DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Po § 86 st. 1 zakona o činovnicima od 31 marta 1931 god. državni činovnik ima 40 dana odmora kada ima preko 25 godina efektivne državne službe. Tužilac do donošenja osporenog rešenja nije imao 25 godina efektivne državne službe, pošto mu se vreme provedeno u ratu po novom zakonu o činovnicima računa beneficirano te s obzirom na § 248 zakona o činovnicima od 31 marta 1931 godine, nema ipravo da mu se vreme provedeno u ratu računa u rok iz § 86 st. 1 istog zakona, pa mu se osporenim rešenjera nije ni moglo priznati pravo na godišnji odmor u trajanju 40 dana protivno navedenim zakonskim propisima. Zbog toga je Državni savet na osnovu čl. 17 i 34 zakona o Državnom savetu i upravnim sudovima svojom presudom odbacio tužbu.« Prednje se dostavlja s tim, da raspis ovog odelenja br. 14813/33 ostaje i dalje na snazi. — Odelenje za Šumarstvo. Načelnik, Milo rad J o v a n o v i ć, v. r.« Odgovor se uzima na znanje. 0) »Jugoslavenskom šumarskom udruženju, Zagreb. Na Vašu pretstavku od 24 aprila 1934 br. 187 odelenju za šumarstvo je čast odgovoriti. Da uredba o paušaliranju putnih troškova šumarskih službenika br. 14850 od 8 jula 1933 — tako potrebna šumarskoj struci — pretstavlja jednu tekovinu, koju na svaki način treba očuvati, jer zadovoljava ne samo većinu osoblja na terenu nego i interese šumarske službe. Nije potrebno naročito dokazivati. Prilikom određivanja vremena, koje ima provesti na terenu uživaoc paušala (čl. 7) uzeto je u obzir vreme, koje je potrebno provesti na terenu kod svake šumske uprave, bez obzira na prirodu i razvijenost njenog poslovanja. U slučaju da je kod jedne šumske uprave poslovanje razvijenije, te potreba za putovanjem veća, uživaoci paušala mogu se koristiti čl. 6 uredbe, koji u takvim slučajevima dozvoljava uživaocima paušala podnošenje putnih računa. Pitanje visine putnih paušala jpredstavlja jedno potpuno odvojeno lpitanje.\ Tačno je da bi naknada putem putnih računa bila veća, ali se mora računati i sa time da priroda šumarske službe zahteva jedan pogodniji način naknadivanja faktično učinjenih troškova prilikom službenih putovanja — te je izabran ovaj način — putem paušaliranja. Ovim su načinom izbegnute mnoge formalnosti potrebne prilikom podnošenja putnih računa a koje su u mnogo slučajeva direktno smetale šumarskoj službi. Ministarstvo i samo uviđa da bi paušali trebali biti nešto već, ali sa obzirom na današnju finansijsku situaciju naše zemlje, o povećanju putnih paušala, odnosno 0 izmeni i dopuni uredbe o paušaliranju, ne može biti ni govora. Beograd 9. VI. 1934 br. 13818, Odelenje za šumarstvo. Načelnik: Milorad Jovanović v. r.« Odgovor se uzima na znanje s time, da Udruženje uvida teško ekonomsko stanje. Paušali se ne dobivaju niti potpuno po uredbi, pa se zaključuje zamoliti, da se bar uredba provodi u punoj mjeri, ako se paušali ne mogu povisiti. 3) »Jugoslavenskom šumarskom udruženju, Zagreb. Na prestavku udruženja br. 116 od 10 februara 1934 g. Gospodin Ministar šuma i rudnika uputio je pod br. 3587 od 27 aprila t. g. sledeće pismo Gospodinu Ministru inostranih dela: »Jugoslovensko šumarsko udruženje u Zagrebu, svojim aktom br. 116 od 10 februara 1934 godine, obavestilo me je, da je Cehoslovačko šumarsko društvo povelo sa svoje strane akciju da u privrednom Savetu Male Antante budu zastupljeni i prestavnici šumarske struke. Kako je šumarstvo obzirom na spoljnu trgovinu važna privredna grana u našoj državi, to bi istom, radi pravilnog razvitka, trebalo posvetiti naročitu pažnju i to na taj način, što bi se prilikom međunarodnih pregovora, kod kojih u obzir dolaze problemi ekonomske naravi, omogućilo sudelovanje i stručnjacima jugoslovenskog šumarstva. 404 |