DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 36     <-- 36 -->        PDF

onda, kada je država za isto drvo u zemlji (i to u šumi kod panja) dobijala 32 zlota.
Uslcd neorganizovane trgovine, a i zbog toga što su firme dobijale jeftino drvo putem
ugovora iz državnih šuma, drvo poljsko, koje je išlo u inozemstvo pod imenom danciškog
drveta i koje je mešano sa drugim drvetom iz drugih šuma (rđave prerađevine)
sve je više gubilo na ceni u Engleskoj. Tako je došlo do jedne apsurdne
situacije (dobrim delom i pod uticajem presija i špekulacija firme Centyry, koja je
imala po svome ugovoru eta od 400.000 m3), da je u Engleskoj cena padala, a u
Poljskoj rasla.


Većina ostalih ugovora, imala je eene tzv. minimalne po tarifi.


Jedno šumsko-uzgojno, a drugo šumsko.gospodarstveni i fiskalni momenti, zatim
nešto i povređeni nacionalni ponos, što je poljsko drvo pod imenom danciškog
drveta uživalo vrlo rđav glas i bilo potcenjeno u inozemstvu, kao i činjenica, da je
sva ta trgovina i nesavesna špekulacija sa poljskim drvetom u zemlji i inostranstvu
bila u rukama poljskih i inostranih sitnih trgovaca, koji su raznim putevima dolazili
do niskih cena, a uništavali šumu, učinjeno je da se protiv dugoročnih ugovora stvori
čitav pokret, koji je sa struke prešao u javnost i dobio zamah pravog narodnog
pokreta. Proces je za tim išao neverovatnom brzinom. Sa većinom firmi, koje su
imale minimalne tarife po cenovniku, posao je bio srazmerno lak. U prvoj narednoj
godini tarifa je podignuta za 100´%. Većina je firmi izjavila, da pod tim taksama
ne može raditi. Dok su se neke dobrovoljno odrekle ugovora, druge su išle na sud.
Sud je međutim stao na gledište, da su tarife po cenovniku, koje propisuje Ministarstvo
poljoprivrede, javnopravnog karaktera, da one ne podleže diskusiji i kome
je do kupovanja u državnoj šumi, da ima plaćati one takse, koje propisuje Ministar
poljoprivrede, ili uopšte ne kupovati. Pošto su firme išle na sve instancije, to je stvar
na kraju krajeva potvrđena i u kasaciji, a firme upućene na poravnanje sa administracijom
drž. šuma, u koliko imaju uloženih, a neamortizovanih investicija, koje
će sada pripasti državi. Obrazovane su mcšovite komisije, koje su procenile te
investicije, i ugovori su kod većine na kraju a l´amiable likvidirani.


U drugim slučajevima ugovori su prosto raskinuti, jer su se firme formalno
ogrešile o ugovor. Ukupno su firme ostale dužne državi za 80 miliona zlota.


Najteže je bilo sa firmom Centyry, gdje je bio angažovan veliki engleski
kapital. Firma je međutim imala nekoliko krupnih grehova u odnosu na ugovor: ona
je morala sama da radi po ugovoru, dok je ona u stvari svoj svakogodišnji eta izdavala
pod zakup mnogobrojnim poljskim sitnim trgovcima. Ona je plaćala državi
12 zlota po kubiku, a izdavala pod zakup sa 32 zlota po kubiku. Do 1928 god. ona
je državi dugovala znatne sume. Pa ipak razrešenje ovog ugovora nije išlo tako


lako. Engleska banka angažovala je ljude, pa i čitave uticajne grupe. Vršila je stalnu
presiju i stvar je pretila da dobije oblik političkog sukoba.


Mimo svega toga generalni direktor Loret jednim odlučnim potezom raskinuo
je ugovor. Stvar je ušla u proces i na kraju se svršila poravnanjem sa 375.000 funti
st. ošteta. Račun je za državu bio čist. Firma je eksploatisala 400.000 m3 po 12 zlota
od kubika. Za to isto drvo dobijalo se 8,000.000 zlota godišnje. Isplativši firmi njenih


375.000 funti sterlinga, Administracija držav. šuma još je uvek bila na dobitku, jer
je to drvo odmah prodavala za 32 zlota, a ugovor je trebao da traje 10 godina.
Tako je u 1929 godini Administracija držav. šuma raskinula i poslednji dugoročni
ugovor. Kako se koji ugovor raskidao, u toj istoj godini nastavljala je država rad
u svojoj režiji. Niko ne odriče u Poljskoj, da je naročito u početku bilo znatnih teškoća.
U samoj struci bilo je vrlo uglednih stručnjaka čak i među profesorima Univerziteta,
koji su bili protiv nove politike. Naročito je bio slučaj sa stručnjacima
nasleđenim od bivše austrijske adminstracje. Dok su se šumari iz Poznanjske i
Pomeranije odnosno oni nasledeni od nemačke i ruske administracije srazmerno
brzo prilagođavali novom kursu »trgovačke politike u šumarstvu«, kako je Poljaci
346