DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1934 str. 14     <-- 14 -->        PDF

novine. To su dva centralna nadleštva bez ikakvih neposredno podređenih
ustanova, to su glave bez trupa i udova.


Tabela br. 3. pokazuje nam nadalje, da od sveukupnog kvalifikovanog
osoblja ima u savskoj banovini 250. Ako uzmemo još u obzir 70
privatnih stručnjaka, od kojih ima u samoj savskoj banovini 60, tada
proizlazi, da od sveukupnog broja kvalifikovanih šumarskih stručnjaka
otpada na savsku banovinu 310 ili 43´%, a na sve ostale banovine samo
408 ili 57%. Dok na jednog kvalifikovanog stručnjaka u savskoj banovini
dolazi poprečno 4.300 ha šumske površine, u ostalom dijelu države
dolazi na jednog stručnjaka poprečno 22.570 ha. Ne možemo reći, da je
ovolik broj stručnog osoblja u savskoj banovini suvišan i da ga je potrebno
reducirati, nego bi naprotiv baš ova banovina u pogledu broja
šumarskog osoblja morala biti neki barem donekle željeni ideal i mjerilo
za ostale banovine. Najmaćuhinskije su nadi j e 1 jene stručnim
osobljem banovine u Srbiji, Bosni i Hercegovini
(moravska, vardarska, drinska i vrbaska banovina).


Bez potrebnih podataka teško je upuštati se u tretiranje pitanja,
kakova bi morala biti podjela šumarskog osoblja po pojedinim nadleštvima
kao i koliko bi tih nadleštava s obzirom na faktičnu potrebu trebalo.
Jedno je međutim neosporno, da današnji broj šumarskog
osoblja kao i broj najnižih šumarskih nadlešta va i
jedinica nije dovoljan za pravilno funkcioniranje
šumarske službe. Isto je tako nesporno, da je veći broj šumarskih
referenata i državnih šumskih uprava moguće u današnjim prilikama
kreirati samo na račun redukcije centralnih nadleštava,
kojih ima odviše kako za državne tako i za šume krajiških
imovnih opština. Na povišenje statusa šumarskog osoblja
ne možemo u ovim teškim prilikama ni pomišljati, pa stoga moramo uzeti
u kombinaciju samo onaj personal, koji imamo sada na raspolaganju.
Kod pravilne podjele može se i sa sadašnjim personalom mnogo više
učiniti.


Momenti, koji utječu na tu podjelu, vrlo su različiti. Veličina površine
ne će biti svuda najvažniji kriterij za pravilnu podjelu šumarskog
osoblja po nadleštvima. Negdje će pored površine biti važna i neprohodnost
terena, pomanjkanje saobraćajnih sredstava, intenzitet gospodarenja,
velika režijska poslovanja šumskih uprava, raznolikost poslova u
šumarskoj službi, raznolikost u´ kategorijama šumskog vlasništva, broj
šuma pod naročitim javnim nadzorom i nedržavnih šuma pod državnom
stručnom upravom (zemljišne zajednice) i t. d. Tako na pr. područje onih
šumarskih referenata, koji pored svoje redovne nemaju nikakve druge
dužnosti, može biti i oko 40 do 50.000 ha. dok za referente, koji vode i
upravu nedržavnih šuma (zem. zajednica), ne smije područje biti veće
od 30.000 ha. Još veća područja mogu imati oni šumarski referenti, u
čijim se područjima nalaze i državne šumske uprave. Tu je šumarskom
referentu posao olakšan paralelnom saradnjom sa šefovima šumskih
uprava, pa stoga njegovo područje može imati i više od 50.000 ha.
Državne šumske uprave ne bi smjele imati nigdje
veću površinu od 20.000 ha. Sve ovo vrijedi dakako
samo za sadašnje skučene prilike, pa se ne može
smatrati ni približno idealnim.


324