DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 14 <-- 14 --> PDF |
novine. To su dva centralna nadleštva bez ikakvih neposredno podređenih ustanova, to su glave bez trupa i udova. Tabela br. 3. pokazuje nam nadalje, da od sveukupnog kvalifikovanog osoblja ima u savskoj banovini 250. Ako uzmemo još u obzir 70 privatnih stručnjaka, od kojih ima u samoj savskoj banovini 60, tada proizlazi, da od sveukupnog broja kvalifikovanih šumarskih stručnjaka otpada na savsku banovinu 310 ili 43´%, a na sve ostale banovine samo 408 ili 57%. Dok na jednog kvalifikovanog stručnjaka u savskoj banovini dolazi poprečno 4.300 ha šumske površine, u ostalom dijelu države dolazi na jednog stručnjaka poprečno 22.570 ha. Ne možemo reći, da je ovolik broj stručnog osoblja u savskoj banovini suvišan i da ga je potrebno reducirati, nego bi naprotiv baš ova banovina u pogledu broja šumarskog osoblja morala biti neki barem donekle željeni ideal i mjerilo za ostale banovine. Najmaćuhinskije su nadi j e 1 jene stručnim osobljem banovine u Srbiji, Bosni i Hercegovini (moravska, vardarska, drinska i vrbaska banovina). Bez potrebnih podataka teško je upuštati se u tretiranje pitanja, kakova bi morala biti podjela šumarskog osoblja po pojedinim nadleštvima kao i koliko bi tih nadleštava s obzirom na faktičnu potrebu trebalo. Jedno je međutim neosporno, da današnji broj šumarskog osoblja kao i broj najnižih šumarskih nadlešta va i jedinica nije dovoljan za pravilno funkcioniranje šumarske službe. Isto je tako nesporno, da je veći broj šumarskih referenata i državnih šumskih uprava moguće u današnjim prilikama kreirati samo na račun redukcije centralnih nadleštava, kojih ima odviše kako za državne tako i za šume krajiških imovnih opština. Na povišenje statusa šumarskog osoblja ne možemo u ovim teškim prilikama ni pomišljati, pa stoga moramo uzeti u kombinaciju samo onaj personal, koji imamo sada na raspolaganju. Kod pravilne podjele može se i sa sadašnjim personalom mnogo više učiniti. Momenti, koji utječu na tu podjelu, vrlo su različiti. Veličina površine ne će biti svuda najvažniji kriterij za pravilnu podjelu šumarskog osoblja po nadleštvima. Negdje će pored površine biti važna i neprohodnost terena, pomanjkanje saobraćajnih sredstava, intenzitet gospodarenja, velika režijska poslovanja šumskih uprava, raznolikost poslova u šumarskoj službi, raznolikost u´ kategorijama šumskog vlasništva, broj šuma pod naročitim javnim nadzorom i nedržavnih šuma pod državnom stručnom upravom (zemljišne zajednice) i t. d. Tako na pr. područje onih šumarskih referenata, koji pored svoje redovne nemaju nikakve druge dužnosti, može biti i oko 40 do 50.000 ha. dok za referente, koji vode i upravu nedržavnih šuma (zem. zajednica), ne smije područje biti veće od 30.000 ha. Još veća područja mogu imati oni šumarski referenti, u čijim se područjima nalaze i državne šumske uprave. Tu je šumarskom referentu posao olakšan paralelnom saradnjom sa šefovima šumskih uprava, pa stoga njegovo područje može imati i više od 50.000 ha. Državne šumske uprave ne bi smjele imati nigdje veću površinu od 20.000 ha. Sve ovo vrijedi dakako samo za sadašnje skučene prilike, pa se ne može smatrati ni približno idealnim. 324 |