DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 29     <-- 29 -->        PDF

U državni budžet ulazi administracija državnih šuma samo sa neto-prihodom
izračunatim na bazi ekonomsko-finansijskog plana za dotičnu godinu. Plan ekonomsko-
finansijski čini samo jedan dodatak budžetu ili, tačnije, njegovo obrazloženje.
U njemu generalna direkcija šuma na osnovu detaljnog preliminara i planova pojedinih
direkcija, šumskih uprava ili pilana i drugih režijskih postrojenja izlaže plan
režijske kampanje za iduću godinu sa detaljnim naznačenjem svih sortimenata (podimenzijama
i količini), koji se imaju izraditi, kao i cene koštanja (troškova) te izrade,
zatim prihoda koji se od toga imaju postići; osim tog sve investicije, koje se
se imaju (prema planu za nastupajuće desetgodište) izraditi (§ 11.).


Ministarstvo poljoprivrede dužno je svake godine da u određenom roku obračuna
Glavnoj državnoj blagajni prihod čist (čistu dobit) po podmirenju maksimalne rezerve
(obrtnog kapitala), čiju visinu određuje svake godine Ministar poljoprivrede u sporazumu
sa Ministrom finansija (§ 10.).


Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom finansija može osnovati posebne
fondove, kojima je cilj unapređenje gospodarstva, povećanje prihoda, uvećanje
šumskog kapitala (proširenje pokretnog i nepokretnog inventara) (§ 14.).


Činovnicima i nižem osoblju mogu se za uspešan rad na povećanju prihoda
davati naročite nagrade (gratifikacije i premije) u granicama ustanovljenim finansijskoekonomskim
planom (§. 15).


. Poslovanje računovodstva i kase administracije državnih šuma po naročitim
uprošćenim principima propisuje Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom
finansija i Glavnom kontrolom, pri čemu izdaci tekuće administracije imaju biti pokriveni
postignutim prihodima.


III. deo zakona iz 1924 i 1930 sadrži personalne odredbe, plate i dodatke, deputate
(u drvetu i zemlji i pravo paše), uslove za napredak u službi itd.
Novela osnovnom zakonu (od 1924 godine) od 22—III—1928 god., koja ima
svega nekih desetak članova, ima nekoliko čisto šumarskih odredaba, ali koje se
odnose opet samo na državne šume. One govore o promeni šumske kulture, o obnovi
i pošumljenju svih terena, koji su ogoleli bilo za vrene rata i okupacije bilo od
dugoročnih ugovora, zatim o iskorišćavanju sporednih šumskih proizvoda i paše,
te o zaštitnim šumama. Ostali članovi govore o šumama, koje se i u kojim slučajevima
mogu ustupiti drugim resorima (Ministarstvu higijene, Ministarstvu vojske
i t. d.).


To bi bilo celokupno ipoljsko šumarsko zakonodavstvo, koje važi za državne
šume.


Organizacija


Na čelu administracije državnih šuma stoji generalna direkcija šuma. Njoj su
podređene direkcije šuma, kojih ima deset. Direkcijama podređene su šumske uprave,
kojih ima 420. Do kraja 1939, tj. prema napred utvrđenom planu, biće ih 497. Šumske
uprave dele se na triaže, kojih ima 1921 (do kraja 1939 treba da ih bude 2789), ovi
na revire (čuvarske reone), kojih ima 4405.


Državnih pilana (svojina administracije državnih šuma) ima 32 sa 101 gaterom.
One prerađuju oko 1,000.000 m3. godišnjeg oblog drveta.


Pilane sa manjim kapacitetom (8—lO.OOOm3.) potpadaju administrativno i tehnički
pod šumske uprave, na čijoj se teritoriji nalaze, dok pilane sa većim kapacitetom
predstavljaju nezavisne jedinice, koje su podređene direktno generalnoj direkciji šuma..


Osim pilana Administracija državnih šuma ima u svojoj režiji 1 fabriku suve
destilacije, 6 radionica za preradu terpentin ulja, 10 ciglana, 3 mlina (2 parna i .
vodeni), 1 stolarsku radionicu i fabriku za izradu nameštaja (uz veliku pilanu u
Garbicu — direkciji Radonskoj), te 1 kovačnicu; izdaje pak pod zakup: 1 fariku suve
destilacije, 16 radionica za preradu terpetin. ulja, 10 radionica za preradu smole, 4i
ciglane i 26 mlinova koje parnih koje vodenih.


339