DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 5 <-- 5 --> PDF |
6. olakšavajuće odnosno otežavajuće okolnosti za gazdovanje i nadzor ; 7. broj akata, izdanih šumskih objava za unovčenje šumskih produkata i podnesenih kaznenih prijava godišnje u prosjeku posljednjih 3 godina; 8. godišnji prihodi i rashodi; 9. ostali potrebni podaci. Upogledu potrebnog broja osoblja spom. raspis traži, da se izloži kolik se posao imao savladati, te kolik posao može jedan stručnjak izvršiti i prema tome koliko je stručnjaka u dotičnoj ustanovi bezuslovno potrebno. Podaci o stanju sadašnjih šumarskih nadleštva imali su prema tome služiti kao baza za buduću organizaciju naše šumarske službe. Nismo u stanju dati jedan konkretni predlog na temelju ovako prikupljenih podataka, jer s ovim podacima ne možemo raspolagati. Iz spomenutog raspisa Ministarstva šuma i rudnika razabire se međutim, da bi struktura dosadašnje organizacije šumarske službe, uz neke male nadopune i preinake u pogledu broja nadleštava imala ostati ista, premd a su ba š u samoj osnovi ove organizacije potrebne krupne korekcije . Prije svega potrebno je već jednom raščistiti pitanje, kada i kako se ima država odnositi prema šumarstvu kao vlasnica šume, a kako kao vlast, koja ima vršiti nadzor nad cjelokupnim šumarstvom u državi. Premda je u principu jasno, tko je nadležan vršiti vrhovni nadzor nad šumama svih kategorija vlasništva, da li država kao vlast ili država kao vlasnik šuma, u praksi je to pitanje još uvijek neriješeno. Zakonom o šumama kao i Zakonom o banskoj upravi doduše je normirano, da taj: nadzor vrši Ministarstvo šuma i rudnika preko o p š t i h upravnih vlasti, što je i posve naravno, no u velikom dijelu države Direkcije šuma i njihove područne ustanove još uvijek pridržaju u nekim stvarima to pravoi za sebe. Stoga se još i sada u državnoj administraciji tretiraju i komentarišu pitanja o nadležnosti sreskih šumarskih referenata i državnih šumskih uprava kao i njihov međusobni odnos, premda je to pitanje sa upravno-pravnog gledišta tako jasno i jednostavno, da bi u normalnim prilikama i odnošajima tretiranje ovog pitanja bilo skroz izlišno. Lučiti interese države kao vlasnika šume od interesa države kao nosioca vlasti, koja u provađanju šumske politike mora imati u prvom redu pred očima opšte dobro, nije tako teško, pa je doista nevjerojatno, da se ovi interesi i ove dvije funkcije države još uvijek identifikuju. Pravilno funkcionisanje državne šumarske službe poremećeno je međutim već kod najviše šumarske instancije u Ministarstvu šuma i rudnika. Već ondje šumsko-policijska služba nije postavljena na onaj položaj i stepen, koji joj po njenoj naravi pripada. Ove dvije funkcije (vrhovni šumskO´-policijski nadzor" nad svima šumama bez razlike i gazdovanje sa državnim šumama) nisu u Ministarstvu šuma i rudnika jasno podijeljene i lučene. Ni u jednom od jedanajst otsjeka Odjeljenja za šumarstvo nije šumsko-policijska služba razlučena od poslova gazdovanja sa državnim šumama, a u glavnom strpana je u posljednji »Otsek za nedržavne šume.« Tome otsjeku dodijeljena su samo tri stručna lica od 315 |