DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 19 <-- 19 --> PDF |
sav posao šumarskih stručnjaka sveden je na rješavanje gomile akata.. Šumarevo polje rada je naprotiv šuma, teren. No kako biti na terenu, kada šumarski činovnici — jedini među državnim činovnicima — već nekoliko godina nisu primali nikakve paušale za vanjska uredovanja, a paušali nedavno doznačeni tako su neznatni, da iznose jedva polovicu paušala ostalih struka. Šumarskim stručnjacima, kako onima kod političke uprave tako i onima kod šumskih uprava, treba dati veću samostalnost i veći djelokrug u radu. Pod stručnu upravu sreskih šumarskih referenata trebalo bi staviti privremeno sve šume pod naročitim javnim nadzorom, u koliko one nisu vlasništvo privatnih lica. Poslovi stručne uprave poklapaju se sa poslovima nadzora, pa tu ne bi nastao inkompatibilitet. Nad poslovanjem šumarskih referenata i onako vrše nadzor banske uprave. 1 šefovima šumskih uprava potrebna je veća samostalnost u režijskom poslovanju kao i u prodaji šumskih proizvoda. Qdjegod je to moguće, trgovce drvima i firme treba istisnuti iz šume, jer »kuda oni prolaze, tuda više šuma ne raste.« Njih treba pustiti samo do šume, da si odvezu gotovu sirovinu, izrađenu u režiji šumskih uprava. Sav naporan i dugogodišnji rad nekolikih šumarskih generacija na uzgajanju, čuvanju i podizanju sastojina trgovac sa požudom i cinizmom uništi, jer njemu nije stalo ni do šume ni do opštih interesa, nego samo do svojeg profita. Sudbinu svih naših šuma konačno zapečate trgovci i razne firme. Zato je uputno eksploataciju šuma po trgovcima i firmama, što je više moguće, izbjegavati, a svako uspjelo režijsko poslovanje šefova šumskih uprava posebno nagraditi, jer bez toga ne može biti ni ambicije ni inicijative. Uredbom o organizaciji šumarske službe ima se ujedno odrediti, kakove su kvalifikacije potrebne za pojedina nadleštva i pojedine položaje u šumarskoj službi. Ovo pitanje doduše zaslužuje, da mu se posveti veća požnja i da se raspravi sa kompetentnijega mjesta, ali mi ćemo se ipak ukratko osvrnuti i na ovo pitanje, jer izgleda da smo u pogledu kvalifikacije šumarskog´ stručnog osoblja pali u jednu nastranu krajnost. Zakonom o šumama ovo je pitanje već riješeno, pa uredba o organizaciji šumarske službe ne bi imala u tom pogledu što rješavati. Temeljem propisa ovog zakona traži se kod nas za samostalno vođenje šumskog gospodarenja samo fakultetska sprema, bez obzira na vrstu nadleštva i položaj u službi. Konsekventno toj zakonskoj normi ukinute su kod nas i sve niže i više šumarske srednje škole, jer one doista kao takove više nemaju svoj raison d´etre. Veliko je međutim pitanje, da li je ovakovo krajnje stanovište opravdano i da li je za vršenje šumarske službe potrebna svuda i za sve vrste šumarskog poslovanja fakultetska sprema. Na ovo pitanje mogla bi nam dati najtačniji odgovor praksa. Kada bismo otvorili anketu i na sve naše šumare — i one sa fakultetskom kao i na one sa srednjoškolskom spremom — stavili pitanje, da li su u svojem praktičnom radu, u službi, imali priliku upotrijebiti svoje fakultetsko obrazovanje odnosno da li su osjetili potrebu i nedostatak fakultetskog obrazovanja, sigurno je, da bi u najmanje 80% slučajeva dobili negativan odgovor. 329 |