DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 6 <-- 6 --> PDF |
trideset i tri, koja se nalaze u Odjeljenju za šumarstvo. Međutim taj bi otsjek po svojoj naravi imao biti na prvom mjestu i sa mnogo širim djelokrugom, nego ga ima sadašnji »Otsek za nedržavne šume.« U tom otsjeku koji bi se zapravo imao zvati »Otsek za vrhovni nadzor šuma« imal e bi biti skoncent risane sve niti naše šumske politike privrede. Vrlo je ipogrešno shvaćanje, da šumsko-policijska služba ima biti stegnuta samo u uske granice čiste šumske policije i nadzora nad gospodarenjem u nedržavnim šumama, jer ona pored toga ima stvarati i davati također direktivu našoj šumskoj politici i to ne samo s obzirom na nedržavne šume, nego s obzirom na sve šume bez razlike, pa i državne. Opšte smjernice gazdovanja u državnim šumama imadu1 se također ravnati po direktivi ovoga otsjeka, jer se samo tako može stvoriti jedan opšti plan naše šumske privrede. Državne šume nalaze se također u granicama ove države, pa se pri kalkulaciji našeg šumskog bogatstva i pri postavljanju smjernica za našu šumsku privredu i industriju državne šume ne mogu izlučiti iz opšteg plana šumske politike, je r i on e imaju: u prvom redu služiti opštem dobru, a ne samo fiskalnim interesima države. Ne može se samo od posjednika nedržavnih šuma tražiti, da svoje šume podržavaju u stanju potrebnom, da one budu trajno sposobne vršiti korisne funkcije na tlo, podneblje, materijalno i zdravstveno blagostanje naroda, dok bi država sa svoja tri milijuna hektara šume mogla slobodno da raspolaže. Ova abnormalnost u zapostavljanju šumsko-policijske službe izbija ne samo u praksi, nego i u samom Zakonu o šumama. Tako se u V. dijelu Zakona o šumama u § 126. Ministar šuma i rudnika spominje u prvom redu kao predstavnik državnog šumskog erara, a tek poslije toga u § 127. kao nosilac državne vlasti. U »Šematizmu i statusu osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika« na prvom mjestu spominje se osoblje Direkcija šuma i šumskih uprava, a tek poslije toga osoblje Banskih uprava i sreskih načelstava. Da li se to čini hotimično i s nekom tendencijom ili iz prostog nerazumijevanja, to na stvari ne mijenja ništa, jer i u jednom i u drugom slučaju ovakav postupak pravi samo zbrku, koja nikako ne može biti na korist, a ni na ugled našoj šumarskoj službi i šumarstvu uopšte. Ovo zapostavljanje i potcjenjivanje šumsko-policijske službe dovelo je čak do toga. da se u našem upravnom postupku moglo do nedavna trpjeti i to, da jedna Direkcija šuma vrši funkciju d ru g ostepene vlasti za sve šumsko-kaznene prestupe i istupe. Što bi to moglo da znači, nego da »kadija tuži, kadija sudi«. Pravni apsurd ovakovog postupka još je jače podvučen okolnošću, da u području dotične direkcije gotovo i nema drugih šuma osim državnih. Izgleda, da se šumsko-policijska služba kod nas tretira kao jedan suvišan balast, pa njoj dosada nije uopšte ni dana mogućnost, da ispolji aktivnost u izvršivanju svoje važne funkcije. Sva pitanja naše šumske politike kao da su se skoncentrisala samo u tome, kako bi se državne šume ubrzanim sječama što prije pretvorile — u stranu valutu. Dosljedno tome zavođenje naše šumske politike mjerodavna su samo ona n a d 1 e š t v a, koja tretiraju to pitanje, jer sva druga pitanja našega šumarstva imaju tek drugostepenu važnost. 316 |