DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 16     <-- 16 -->        PDF

stručnjaka, nego za pokrajine sa obraslim šumskim površinama i za sječu
zrelim sastojinama. Pošumljavanje šikara i golijeti svakako
zaslužuje ako ne veću, a to barem isto toliku
pažnju, koliku i eksplotacija zrelih sastojina. Ovakvim
šikarama i golijetima obiluje primorska, zetska i napose vardarska
banovina, pa je ondješnje stručno osoblje jedva dovoljno za posvršavanje
najhitnijih kancelarijskih poslova, a nikako nije u stanju, da se
bavi i s opsežnim radovima oko pošumljavanja i kultivisanja ovih ogromnih,
za sada sterilnih površina.


Komunalne šume u moravskoj i drinskoj banovini prepuštene su na
milost i nemilost neukog svijeta, koji ih uništava, takmičeći se u korišćenju
zajedničkim dobrom. Za sve ove šume, kojih u moravskoj i drinskoj
banovini ima 267.390 ha, postavljena su samo dva kvalifikovana
i dva nekvalifikovana stručnjaka. Pored ostalih redovnih poslova i pored
nadzora nad ostalim šumama, koje stoje pod naročitim javnim nadzorom,
svaki ovaj stručnjak imao bi da vodi još i naročitu brigu o gazdovanju
na 66.847 ha komunalnih šuma. Je li to moguće? Zar jedan čovjek —
pokraj drugih poslova i drugih šuma — može ovoliku površinu jednom
u godini samo pregledati, a kamo li vršiti u tim šumama neke kulturne
i tehničke radove?


Kada je već riječ o organizaciji šumarske službe, treba uvijek, pa
makar i stoti put, uprijeti prstom i na sve one na oko neznatne
nedostatke i greške, koje priječe pravilno
funkcionisanje šumarske službe, a time i pravilni
razvitak naše šumske privrede.


Nepotrebna glomaznost i komplikovanost naše
nesređene administracije iziskuje često i potrebu
većeg broja šumarskog osoblja. Šumarski referenti i šefovi
šumskih uprava često su preopterećeni skroz suvišnim poslovima, koji
bi se kod sređene administracije mogli lako izbjeći. Ova opsežnost i komplikovanost
administracije i poslovanja uopšte mnogo ogorčuje i najambicioznije
šumare. Često su na pr. centralnim nadleštvima potrebni
neki podaci. Svi su ovakvi podaci većim dijelom od nižih nadleštva već
nekoliko puta podneseni, pa nije potrebno ništa drugo, nego kod samog
centralnog nadleštva potražiti nekoliko mjeseci ili najviše par godina
stare akte i iz njih ispisati, što je potrebno. Mjesto toga traže se za svaku,
pa i najmanju sitnicu, po stoti puta isti podaci od podređenih nadleštava.
Tako se troši suvišno materijal, vrijeme i rad. Mjesto da je traženjem
ovih podataka zaposlen jedan činovnik kod centralnog nadleštva, koji bi
taj posao mogao svršiti za jedan sat, prave se raspisi na 60 do 100 podređenih
nadleštava, a na ove raspise treba slati isto toliko odgovora.
Mjesto jednog čovjeka zaposleno je prikupljanjem tih podataka 200 ljudi,
mjesto jednog sata potroši se i 400 sati, mjesto par tabaka potroši se 500
tabaka hartije. Ovo na oko izgleda kao genijalno organizirana sabotaža,
ali ipak nije tako, jer se ta sabotaža vrši nesvjesno i bez ikakvog cilja.


Isto se tako često događa, da se neki važni i opsežni zadaci, koje
bi trebalo prikupljati sukcesivno kroz mjesece i godine, traže u kratkom
roku od nekoliko tjedana, pa dapače i nekoliko dana. Ako ovo nadleštvo,
koje mora podatke poslati, tih podataka nema, ne preostaje ništa drugo,
nego podatke izmisliti, da se može u određenom roku naređenju udovoljiti.
Na takvim se onda fiktivnim podacima redovito temelji i sva naša


326