DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 33 <-- 33 --> PDF |
da se pojave bolesti na divljači, pa da stanje spadne na minimum. Kao primjer ovakvome zlu navešću ovdje slučaj iz godine 1990—il932. U god. 1930. opažalo se u cijeloj Hercegovini naglo umnožavanje jarebica, pa ih je u god. 1931. bilo vrlo mnogo. Nalazilo ih se svuda i na svakom koraku. Dnevno bi lovac sa srednje dobrim psom mogao dići 30 do 50 jata, a nije bilo neobično, ako bi četiri-pet lovaca u povoljnom terenu ubili 100 komada jarebica za dan, a da se to na lovištu nije primijetilo. U god. 1932. opao je broj jarebica skoro za polovinu, dok u jesen 1933., dobro računajući, nije bilo vise od ..^—^35% jarebica iz godine 1931. Tokom ovih dviju plodnih godina jarebice su se bile i teritorijalno daleko raširile. Bilo ih je u znatnom broju na bosanskom kršu oko Sarajeva, Rogatice, Travnika i Bugojna. Hazišle su se bile i po šikarama i po starim sječinama u visokim šumama, gdje se prije nisu nigda opažale, dapače i gdje im teoretski stojbina nikako ne odgovara. Pravi razlog naglog nestajanja jarebica u zadnjim godinama nije se mogao utvrditi. Istodobno ih je nestalo svuda u jednakoj mjeri, po cijeloj Hercegovini kao i u svima nabrojenim krajevima Bosne. Oštra zima i duboki snijegovi u bosanskim krajevima mnogo su doprinijeli, da je gubitak bio osjetljiviji nego u Hercegovini. Malen je broj domaćih lovaca, koji se ovim lovom bave, pa da bi se moglo reći, da su jarebice potučene. A ako ih i krivolovci mnogo ponište, ipak se gubitak ne može ni na to prebaciti, kao što nisu mogle biti svuda u jednakoj mjeri poništene ni po grabežljivcima. Ostaje samo predmnijevanje, da su jarebice uslijed prenapučenosti stradale od neke bolesti. Ovo bi mogla biti prirodna pojava, koja se događa i u ostalom prirodnom carstvu, kada se koja vrsta životinja preveč namnoži, pa je pošast razrijedi. Treba požaliti, da ovo nije nigdje zvanično utvrđeno. Ovakav slučaj može zadesiti svako lovište, pa je potrebno i o tome voditi brigu, te odstrel udesiti po cijelom lovištu u jednakom omjeru. Resumirajući prednje izlaganje dolazi se do zaključka, da za uspješan rad u jednom hercegovačkom; lovištu treba samo odabrati podesan teren i postaviti dobra čuvara. Kamenjarka se leže, kako je već rečeno, u slobodnoj prirodi; niti izabire niti posebno zahtijeva hrane, pa prema tome njen uzgoj nije skopčan s troškovima. Ona i na golu kršu oživljuje prirodu. Privlači ljude i u najteži teren i u najoskudnije krajeve. Ona je u kršu pravi dar božji, koji čovjeku mnogo nosi, a od njega skoro ništa ne zahtijeva. Od nje nema štete ni u polju ni u vinogradu, pa proti uzgoju te najljepše koke ne može nitko naći opravdana razloga ni prigovora. Vrlo je plodna i daje obilan priplod. Leže 12—16 jaja, a od tih ako uspije samo 50´%, eto dobra prirasta. Njezin uzgoj i čuvanje ne zahtijeva posebno ispitanih organa, koji se moraju skupo plaćati. Svaki domaći lovac, koji ima smisla za lov, za uništavanje štetočina i čuvanje lovišta od napadaja nesavjesnih ljudi, te ako zna raditi sa stupicama i gvožđima, može uz dobru uputu i pod nadzorom da ispunjuje povjerenu mu zadaću. Ovakve ljude nije danas teško naći u okolici lovišta, a mnogi bi se rado primio ovakvog posla i uz vrlo malen honorar. U ovako čuvanom lovištu prirodno je, da se pored jarebice gaji i zec, koji također u ovim prilikama nema nikakovih posebnih zahtjeva, koji bi l3ili s troškom skopčani. I on je na jugu plodniji nego u visinama 399 |