DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1934 str. 30 <-- 30 --> PDF |
opaža bujniji napredak vegetacije. Ono malo šil<;are i grmlja prolista, nešto korova poraste i ptice tu nalaze mirna skloništa za leženje. Ove jarebice na jugu mnogo se ranije legu nego one, koje sele na planine. Pošto blago ostaje cijelo ljeto na planini, to je i krš sve do kasne jeseni miran, a to pogoduje divljači. Iz ovoga bi se moralo zaključivati, da jarebice rade ostaju ovdje, nego da sele na planine, što u stvari nije, nego sasvim obratno. Velika većina jarebica seli u više krajeve na ljetovanje. Od onih jarebica, koje ostaju u Humini, imao bi se očekivati daleko bolji prirast nego od onih, koje se na planini legu, što također ne stoji. U nižim i toplim položajima jarebice daleko više stradaju od mnogih neprijatelja, nego one na planini. Ovdje se digne iz gnijezda velik broj jaja i na taj način prirast uništuje. S druge strane u ovim toplim krajevima ptice su više izložene raznim bolestima, trpe mnogo od parasita, a osjetljivije su i prema vremenskim nepogodama, pa ih često izgine velik broj u ranoj mladosti. Ponekad uslijed kišovita vremena izginu čitava rana legla. Planinske jarebice, iako se kasnije llegu,; ipak su mnogo krupnije i znatno teže od onih u Humini, pa ih lovci lako razlikuju i nazivaju planinskima. 2. Terenske i klimatske prilike. Ova ptica, kao i sva ostala divljač, traži instinktivno staništa na onim mjestima, koja joj daju sve uslove i pogodnosti za život, a to su hrana, mir, sigurna skloništa i pogodne klimatske prilike. Glavna su joj hrana razni insekti, a rado pase i mlade izbojke trave. Na kršu u Humini u ljetno doba nalazi dovoljno insekata, a vrlo malo svježeg zelenila, jer južno sunce sve sprži i osuši, dok planina u ljetno doba obiluje i jednim i drugim, pa joj je tu puniji sto. Isto tako u zimi na južnom kršu, gdje nema ni snijega ni mraza, nalazi u obilju i insekata i mladog zelenila. Iz ovoga se jasno vidi, da jarebica traži i ljeti i zimi raznoliku i obilnu hranu. Najrade se zadržava na kršu u blizini koga obrađenog zemljišta, na kome nalazi više hrane. Večerom se spuštaju u vinograde i polja na pašu i na nočišta, a jutrom se rano vraća u krševita brda na danište. Od ovoga joj i dolazi u narodu ime »brdska jarebica« za razliku od poljske (trčke), koja je stalno u polju. Utvrđena je činjenica, da su kamenjarke stalno u kršu i na kamenu, pa bilo to u Humini ili na planini. Ako je krš još obrastao korovom ili niskom šikarom, rade se zadržaju tu nego na sasvim golom kamenu, gdje ne nalaze ni hrane ni skloništa. Po cio dan i najrade se zadržaju po stranama i visoravnima u blizini provalija i najgorih vrleti, gdje mogu pri svakom uznemirivanju i ganjanju odmah odletjeti u najneprohodnija i najnepristupačnija mjesta. Znaju, da im je tu život izvan pogibelji 1 da se do njih ne može doći, pa se zato tamo kriju sve dok pogibelj ne mine. Prema vjetru i vremenskim nepogodama vrlo su osjetljive, pa se za ružna vremena povlače u niže i zaklonjene krajeve. Tu ostaju, sve dok ih lijepi dani i toplo hercegovačko sunce opet ne izmami u više položaje, koje one osobito vole. Ovo bi bili glavni momenti, sa kojima se mora u lovištu računati. Kako je već naprijed spomenuto, nema jarebica svuda u kršu jednako, pa je s obzirom na uzgoj divljači i iskorišćavanje lova potrebno u vidu imati sve ove okolnosti i odabrati za lovišta samo položaje, u kojima se jarebica stalno zadržava i gdje je moguće lov uspješno vršiti. Lovište mora biti lako pristupačno, u takovom terenu, da se može po 396 |