DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 30     <-- 30 -->        PDF

štač´ko će pošumljavanje doći u povoljniju sredinu u svakom pogiedu.
Smatramo, da bi ovakav rad bio malo i jeftiniji.


Druga dobra strana ovakvog načina rada bila bi još i u tome, što
bismo unapred znali (na 3—)5 godina ranije), gde se ima pošumljavati.
Najzad teren, koji je već jednom stavljen pod zabranu, i ako se ne pošumi
veštačkim putem, biće pripremljen da se postepeno, u koliko ima uslova,
i prirodnim putem obuče vegetacijom.


Rad na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji treba da ide paralelno
sa stavljanjem pod zabranu ne samo šikara, već i pravih goleti. Na taj
način uštedile bi se ogromne novčane žrtve, koje iziskuju radovi na
pošumljavanju.


Da smo tako radili za proteklo vremé, danas bismo imali već odrasle
šume, jer su uspesi od veštačkog pošumljavanja i onako neznatni
i biće neznatni sve dok se ne pribegne ovom načinu rada, jer današnje
privredne prilike su i suviše teške, da bi se na pošumljavanje mogli dati
milijuni, koje ti radovi iziskuju.


PREGLED IZVRŠENIH RADOVA U ŠUMSKIM RASADNICIMA I NA
POŠUMLJAVANJU.


1. Šumska Uprava u Kumanovu.
a) Šumski rasadnici


Prvi šumski rasadnik u Južnoj Srbiji posle oslobođenja osnovan je
u 1913. godini. U Kumanovu u neposrednoj blizini varoši. Osnovao ga
je ondašnji šef Šumske Uprave g. dr. Doka Jovanović, sada profesor
poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Beogradu. To je prvi stručni rad
na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji.


Površina ovog rasadnika iznosila je 0.50 ha. U njemu se radilo sve
do 1915. godine. Za vreme neprijateljske okupacije rasadnik je bio napušten.
Godine 1919. rasadnik je obnovljen i u njemu se radilo na proizvodnji
sadnica sve do 1929. godine, kada je definitivno napušten.


Godine 1924. osnovan je šumski rasadnik u Preševu na mestu Bare
u površini 0.47 ha, a 1926. osnovano je još pet rasadnika i to u Čestelinu,
u šumi Sv. Ilije u površini 0.02 ha, u selu Matejču kod matejačkog manastira
u površini 0.02 ha, u Kratovu na mestu Musona u površini 0.01 ha
i u Belanovcu na mestu Izvor u površini 0.20 ha. Za sve vreme dakle bilo
je pod rasadnicima sa raznim prekidima 1.22 ha.


Ovi rasadnici osnovani 1924. i 1926. trebali su poslužiti za kulturu
četinarskih sadnica u području Kumanovsko-Zletovske oblasti. Međutim
ova hiperprodukcija rasadnika nije bila potrebna. Namera je bila, da se
u taj kraj uvedu četinari, koji bi najbolje odgovarali tamošnjim klimatskim
prilikama.


Kako taj pokušaj u osnovi svojoj nije bio temeljno proučen, rasadnici
su ukinuti. Tim rasadnicima proizvedene su veće količine četinarskih
sadnica, ali do kakvih se rezultata došlo, nemamo o tome podataka.
Nestalnost šumarskog osoblja bila je najveća smetnja svakom racionalnom
radu. Jedan stručnjak počne neki posao, drugi nastavi, a treći ne
stigne ni da se upozna sa onim, što su njegovi prethodnici uradili, jer
je već bio premešten.


156