DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 29     <-- 29 -->        PDF

koja daje onu sliku goleti i za koju gospodin Košanin kaže (od Velesa
do Gradskog) »Kao da se preko nje juče prelio okean vode«.


Celokupna akcija na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji od 1913—
—1930 godine bila je sprovođena baš u zoni tih nizinskih goleti. Izvan
nje, u visinskom je pravcu osnovano samo nekoliko šumskih rasadnika,
od kojih danas postoji samo još jedan u državnoj šumi Straži, dok su
pošumljavanja u višoj šumskoj zoni bila vrlo retka. Sve goleti, koje se
prostiru iznad lOOOi metara nadmorske visine, spadaju već u zonu planinskih
goleti. U pogledu iskustava u pošumljavanju goleti u ovoj zoni
nemamo još nikakvih praktičnih rezultata. Vrlo se malo radilo. Što se
u ovoj zoni nije radilo na pošumljavanju, razlog je u tome, što pravnoimovinski
odnosi za dugo nisu bili raspravljeni, pa se čekalo da se vidi,
koje će površine Ibiti ograničene kao državne, posle čega je pitanje
pošumljavanja vezivano za uređenje šuma.


Prema izloženomu mislimo da treba podeliti goleti u J. Srbiji na
tri oblasti:


1. Qoleti u nizinskoj: oblasti do 500 m. nadmorske
visine;
2. Goleti u visinskoj oblasti, od 500 p a d o 1000 m etara
nadmorske visine;
3. Goleti od 1000 m. nadmorske visine pa do gornje
prirodne granice šumske vegetacije.
Svaka od ovih oblasti ima svoje specifične klimatske i biljno-geografske
odlike, botaničke, ekološke i edafske karakteristike. Pored toga
za rad na pošumljavanju od velikog je značaja i to što svaka oblast ima
svoje naročite privredne odlike, preko kojih se ne može preći i koje
šumari moraju do tančina poznavati kao i one prve odlike, da bi uspešno
mogli ispuniti zadatak pošumljavanja.


Značajno je napomenuti, da se pošumljavanje goleti u J. Srbiji može
vrlo mnogo olakšati metodom mešovitih radova. Gde postoje ma i najmanji
tragovi niske vegetacije, žbunja i grmlja, mešoviti radovi sastoje
se prvenstveno od pripremnih mera i stvarnih radova, koji se sastoje u
samom zasađivanju biljaka.


Pripremni radovi se sastoje u prethodnom stavljanju pod zabranu
one površine, koja se ima pošumiti. To stavljanje pod zabranu treba
izvršiti najmanje na 3—5 godina pre faktičnog veštačkog pošumljavanja.
Za to vreme na zemljištu će se normalno razvijati jednogodišnja vegetacija
(i drvenasta, u koliko ova postoji) i stvoriće se izvestan sloj.
koji će delimično pokrivati zemljište, što može imati samo dobre posledice
u toku ćele godine u pogledu zadržavanja vodenih taloga i održavanja
vlage.


Druga vrsta pripremnih radova sastoji se u seči svega žbunjagrmlja, u koliko ovo nema budućnosti usled nagrizanja od stoke, da bi
se panjevima dala nova životna snaga.


Pored ovih pripremnih radova (u toku trajanja zabrane, t. j . sve
dok se ne izvrši pošumljavanje) mogu se izvoditi i ostali manji meliorativni
radovi, kao što su n. pr. priprema navodnjavanja (ako u blizini
postoje izvori i ako ti radovi ne iziskuju veće troškove), zatim osiguranje
erozionih partija, učvršćivanje zemljišta, izrada ograde, izrada
staze, puteva i t. d.


Kad jedno zemljište ostane tako pod zabranom 3—5 godina, ono
će u neku ruku povratiti svoju vitalnost, ako se tako može reći, i ve


155