ona pridolazi u zajednici s uzgojno jačim drugim četinjarima, te što njezino sjeme preleži godinu dana, tako da za vrijenie ležanja većina sjemena strada. Autor predlaže, da se u visokim predjelima podržavaju mješovite sastojine smreke i molike, jer je takva smjesa vrlo otporna prema vjetrovima. Na strmim i lako odronljivim zemljištima može molika da posluži kao zaštitna vrsta, jer dobro veže zemlju svojim razgranatim korijenjem. Za pošumljivanje u područjima bujičnih predjela na gornjoj granici šumske vegetacije dobro odgovara molika, jer je otporna prema vjetrovima. Na odgovarajućim nadmorskim visinama i tlima može molika dobro da posluži i za pošumljivanje golih terena, i to sadnjom biljaka u smjesi sa ostalim četinjarima. Molika je u zapadnoj Evropi poznata, i to naročito u Njemačkoj, jedino kao parkovno drvo (Berlin, ScharKenberg, Hannover, Baden i dr.). Zbog njenog lijepog: izgleda, brzog rasta i otpornosti prema raznim povredama molika se uopće rado upotebljava u parkovima i vrtovima zapadne Evrope, a preporučuje se i za pošumljivanje. Interes za moliku porastao je u posljednje vrijeme u Njemačkoj povodom razočaranja, koja su ondje doživljena sa borovcem. Borovac je unašan u njemačke šume tokom zadnjih 100 godina. Njegovi zahtjevi na tlo nisu osobito veliki,, a osim toga on brzo raste. Drvo mu je mekano i lagano, te zbog toga naročito traženo. U posljednjem deceniju ugrozila je rđa Peridermium Strobi u velikoj mjeri borovčeve kulture u Njemačkoj, a i drugdje u Evropi. Prema podacima, koje je iznio V a .s e1 o w na skupštini njemačkih šumara 1927. god., bilo je tada preko 90% svih borovčevih kultura napadnuto spomenutom bolešću i osuđeno na propast. Na istoj skupštini izrečen je vrlo pesimističan sud o budućem uzgoju borovca u Evropi. Tub e uf predlaže u tim prilikama, da se daljnje uzgajanje borovca napusti i zamijeni balkanskim borovcem, koji je imun prema pomenutoj bolesti, ali koga bi prethodno trebalo sa šumsko-uzgojne strane proučiti (Dengler »Waldbau«, Berlin 1930, str. 345). Uz prijevod´ monografije dodana su na kraju 2 priloga. U prvom prilogu donesena je prva botanička diagnoza molike po pronalazaču A. Orisebach u na latinskom i u prijevodu na srpsko-hrvatskom jeziku. U drugom prilogu donesen je pregled literature o moliki od 1841. do 1928. god. Literatura je razvrstana po godinama. Sredio^ ju je .. Dl mit rov i štampao u Glasniku bugarskog botaničkog društva 1929. god. Ona je naročito opsežna u posljednjem deceniju, i to napose u Njemačkoj. Ovako skupljena literatura vrlo će dobro doći kod daljnjeg proučavanja ovog našeg balkanskog borovca. Popis literature povisuje znatno vrijednost ovome prijevodu monografije. Prevedena monografija sadrži s prilozima 54 strane oktavnog formata. Usput se pripominje, da u formalnoj obradi materijala (a donekle i gramatičnoj) ima nekoliko manjih nedostataka. Vrijednost monografije bila bi .svakako još veća, da joj je priložena skica prirodnog rasprostranjenja molike u Bugarskoj. Podaci u prevedenoj monografiji moći će vrlo dobro da posluže kod proučavanja životnih prilika molike kod nas; Za buduće pošumljivanje ogoljelih naših planina a. Južnoj Srbiji imače molika svakako veliku važnost. Prof. Dr. . o š a n i n (»Četinari Južne Srbije« str. 13) ističe, da budućnost četinjavih šuma u Južnoj Srbiji leži u osebinama munike i molike. Ma da su te dvije vrste borova ograničene u glavnom na planine u zapadnom i južnom dijelu Južne Srbije, mogu one nesumljivo rasti na svima ondješnjim planinama. One se vrlo srećno dopunjuju u pogledu podloge, na kojoj rastu, kao i u pogledu visinske zone. Munika drži svuda krečne podloge i velike visine. Raste na suvim, kamenitim južnim i strmim stranama, gdje ne može uspijevati nijedan drugi visoki četinjar. Munikom se mogu pošumiti i najstrmiji nagibi na krečnjaku do visne preko 1800 m. Njome se može najbrže pošumiti Suha Gora, Karadžica, Dautica i goli krečnjački dijelovi Koraba i Šar-planine. Za moliku kaže prof. . o š a n i n, da je pratilac škriljaca i silikata i da se kod nas u glavnom drži visinskog regiona bukve. Najviše se drži sjevernih planinskUi 413 |