DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 34     <-- 34 -->        PDF

kod sela Nerezi, dok je za mediteranski alepski bor bilo i malo visoko


i severno prema njegovog ishođnoj oblasti.


Držanje rasadnika u Skoplju bilo je uvek skopčano sa velikim ma


terijalnim žrtvama zbog žarkih leta i suše. Zbog toga su se u ovom


rasadniku u glavnoj gajile samo bagremove sadnice.


Pošto je ukinut rasadnik u selu Nerezima, tražila je Direkcija od


Okružne Bolnice u Skoplju, da joj ustupi potrebno zemljište za osnivanje


jednog većeg šumskog rasadnika. Iz toga bi se rasadnika izdavale sad


nice prvenstveno za pošumljavanje pl. Vodno iznad Skoplja. Ministar


stvo Narodnog Zdravlja odobrilo je Direkciji potrebno zemljište, ali samo


na vreme od 3 godine. Direkcija nije prihvatila tako kratak rok i napu


stila je ideju osnivanja toga rasadnika (1927). Sledeće (1928) godine ideja


je ostvarena, jer je postignut sporazum sa Higijenskim Zavodom, koji je


odobrio traženo zemljište za osnivanje šumskog rasadnika, koji postaje


centralni šumski rasadnik Higijenskog Zavoda, a docnije najveći i naj


važniji šumski rasadnik u Vardarskoj Banovim.


b) Pošumljavanje.


Prve radove na pošumljavanju kod ove uprave nalazimo tek 1923.
godine. Zasađeno je na terasama levé obale Vardara 12.000 bagremovih
sadnica. Od toga broja ostalo je svega nekoliko stotina živih sadnica;
sve se drugo posušilo usled velike suše. Godine 1924. izvršeno je drugo
pošumljavanje, ali o tome radu nema nikakvih podataka.


Veći radovi na pošumljavanju počinju 1925, godine. U cilju propagande
izabrana je okolina Velesa, gde postoji velika potreba za pošumljavanjem.
Ali poslovi su bili povereni jednom šumarskom činovniku,
koji ne samo da nijie ništa uradio, već je i novac upropastio, zbog čega
je docnije bio kažnjen od strane suda.


U okolini Velesa određena je površina od 40 hektara. Na površini
od 25 hektara zasađene su sadnice bagrema i pajasena, a na površini
od 15 hektara posejano je seme amerikanskog jasena i pajasena. Od
zasađenih sadnica primilo se 20%, ali se to još istoga leta sve posušilo.
Od posejanog semena na površini od 15 hektara nema ni traga.


Za sve radove bio je otvoren kredit od 100.000 dinara. Od te sume
utrošeno je oko1 401—50.000 dinara, a možda i više. Zbog neispravnih
računa rukovaoc radova bio je osuđen na zatvor. Tako je taj rad bio
potpuno negativan i moralno i materijalno.


Posle ovoga neuspeha pristupa se pošumljavanju okoline Velesa po
drugi put 1928. godine. Ovoga puta radilo se na površini od 2 hektara
na brdu Svetog Spasa. Zasađeno je 6.000 sadnica bagrema, 1.50O gledičije,
500 duda i 500 sadnica crnog bora. Sadnice lišćara sađene su u
šančevima dubokim 0.60 m i širokim 0.50 m. Teren je izložen južnoj
ekspoziciji, šančevi razmaknuti 3—4 m. Uspeh je bio vrlo dobar. Prve
godine održale se u životu sadnice sa 86%. Tek u drugoj godini počelo
je delimično sušenje, pa je stoga izvršeno popunjavanje te prve šumske
kulture u okolini Velesa i tom prilikom zasađeno je 750 sadnica crnog
bora.


Radovi u šančevima veoma su skupi. Za radove u 1928. godini
utrošeno je za 2 hektara 14,588 dinara, a za popunjavanje 874 dinara.
Na terasi kod francuskog groblja u Skoplju zasađeno je od 1924—
1929. godine svega 81.399 sadnica i to:


160