DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 15     <-- 15 -->        PDF

S obzirom na to, da svakom sreskom načelstvu nije moguće datf
posebnog šumarskog referenta, potrebno je u tu svrhu spajati nekoliko
srezova, a ovo opet iziskuje potrebu, da se ovim referentima u svrhu
uprošćenja administracije dade veća samostalnost. Šumsko-poli cijsku
službu kod opštih upravnih vlasti trebalo bi
organizirati kao i tehničke odjeljke kod sreskih nače
1 s t a v a, gdje bi šumarski referenti bili šefovi tih odjeljaka. Za
vršenje šumsko-tehničkih stručnih poslova u nedržavnim šumama tre balo
bi obrazovati sistem ovlaštenih šumara, koji bi
u svom području jedini imali pravo, da pod nadzorom
šumarskih odjeljaka vrše poslove šumarske struke.
Čim bi takvih ovlaštenih šumara bilo više, tim bi šumarski referenti bili
više odterećeni, pa bi i područja šumarskih odjeljaka mogla biti veća,
a prema tome trebalo bi i sve manje šumarskog osoblja na teret državnog
budžeta. Na taj način došli bi do zaposlenja i mnogi sada nezaposleni
šumarski stručnjaci.


U tabeli br. 4. pokušali smo približno rasporediti današnje šumarsko
osoblje po pojedinim nadleštvima nemajući dakako kod toga nikakve
pretenzije ni namjere dokazivati, da ova podjela odgovara stvarnim potrebama,
jer je, kako je već naprijed rečeno, za to potrebno imati detaljnije
podatke. Direkcije državnih šuma reducirane su na šest, a krajiških
imovnih opština na tri; još idealnije bilo bi da se za sve imovne opštine
obrazuje samo jedna direkcija, a svaka imovna opština da ima samo svoj
gospodarski ured.


Mnogo je zamršenija podjela šumarskog osoblja po srezovima i
šumskim upravama kao i sam broj tih nadleštava. Tu ve ć dolaz e
u obzir najsitniji detalji lokalnih prilika, koje mogu
katkadabitiododlučnevažnosti. Te prilike često su i skroz
privremene naravi. Tako na pr. za područje Bosne i Hercegovine, gdje
još nisu otkupljena servitutna prava tamošnjih žitelja u državnim šumama,
za sada nije potreban velik broj šumarskih referenata, no čim do
toga otkupa dođe, morati će se broj šumarskih referenata potrostručiti.


U vrbaskoj, drinskoj i moravskoj banovini ima već sada 111.500
ha komunalnih šuma. Ako od sveukupne površine državnih šuma u drinskoj
i vrbaskoj banovini bude za servitutna prava izlučeno 70%, to će
površina svih komunalnih šuma u ovim banovinama iznositi 1,268.320 ha.
Ako kao maksimum površine, kojom može jedan stručnjak uspješno
upravljati, uzmemo površinu od 10.000 ha, tada će samo za upravu ovih
šuma biti potrebno najmanje 120 stručnjaka. Ispod ovoga broja ne će
se moći nikako ići, jer je u komunalnim šumama kraj velikog broja ovlaštenika
intenzivno gospodarenje neizbježivo. Nekoliko državnih šumskih
uprava biti će doduše otkupom servitutnih prava likvidirano, pa će se
kojih 15 do 20 stručnih organa sadašnjih šumskih uprava moći upotrijebiti
za šumsko-policijsku službu, no i pored toga imati ćemo još uvijek velik
manjak za 1001 stručnjaka. Na ovu okolnost potrebno je svakako već
sada misliti, jer ako ove šume nakon izlučenja ostanu samo par godina
bez stručne uprave, zadesiti će ih ista sudbina, kao i sadašnje komunalne
šume u drinskoj i moravskoj banovini. One će kao zajedničko
dobro biti prosto razgrabljene i devastirane.


Pogrešno je nadalje uobičajeno shvatanje, da je za pokrajine, koje
obiluju nepošumljenim šumskim zemljištem, potreban mnogo manji broj


325