DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 32 <-- 32 --> PDF |
krš za ovaku privredu sposoban i da bi se sva južna Hercegovina dala pretvoriti u jedan unosan Eldorado. Dosta su ograničena mjesta, gdje je toliko jarebica, da bi se rentiralo urediti lovište. Samo oni predjeli, gdje jarebice zimuju, gdje se legu jarebice koje s juga ne sele i gdje se svu godinu zadržavaju, mogu se uzeti za lovišta, ali i to ako se u pretežnom dijelu terena može loviti. Glavno je, da lovište podesno leži, a nije potrebno da bude bogzna kako veliko. U lovištu nije nužno sprečavati pašu i dolaziti u sukob sa stočarima, premda je bolje gdje u lovište ništa ne zalazi i gdje vlada potpun mir. No kako naš Hercegovac od blaga živi, mora se i lovovlasnik s time pomiriti i udesiti gospodarenje prema opčirn ekonomskim prilikama. Na prvi pogled izgleda naš krš skoro svuda jednako siv i go, pa bi se moglo misliti, da svuda vladaju i iste prilike. Međutim svaki kraj ´ma svoje osobine i svoje običaje, koji su najuže vezani sa ekonomijom težaka, te se ne daju lako mijenjati. Glavnu ulogu u ovome igra zimska paša i tako zvane »trave«, pa to treba dobro poznavati. Trava se drži stalno u ogradi, a iskorišćuje se pašom samo u zimsko doba. Razumljivo je, da se na ovakvim mjestima, gdje vlada potpun mir, najrade i divljač zadržaje, pa za to treba vazda, prije nego se trava otvori (prepusti pašarenju), te terene obloviti. Sličan je postupak i sa zimskim pašnjacima, na kojima pase blago cijelih .sela zajednički, u određenom roku sporazumno i u određenim granicama. I na ovim kompleksima treba lov obavljati u pravo vrijeme kao i u travama. Dok je mnogo blaga na paši, divljač je uznemirena, te bježi i traži mirnija skloništa, na kojima se zadrži prije ili poslije blaga. Lovljenje se ima udesiti tako, da ne smeta težake u popaši, a da ne prikraćuje lovce u vršenju njihovih prava. Predaleko bi me odvelo, ako bih opisivao pojedine krajeve, gdje jarebice zimuju, gdje se najviše zadržaju, kao i krajeve gdje ih nema na dugo i široko. Mnogo je krša, preko koga čovjek može sate ići, a da tek tu i tamo nađe po koje slabo jato jarebica ili da ih uopće ne nađe. Protivno tome stoje oni krajevi, u kojima se jarebice rado zadržavaju i gdje se na svakom koraku udara na jarebice. Ovakve predjele treba upoznati, pa kao lovišta održavati. Obično to nisu odveć veliki kompleksi, što odgovara i svrsi, jer se bolje i lakše održaju manja lovišta nego velika. Prema prilikama mogu ovakva lovišta zapremati površine od 200^—lOOO ha. Ovolike su površine dovoljne za održavanje divljači, a lako se čuvaju i nadziru. Sa ova dva gledišta treba lovištem ravnati. Jarebici treba najviše mira i pažnje dok leži na jajima i na jesenjem selenju s planine. Osim nesavjesnih ljudi ima i medu grabežljivim životinjama mnogo sladokusaca, koji rado ispijaju jaja, pri čemu i mnoga jarebica zaglavi. Pri jesenjem selenju i zimi na kršu mnogo se jarebica polovi u koševe, pod ploče, u ošca i u bubanj. Od štetočina su joj najopasniji neprijatelji kuna, lisica, sove i jastrebovi, koje ih u svako doba godine tamane, a najviše u zimi, dok su na jugu i okupljene na pojedinim mjestima. Da se divljač od svega toga zaštiti i očuva, neophodno je potrebno cijelu godinu marljivo raditi na uništavanju štetočina i na suzbijanju krivolovstva. Odstrel se ima vršiti umjereno, ni previše ni premalo. Postrijelja li se premnogo divljači, osjeća se gubitak u idućoj godini. Ostavi li se pak premnogo jarebica za rasplod, a proljeće bude povoljno za leženje, eto ih onda kao pljeve. U ovakvim slučajevima mogu 398 |