DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 29 <-- 29 --> PDF |
U državni budžet ulazi administracija državnih šuma samo sa neto-prihodom izračunatim na bazi ekonomsko-finansijskog plana za dotičnu godinu. Plan ekonomsko- finansijski čini samo jedan dodatak budžetu ili, tačnije, njegovo obrazloženje. U njemu generalna direkcija šuma na osnovu detaljnog preliminara i planova pojedinih direkcija, šumskih uprava ili pilana i drugih režijskih postrojenja izlaže plan režijske kampanje za iduću godinu sa detaljnim naznačenjem svih sortimenata (podimenzijama i količini), koji se imaju izraditi, kao i cene koštanja (troškova) te izrade, zatim prihoda koji se od toga imaju postići; osim tog sve investicije, koje se se imaju (prema planu za nastupajuće desetgodište) izraditi (§ 11.). Ministarstvo poljoprivrede dužno je svake godine da u određenom roku obračuna Glavnoj državnoj blagajni prihod čist (čistu dobit) po podmirenju maksimalne rezerve (obrtnog kapitala), čiju visinu određuje svake godine Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom finansija (§ 10.). Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom finansija može osnovati posebne fondove, kojima je cilj unapređenje gospodarstva, povećanje prihoda, uvećanje šumskog kapitala (proširenje pokretnog i nepokretnog inventara) (§ 14.). Činovnicima i nižem osoblju mogu se za uspešan rad na povećanju prihoda davati naročite nagrade (gratifikacije i premije) u granicama ustanovljenim finansijskoekonomskim planom (§. 15). . Poslovanje računovodstva i kase administracije državnih šuma po naročitim uprošćenim principima propisuje Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom finansija i Glavnom kontrolom, pri čemu izdaci tekuće administracije imaju biti pokriveni postignutim prihodima. III. deo zakona iz 1924 i 1930 sadrži personalne odredbe, plate i dodatke, deputate (u drvetu i zemlji i pravo paše), uslove za napredak u službi itd. Novela osnovnom zakonu (od 1924 godine) od 22—III—1928 god., koja ima svega nekih desetak članova, ima nekoliko čisto šumarskih odredaba, ali koje se odnose opet samo na državne šume. One govore o promeni šumske kulture, o obnovi i pošumljenju svih terena, koji su ogoleli bilo za vrene rata i okupacije bilo od dugoročnih ugovora, zatim o iskorišćavanju sporednih šumskih proizvoda i paše, te o zaštitnim šumama. Ostali članovi govore o šumama, koje se i u kojim slučajevima mogu ustupiti drugim resorima (Ministarstvu higijene, Ministarstvu vojske i t. d.). To bi bilo celokupno ipoljsko šumarsko zakonodavstvo, koje važi za državne šume. Organizacija Na čelu administracije državnih šuma stoji generalna direkcija šuma. Njoj su podređene direkcije šuma, kojih ima deset. Direkcijama podređene su šumske uprave, kojih ima 420. Do kraja 1939, tj. prema napred utvrđenom planu, biće ih 497. Šumske uprave dele se na triaže, kojih ima 1921 (do kraja 1939 treba da ih bude 2789), ovi na revire (čuvarske reone), kojih ima 4405. Državnih pilana (svojina administracije državnih šuma) ima 32 sa 101 gaterom. One prerađuju oko 1,000.000 m3. godišnjeg oblog drveta. Pilane sa manjim kapacitetom (8—lO.OOOm3.) potpadaju administrativno i tehnički pod šumske uprave, na čijoj se teritoriji nalaze, dok pilane sa većim kapacitetom predstavljaju nezavisne jedinice, koje su podređene direktno generalnoj direkciji šuma.. Osim pilana Administracija državnih šuma ima u svojoj režiji 1 fabriku suve destilacije, 6 radionica za preradu terpentin ulja, 10 ciglana, 3 mlina (2 parna i . vodeni), 1 stolarsku radionicu i fabriku za izradu nameštaja (uz veliku pilanu u Garbicu — direkciji Radonskoj), te 1 kovačnicu; izdaje pak pod zakup: 1 fariku suve destilacije, 16 radionica za preradu terpetin. ulja, 10 radionica za preradu smole, 4i ciglane i 26 mlinova koje parnih koje vodenih. 339 |