DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 34     <-- 34 -->        PDF

način prodaje, nije mogla nikako da se privikne na licitacioni sistem niti da dođe do*
ubeđenja, da je dugački put pun formalnosti i odgovornosti, kojim ide licitacijski.
sistem, put kojim treba da ide trgovački odnos između prodavca i kupca. Rezultat je
bio. da su licitacije ostajale ncposećene ili bez uspeha zbog preterano niskih cena,
a iza čega je virio uglavljeni sporazum licitanata.


Tako je npr. pri direkciji šuma Bjalovljenji tokom 1929/30 bilo 102 licitacije
obuhvatajući 336.000 m3. drveta; 115 licitacija sa 316.000 m3. ostalo je potpuno bezuspešno,
dok je samo 20.000 m3. prodato ili 6%. Kasnije te iste grupe prodate su iz
slobodne ruke direktno po 30—45% povoljnijim cenama, nego one koje su dobijene na
licitacijama. Isti slučaj u istoj godini bio je kod Direkcije u Lučku, u Vilni i Lvovu.


Licitacija je dakle potpuno napuštena kao oblik prodaje drveta iz državnih:
šuma.


Prodaje se samo iz slobodne ruke i putem oferata. Pri tome šumske uprave ili
direkcije šuma u oglasima ili objavama za prodaju ne daju nikad procenbenu cenu,
već samo daju količinu, Sortimente i kvalitet. Kupci u oifertima onda nude cene, pri
čemu se onda biraju najpovoljniji. Najpovoljniji ne znači uvek i onoga, koji nudi najviše
cene, već se pri oceni uzimaju i ostali trgovački uslovi: solidnost oferenta, način
opšte otplate kupovine, količine koju kupuje itd.


Za maloprodaje, kako za tehničko oblo drvo tako i za gorivo kao i za Sortimente
rezane robe, koja nije namenjena izvozu, postoje cenovnici. U cenovnicima su tzv.
minimalne tarife, tj. takse ispod kojih upravitelj šumske uprave ne sme da ide, ali
više kojih sme da ide. Tendencija je ovakvog sistema da što bolje razvije trgovački
duh kod šumara. U koliko postiže veću cenu iznad minimalne tarife, u toliko ima
prava na veći udeo pri podeli nagrada i premija.


Jedan naročiti put prodaje, koji smo prvi put sreli u Poljskoj, to je put kreditiranja.
Državna šumska administracija prodaje stanovništvu robu na kredit i poček..


Drvo se na kredit daje seoskom stanovništvu, seoskim zanatlijama i gradskom
malograđanstvu. Tako je npr. tokom pretprošle godine dano na kredit 25.733 licima
i to 244.915 m3 građevnog, 202.996 m3 gorivog drveta i 30.900 m3 granja — u ukupnoj
vrednosti od 10,385.623.08 zlota. Svi su dužnici na vreme otplatili dug osim njih 348
(što čini 1.3%), od kojih je dug naplaćen sudskim putem. Tokom prošle godine taj način
kreditiranja se znatno proširio, a drvna masa znatno uvećala, što se smatra i beleži u
jedan veliki uspeh trgovačke politike administracije državnih šuma.


Državnim ustanovama također administracija državnih šuma prodaje izrađeno
drvo. Tako je u pretprošloj godini prodano raznim državnim ustanovama (saobraćaju,
pošti — vojsci) 108.342 m3. oblog tehničkog drveta, 54. 936 m3. rezanog i tesanog materijala
i 53.973 prm. gorivog u vrednosti 7,685.000 zlota.


Šta je i koliko je od koje vrsti sortimenata prerađeno i proizvedeno, koliko
oblog drveta, trupaca, celuloznog i jamskog, telegrafskih stupova, pragova, greda,
drva za duge, zatim rezanog materijala i gorivog drveta, zatim semena, šišarki,
sadn´ca, smole, terpentina, drvenog uglja, cigle, gline peska, kamena, poljoprivrednih
proizvoda, nalazi se u svakom bilansu za proteklu godinu. Daleko bi nas odvelo, akobi
sve te cifre iznosili jer bi predavanje, koje je i onako veliko, bilo još za jednu
četvrtinu veće. Napominjemo da raspolažemo sa dva bilansa za 1929/30 i 1931/32 god.,
a uskoro ćemo imati i za 1932/33 god., te će stojati svakom na raspoloženje, koji se
interesuje za te bilanse.


Osim pobrojanih postrojenja zaboravljeno je spomenuti tri državne strugare,
koje rade isključivo ploče od ukočenog drveta. Ukočeno drvo se radi od breze (Imm.)
od johe (2 mm) i od bora 5 mm (I. klasa). Izvozi se najviše u Njemačku i dobija se
za m3 58 dolara. Interesantno je napomenuti, da su se čak i od klena proizvodile.
Sperrplatte sa suvim i mokrim lepljenjem.


344