DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 19     <-- 19 -->        PDF

sav posao šumarskih stručnjaka sveden je na rješavanje gomile akata..
Šumarevo polje rada je naprotiv šuma, teren. No kako
biti na terenu, kada šumarski činovnici — jedini među državnim činovnicima
— već nekoliko godina nisu primali nikakve paušale za vanjska
uredovanja, a paušali nedavno doznačeni tako su neznatni, da iznose
jedva polovicu paušala ostalih struka.


Šumarskim stručnjacima, kako onima kod političke
uprave tako i onima kod šumskih uprava, treba
dati veću samostalnost i veći djelokrug u radu. Pod
stručnu upravu sreskih šumarskih referenata trebalo bi staviti privremeno
sve šume pod naročitim javnim nadzorom, u koliko one nisu
vlasništvo privatnih lica. Poslovi stručne uprave poklapaju se sa poslovima
nadzora, pa tu ne bi nastao inkompatibilitet. Nad poslovanjem šumarskih
referenata i onako vrše nadzor banske uprave. 1 šefovima
šumskih uprava potrebna je veća samostalnost u režijskom poslovanju
kao i u prodaji šumskih proizvoda. Qdjegod je to moguće, trgovce
drvima i firme treba istisnuti iz šume, jer
»kuda oni prolaze, tuda više šuma ne raste.« Njih treba
pustiti samo do šume, da si odvezu gotovu sirovinu, izrađenu u režiji
šumskih uprava. Sav naporan i dugogodišnji rad nekolikih šumarskih
generacija na uzgajanju, čuvanju i podizanju sastojina trgovac sa požudom
i cinizmom uništi, jer njemu nije stalo ni do šume ni do opštih
interesa, nego samo do svojeg profita. Sudbinu svih naših šuma konačno
zapečate trgovci i razne firme. Zato je uputno eksploataciju
šuma po trgovcima i firmama, što je više moguće, izbjegavati,
a svako uspjelo režijsko poslovanje šefova
šumskih uprava posebno nagraditi, jer bez toga
ne može biti ni ambicije ni inicijative.


Uredbom o organizaciji šumarske službe ima se ujedno odrediti,
kakove su kvalifikacije potrebne za pojedina nadleštva
i pojedine položaje u šumarskoj službi. Ovo
pitanje doduše zaslužuje, da mu se posveti veća požnja i da se raspravi
sa kompetentnijega mjesta, ali mi ćemo se ipak ukratko osvrnuti i na
ovo pitanje, jer izgleda da smo u pogledu kvalifikacije šumarskog´
stručnog osoblja pali u jednu nastranu krajnost.


Zakonom o šumama ovo je pitanje već riješeno, pa uredba o organizaciji
šumarske službe ne bi imala u tom pogledu što rješavati. Temeljem
propisa ovog zakona traži se kod nas za samostalno vođenje šumskog
gospodarenja samo fakultetska sprema, bez obzira na vrstu nadleštva
i položaj u službi. Konsekventno toj zakonskoj normi ukinute su kod nas
i sve niže i više šumarske srednje škole, jer one doista kao takove više
nemaju svoj raison d´etre. Veliko je međutim pitanje, da li je ovakovo
krajnje stanovište opravdano i da li je za vršenje šumarske službe potrebna
svuda i za sve vrste šumarskog poslovanja fakultetska sprema.
Na ovo pitanje mogla bi nam dati najtačniji odgovor praksa. Kada bismo
otvorili anketu i na sve naše šumare — i one sa fakultetskom kao i na
one sa srednjoškolskom spremom — stavili pitanje, da li su u svojem
praktičnom radu, u službi, imali priliku upotrijebiti svoje fakultetsko
obrazovanje odnosno da li su osjetili potrebu i nedostatak fakultetskog
obrazovanja, sigurno je, da bi u najmanje 80% slučajeva dobili negativan
odgovor.


329