DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Da bi se abnormalni odnosi ovih dviju važnih funkcija državne šumarske
službe sredili i svakoj funkciji opredijelila tačno njezina kompetencija,
ministar šuma i rudnika ovlašten je novim financijskim zakonom,
da po odobrenju Ministarskog savjeta donese uredbu, kojom će odvojiti
vrhovnu šumarsku i rudarsku nadzornu vlast od uprave sa državnim
šumama i rudarskim preduzećima i provesti reorganizaciju Ministarstva
šuma i rudnika i područnih ustanova.


Spomenute dvije funkcije državne šumarske službe podijeljene su
sada samo u prvo- i drugostepenoj vlasti, dok su u najvišoj instanciji,
u Ministarstvu šuma i rudnika, ostale ujedinjene. Uzaludna su sva komentarisanja,
da spajanje ovih skroz različitih, često oprečnih i kolidirajućih
funkcija nije kompatibilno. U teoriji bi se to još moglo i podnijeti,
no u praksi takovo spajanje dovodi bezuslovno do neugodnih šumskih
afera, koje šumarstvu, a napose predstavnicima šumarstva, ne mogu
osvjetlati lice. U pogledu stručne uprave u nedržavnim šumama zakonodavac
je stao na rigorozno stanovište, da sreski šumarski referenti
ne mogu u isto vrijeme voditi stručnu upravu
i nadzor u ovim za njih tuđim šumama, a dopuštena
je još izraziti ja inkompatibilnost, da Ministarstvo
šuma i rudnika, kao vrhovna nadzorna vlast u poslovima
šuma i šumarstva, vodi ujedno ne samo stručnu,
nego i gospodarsku upravu u svojim vlastitim, to jest
državnim šumama.


Posebni fiskalni interesi države dolaze često u sukob sa opštim
interesima šumske politike, pa kako može o tim interesima rješavati
ono isto nadleštvo, koje vrši ujedno i nadzor nad provedbom šumske
politike. Tako je na pr. za fiskalne interese države mnogo korisnije određivati
intenzitet iskorišćavanja državnih šuma paušalno, jer je takav
način mnogo jeftiniji. Privredni su planovi dosta skupi, a osim toga privrednim
se planom intenzitet iskorišćavanja skućuje u neke granice i
fiksira, ustanovljenjem etata, za dulji period vremena. Paušalnim određivanjem
intenziteta isorišćavanja može se naprotiv taj intenzitet poput
harmonike po volji razvlačiti i sužavati, već prema potrebama državnog
fiska, a ne prema faktičnom stanju šuma. Kako će u ovakvom slučaju
postupati ministar šuma i rudnika, u kome su ujedinjene obe funkcije (i
uprava i nadzor)? Hoće li on u takvom slučaju zastupati fiskalne —
često i neopravdane — interese države i državnog erara, ili će se založiti
za opšte narodne i javne interese, te odrediti potrajno iskorišćavanje
državnih šuma na temelju privrednih planova i programa.


Isključenoje, dabibezlošihposljedicamoglebiti
u jednom te istom nadleštvu i u jednoj te istoj osobi
ujedinjene dvije oprečne kompetencije u izdavanju
odredaba sa zakonskom moći. Ovo je napose opasno u državama
sa demokratskim režimom, gdje je ministar šuma i rudnika
ujedno političar i član vladajuće partije. Spajanjem ovih kompetencija
u jedno nadleštvo država se kao* šumovlasnik u praksi izvukla ispod
skoro svih šumsko-policijskih propisa, jer skoro sva, a napose krupnija
pitanja šumsko-policijske prirode — u koliko se odnose na državne
šume — rješava konačno ministar šuma i rudnika, u kome su ujedinjene
obe kompetencije. U pogledu iskorišćavanja šuma država se u svome
zakonodavstvu okomila samo na posjednike nerdžavnih šuma (§§ 57.—


317