DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 8 <-- 8 --> PDF |
73. zak. o šumama), dok je u isto vrijeme sebi ostavila u tom pogledu slobodne ruke (§ 47. zak. o š.). Vlasnici nedržavnih šuma stavljeni su u pogledu iskorišćavanja šuma već pod nadzor najnižih upravnih vlasti, dok je država kao šumovlasnik izmakla u tom pogledu ispod nadzora onih vlasti, kod kojih je šumsko-policijska služba odijeljena od uprave državnih šuma. Privredne planove za nedržavne Šume odobravaju banske uprave, a privredne planove za državne šume Ministar šuma i rudnika, dakle sam predstavnik državnog šumskog erara. Sječu u nedržavnim šumama odobravaju sreska načelstva i banske uprave, a sječu u državnim šumama Direkcije šuma. Tu dakle šumovlasnik ujedno i moli i odobrava sječu. Šumsko-policijskim vlastima nemoguće je dakle predusresti i spriječiti devastaciju državnih šuma, jer one mogu u tom pogledu samo konstatovati već svršeni fakt. Za podnošenje privrednih planova određen je vlasnicima nedržavnih šuma vrlo kratak rok od pet godina, dok za državne šume podnošenje i sastav privrednih planova nije vezano za nikakav rok. Za vlasnike nedržavnih šuma predviđene su u zakonu i vrlo osjetljive kaznene sankcije, ako ovaj rok propuste i ako sječu vrše bez privrednog plana i bez odobrenja, dok država sama za najveći dio svojih šuma nema još nikakvih privrednih planova, jer si državni erar ne želi privrednim planovima u pogledu eksploatacije vezati ruke. Paušalno određivanje intenziteta iskorišćavanja mnogo je jeftinije —i i »elastičnije«. Ministarstvo šuma i rudnika po svom sadašnjem uređenju u glavnom je privredno poduzeće, koje ima državnoj kasi davati što veće prihode, dok je glavna funkcija ovoga resora (vrhovni šumsko-policijski nadzor i provađanje zakona o šumama) još uvijek na posljednjem planu. Ako dakle ministar šuma i rudnika kao predstavnik državnog šumskog erara poduzimlje nešto, što inače nije u skladu sa opštim interesima, on to čini samo zbog specijalnih interesa države kao šumovlasnika, pa u takvom slučaju bezuslovno dolazi u koliziju sa interesima i smjernicama opšte šumske politike. Za pravilno odvijanje i funkcionisanje poslova šumarske službe potrebno je, da ove dvije funkcije budu podijeljene svuda, od najniže pa do najviše instancije, dakle i u Ministarstvu šuma i rudnika. No ova podjela ne smije biti provedena samo u slovu zakona, nego i u praksi, a ne da poslove ovih oprečnih funkcija u najvišoj instanciji rješava isto nadleštvo i isti organi. Nastaje sada pitanje, da li ove dvije kompetencije mogu biti podijeljene u istom resoru ili ih je potrebno podijeliti u dva razna resora. U prvom slučaju moguća je podjela ovih funkcija; samo tako, da cne budu u Ministarstvu šuma i rudnika podijeljene u dva zasebna odjelenja, to jest u »Odelenju za vrhovni nadzor nad šumama« i u »Odelenju za gazdovanje državnim šumama.« Prvo odjelenje mora biti u svom poslovanju posve samostalno i nezavisno od drugog odjeljenja. Poslovanje pak drugog odjeljenja u pogledu provađanja opštih smjernica šumske politike kao i provedbe šumsko-policijskih propisa zakona o šumama vrši se pod nadzorom prvog odjeljenja. Nezavisno od prvog odjeljenja moglo bi raditi samo u stvarima stručnog gazdovanja u državnim šumama, u izvađanju tehničkih radova, kao i u svima poslovima gospodarsko- privrednog značaja. U poslovima gospodarsko-privrednog karak 318 |