DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 34 <-- 34 --> PDF |
kod sela Nerezi, dok je za mediteranski alepski bor bilo i malo visoko i severno prema njegovog ishođnoj oblasti. Držanje rasadnika u Skoplju bilo je uvek skopčano sa velikim ma terijalnim žrtvama zbog žarkih leta i suše. Zbog toga su se u ovom rasadniku u glavnoj gajile samo bagremove sadnice. Pošto je ukinut rasadnik u selu Nerezima, tražila je Direkcija od Okružne Bolnice u Skoplju, da joj ustupi potrebno zemljište za osnivanje jednog većeg šumskog rasadnika. Iz toga bi se rasadnika izdavale sad nice prvenstveno za pošumljavanje pl. Vodno iznad Skoplja. Ministar stvo Narodnog Zdravlja odobrilo je Direkciji potrebno zemljište, ali samo na vreme od 3 godine. Direkcija nije prihvatila tako kratak rok i napu stila je ideju osnivanja toga rasadnika (1927). Sledeće (1928) godine ideja je ostvarena, jer je postignut sporazum sa Higijenskim Zavodom, koji je odobrio traženo zemljište za osnivanje šumskog rasadnika, koji postaje centralni šumski rasadnik Higijenskog Zavoda, a docnije najveći i naj važniji šumski rasadnik u Vardarskoj Banovim. b) Pošumljavanje. Prve radove na pošumljavanju kod ove uprave nalazimo tek 1923. godine. Zasađeno je na terasama levé obale Vardara 12.000 bagremovih sadnica. Od toga broja ostalo je svega nekoliko stotina živih sadnica; sve se drugo posušilo usled velike suše. Godine 1924. izvršeno je drugo pošumljavanje, ali o tome radu nema nikakvih podataka. Veći radovi na pošumljavanju počinju 1925, godine. U cilju propagande izabrana je okolina Velesa, gde postoji velika potreba za pošumljavanjem. Ali poslovi su bili povereni jednom šumarskom činovniku, koji ne samo da nijie ništa uradio, već je i novac upropastio, zbog čega je docnije bio kažnjen od strane suda. U okolini Velesa određena je površina od 40 hektara. Na površini od 25 hektara zasađene su sadnice bagrema i pajasena, a na površini od 15 hektara posejano je seme amerikanskog jasena i pajasena. Od zasađenih sadnica primilo se 20%, ali se to još istoga leta sve posušilo. Od posejanog semena na površini od 15 hektara nema ni traga. Za sve radove bio je otvoren kredit od 100.000 dinara. Od te sume utrošeno je oko1 401—50.000 dinara, a možda i više. Zbog neispravnih računa rukovaoc radova bio je osuđen na zatvor. Tako je taj rad bio potpuno negativan i moralno i materijalno. Posle ovoga neuspeha pristupa se pošumljavanju okoline Velesa po drugi put 1928. godine. Ovoga puta radilo se na površini od 2 hektara na brdu Svetog Spasa. Zasađeno je 6.000 sadnica bagrema, 1.50O gledičije, 500 duda i 500 sadnica crnog bora. Sadnice lišćara sađene su u šančevima dubokim 0.60 m i širokim 0.50 m. Teren je izložen južnoj ekspoziciji, šančevi razmaknuti 3—4 m. Uspeh je bio vrlo dobar. Prve godine održale se u životu sadnice sa 86%. Tek u drugoj godini počelo je delimično sušenje, pa je stoga izvršeno popunjavanje te prve šumske kulture u okolini Velesa i tom prilikom zasađeno je 750 sadnica crnog bora. Radovi u šančevima veoma su skupi. Za radove u 1928. godini utrošeno je za 2 hektara 14,588 dinara, a za popunjavanje 874 dinara. Na terasi kod francuskog groblja u Skoplju zasađeno je od 1924— 1929. godine svega 81.399 sadnica i to: 160 |