DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 8     <-- 8 -->        PDF

73. zak. o šumama), dok je u isto vrijeme sebi ostavila u tom pogledu
slobodne ruke (§ 47. zak. o š.). Vlasnici nedržavnih šuma stavljeni su
u pogledu iskorišćavanja šuma već pod nadzor najnižih upravnih vlasti,
dok je država kao šumovlasnik izmakla u tom pogledu ispod nadzora
onih vlasti, kod kojih je šumsko-policijska služba odijeljena od uprave
državnih šuma. Privredne planove za nedržavne Šume odobravaju
banske uprave, a privredne planove za državne šume Ministar šuma
i rudnika, dakle sam predstavnik državnog šumskog erara. Sječu u
nedržavnim šumama odobravaju sreska načelstva i banske uprave, a
sječu u državnim šumama Direkcije šuma. Tu dakle šumovlasnik ujedno
i moli i odobrava sječu. Šumsko-policijskim vlastima nemoguće je dakle
predusresti i spriječiti devastaciju državnih šuma, jer one mogu u tom
pogledu samo konstatovati već svršeni fakt. Za podnošenje privrednih
planova određen je vlasnicima nedržavnih šuma vrlo kratak rok od pet
godina, dok za državne šume podnošenje i sastav privrednih planova nije
vezano za nikakav rok. Za vlasnike nedržavnih šuma predviđene su u
zakonu i vrlo osjetljive kaznene sankcije, ako ovaj rok propuste i ako
sječu vrše bez privrednog plana i bez odobrenja, dok država sama za
najveći dio svojih šuma nema još nikakvih privrednih planova, jer si
državni erar ne želi privrednim planovima u pogledu eksploatacije vezati
ruke. Paušalno određivanje intenziteta iskorišćavanja mnogo je jeftinije
—i i »elastičnije«.
Ministarstvo šuma i rudnika po svom sadašnjem
uređenju u glavnom je privredno poduzeće, koje ima
državnoj kasi davati što veće prihode, dok je glavna funkcija ovoga
resora (vrhovni šumsko-policijski nadzor i provađanje zakona o šumama)
još uvijek na posljednjem planu. Ako dakle ministar šuma i
rudnika kao predstavnik državnog šumskog erara poduzimlje nešto, što
inače nije u skladu sa opštim interesima, on to čini samo zbog specijalnih
interesa države kao šumovlasnika, pa u takvom slučaju bezuslovno
dolazi u koliziju sa interesima i smjernicama opšte šumske politike.


Za pravilno odvijanje i funkcionisanje poslova
šumarske službe potrebno je, da ove dvije funkcije
budu podijeljene svuda, od najniže pa do najviše instancije,
dakle i u Ministarstvu šuma i rudnika. No ova
podjela ne smije biti provedena samo u slovu zakona, nego i u praksi,
a ne da poslove ovih oprečnih funkcija u najvišoj instanciji rješava isto
nadleštvo i isti organi. Nastaje sada pitanje, da li ove dvije kompetencije
mogu biti podijeljene u istom resoru ili ih je potrebno podijeliti u dva
razna resora.


U prvom slučaju moguća je podjela ovih funkcija; samo tako, da
cne budu u Ministarstvu šuma i rudnika podijeljene u dva zasebna odjelenja,
to jest u »Odelenju za vrhovni nadzor nad šumama« i u »Odelenju
za gazdovanje državnim šumama.« Prvo odjelenje mora biti u svom
poslovanju posve samostalno i nezavisno od drugog odjeljenja. Poslovanje
pak drugog odjeljenja u pogledu provađanja opštih smjernica
šumske politike kao i provedbe šumsko-policijskih propisa zakona o šumama
vrši se pod nadzorom prvog odjeljenja. Nezavisno od prvog odjeljenja
moglo bi raditi samo u stvarima stručnog gazdovanja u državnim
šumama, u izvađanju tehničkih radova, kao i u svima poslovima gospodarsko-
privrednog značaja. U poslovima gospodarsko-privrednog karak


318