DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 50 <-- 50 --> PDF |
PRE Izvršenih radova u šumskim rasadnicima Direkcije Suma u Skoplju za Sve su sadnice razdeljene besplatno narodu i ustanovama, a man;´a količina upotrebljena za veštačko pošumljavanje. Veštačko pošumljavanje vršeno je najvećim delom setvom. Na Markovom brdu, Gubovcu i Kukavici i nešto pored druma Peć-Čakaje posejano je 15 kg semena crnog bora, 100 kg hrastovog žira, 100 kg pitomog kestena i 3 kg semena belog bora. Na pošumljavam´e utrošeno je svega 2.462 dinara. Na radove u šumskom rasadniku i na pošumljavanju utrošeno je svega 19.263 dinara. 14. Šumska Uprava u Novom Pazaru. Osnovan je jedan šumski rasadnik 1923. godine, ali nemamo nikakvih podataka o količini proizvedenih sadnica ni o utrošenom novcu. 176 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 51 <-- 51 --> PDF |
G L E D i pošumljavanju goleti na području vreme od 1913—1930 godine. Poznato je, da su sve proizvedene sadnice razdeljene besplatno narodu i ustanovama. Inicijativom Uprave, a uz pomoć vojske izvršeno je jedno pošumljavanje kod manastira Đurđevih Stupova i zasađeno je 12.000 sadnica crnog bora na površini od 2 hektara. Nemamo podataka o uspehu ovoga rada. ZAKLJUČAK. Po osnivanju Otseka za Šumarstvo Direkcija Šuma predala je Banskoj Upravi 11 šumskih rasadnika sa 13.65 hektara produktivne površine u rasadnicima, 691.220 sadnica lišćara, 784.072 sadnice četinara i 445 komada raznog alata za obrađivanje zemljišta. 177 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Kod svih šumskih uprava naveli smo, kakvog je bilo uspeha i ne uspeha. Međutim nije još tačno ispitano, koliko svega ima živih biljaka. S obzirom na važnost radova izvršenih u prvoj etapi posle oslobo đenja južnih krajeva neophodno je potrebno, da se najbrižljivije i naj marljivije ispitaju svi objekti. Mora se tačno ustanoviti, kakav je uspeh postignut i kako se razvijaju one sadnice, koje su ostale u životu posle tolikog pomora zasađenih biljaka. Kao što se iz ovoga pregleda vidi, pošumljavana površina iznosi 413 hektara. Danas možda nema svega 30—40 hektara prosečno uspele kulture. Možda je i to mnogo. U svakom slučaju bili bismo neobično srećni, ako bi nas stvarnost demantovala. To ostaje da se utvrdi u toku 1934. godine. Ono što će biti objavljeno o uspehu-rada na pošumljavanju, kad se svaki objekat bude detaljno pregledao, smatraće se kao dopuna referata. Podatke o broju sadnica i o utrošenom novcu uzeli smo iz desetgodišnjih povremenih izveštaja, koji se nalaze u arhivi Direkcije Šuma u Skoplju. Za neku upravu možda ima i manjih grešaka, no to ne menja mnogo krajnji rezultat i krajnju cifru ni u pogledu sadnica ni u pogledu utrošenog novca na ćelom radnom području. Pregled radova na pošumljavanju i osnivanju rasadnika izneli smo za svaku upravu posebno, da bi oni, koji će docnije raditi, znali šta je pre njih bilo. Drugo je pitanje, kakav je i zašto je takav bio taj rad! To pitanje ne spada, strogo uzev, u čisto stručnu kritiku rada! Ima tu mnogo drugih činjenica, zbog kojih nije uspeo jedan stručni rad, koji je od velike važnosti za narodnu privredu ovoga kraja! Treba li evocirati sećanje na one uspomene, kad je šumarsko osoblje u Južnoj Srbiji bilo na užasnoj vetrometini ondašnjih partiskopolitičkih prilika? Nestalnost šumarskog osoblja i česti premeštaji ne mogu se pripisati u stručnu nesposobnost onima, koji su u ono vreme radili u ovim krajevima. Nije trebalo pristupiti radovima bez prethodnog sistematskog plana, no i taj plan ne bi mnogo vredeo pri onakvoj personalnoj politici. Dok su šumarska nadleštva na severu države bila puna stručnog personala, dotle su u Južnoj Srbiji šumarski stručnjaci bili, i pored malog broja, premeštani bez ikakvih obzira po interese službe. Daleko bi nas odvelo, kad bismo sada iznosili sve te strahovite negativne strane ondašnjih prilika. Samo jednu okolnost da navedemo. Šumska uprava sa 100—200.000 hektara šuma i šumskog zemljišta imala je samo jednog stručnjaka sa 4—5 čuvara šuma, a imalo je da se vrši ograničavanje šuma, uprava, nadzor, gazdovanje, administracija — i uz to fatalna nestalnost! I sve te dužnosti bile su skoncentrisane u jednom licu. Dok na severu po dve Direkcije nemaju 100.000 hektara šuma, a pune su šumarskih stručnjaka, dotle je ovde samo jedna šumska uprava bila veća od mnogih starih Direkcija. Pod takvim prilikama ne može biti govora o kakvom sistematskom radu. Ovo rekoh ne radi pravdanja onih, koji su vršili pošumljavanje sa neuspehom, nego radi opomene, da stari putevi, kojima je struka išla, nisu bili dobri i da se iz te prošlosti može izvući pouka, da je dužnost novih generacija da traže zdrave puteve, kojima treba voditi veliku narodnu šumsku privredu, za dobro naroda i otadžbine. 178 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 49 <-- 49 --> PDF |
v) Pregled svih radova na području Prištinske Uprave. 1. Osnovano je pet šumskih rasadnika, od kojih danas postoji samo onaj u Grmiji. Ostali su ukinuti 1928. godine. Ukupni troškovi iznosili su 91.909 dinara. 2. Proizvedeno je svega 2,356.950 sadnica, od kojih 874.100 lišćara i 1,482.850 četinara. 3. Zasađeno je 38.211 sadnica lišćara i 204.125 četinara. 4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 45 hektara sa ukupnim troškom od 90.975 dinara. 5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose 182.884 dinara. 6. Razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 835.889 sadnica, a od 1,278.725 četinarskih sadnica nešto je iskorišćeno, dok je najveći deo ostao u rasadnicima i prestareo. Uspeh na pošumljavanju neznatan. Na Golešu nema uspeha. Za kulturu crnog bora u Gošici nemamo podataka. 12. Šumska Uprava u Kos. Mitrovici. a) Šumski rasadnici. Rasadnik u Kos. Mitrovici osnovan je 1913. godine na mestu Šipolje. Površina rasadnika, obrađivana za proizvodnju sadnica, iznosila je 0.30 hekt. Docnije je osnovan još Jedan kod Jaza u blizini Kos. Mitrovice u površini od 0.30 hektara, a onaj u Šipolju je napušten. b) Pošumljavanje. Prvi radovi na pošumljavanju izvršeni su 1926. godine. Rađeno je na Zvečanu, Bajiru i Lisičkoj´ Čuki. Na Bajiru je zasađeno 700 sadnica bagrema i 5.000 crnoga bora i posejano je 10 kg semena crnoga´ bora. Na Lisičkoj čuki 1 Zvečanu zasejana je površina od 3.5 hektara semenom crnog bora, zasađeno je 12.380 sadnica bagrema, 2.120 crnoga bora i 10.260 b. bora. Uspeh neznatan. v) Pregled svih radova na području Kos. Mitrovačke Uprave. 1. Osnovana su dva šumska rasadnika, od kojih ne postoji više nijedan. Površina im je iznosila 0.60 hekt., ukupni trošak 31.010 dinara. 2. Proizvedeno je svega 511.000 sadnica, od kojih 331.000 lišćara i 180.000 četinara. 3. Zasađeno je 13.380 sadnica lišćara i 17.380 četinara. 4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 10 hektara sa ukupnim troškom od 22.146 dinara. 13. Šumska Uprava u Peći. Prvi šumski rasadnik osnovan je 1919., a ukinut 1928. godine. Površina rasadnika iznosila je 0.35 hektara. U ovom rasadniku proizvedeno je 262.250 sadnica, od kojih 114..000 četinara i 147.850 sadnica lišćara. 175 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U šumi Straži na starom sedištu i paljevinama zasađeno je 163.000 sadnica belog bora i nešto malo crnoga bora. Na svim ovim radovima pošumljjavanja od 1926.—1929. godine utrošeno je 186.387 dinara. Rađeno je na površini od 50 hektara. Od ove površine ima oko 20 hektara uspelog pošumljavanja. v) Pregled svih radova na području tetovske uprave. 1. Osnovana su 4 šumska rasadnika, od kojih danas ima samo dva, sa ukupnim troškom od 146.973 dinara; 2. Proizvedeno je svega 3.323.500 sadnica, od kojih 1,131.000 lišćara i 2,192.500 četinara; 3. Zasađeno je 340.500 sadnica lišćara i 439.000 četinara; 4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 50 hektara, sa ukupnim troškom od 186.387 dinara; 5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na ipošumljavanju iznose 333. 360 dinara ; 6. Razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 790.500 sadnica lišćara i nešto malo četinara. Najveći deo četinara ostao je u rasadniku, od kojih je jedan deo predat Banskoj Upravi, a jedan je prestareo. S obzirom na klimatske prilike na ograncima Šar-planine pošumljavanje nije skopčano sa velikim teškoćama. Godine 1927. izvršena su prvi put pošumljavanja pitomim kestenom i amerikanskim belim jasenom. 11. Šumska uprava u Prištini. a) šumski rasadnici. Na području ove uprave bilo je 5 šumskih rasadnika. U šumi Grmiji na Sastavcima, u Piešini na Crnom Kamenu, pod Goleš planinom u selu Vrelu, u Gošici na srednjoj reci i kod škoie u selu Mileševu. Ukupna površina ovih rasadnika iznosila je 1 hektar. 1 ovde nailazimo na istu hiperprodukciju kao i kod šumske uprave u Kumanovu. Interesantno je podvući, da smo najveći broj rasadnika imali u najšumovitijim upravama. Rasadnici u Plešinskoj šumi i Gošici bili su nepotrebni. b) Po š u m .. a van j e. Pošumljavanja su vršena u Grmiji kod sela Sofalije, na Golešu, u Gošici i kod Gnjilana u opštinskom parku. U Grmiji zasađeno je 16.400 bagrema, 3.600 gledičije i 30.400 sadnica crnoga bora. U šumi Gošici zasađeno je 131.975 sadnica crnoga bora. Na Goleš planini zasađeno je 39.750 sadnica crnoga bora, 1.790 bagrema, 50 javora, 80 gledičije, 100 duda, 140 lipe, 20 leske, 10 jasena, 15 drena i 7 sadnica divlje trešnje. Kod Gnjilana! u opštinskom parku zasađeno je 10.000 sadnica amerikanskog belog jasena (sadnice poslate iz tetoveskog šum. rasadnika 1927. god.), 1.000 sadnica bresta i 2.000 sadnica crnog bora. Pošumljavanja su vršena na površini od 45 hektara i utrošeno ie 90.975 dinara. Vršeno je pošumljavanje kod spomenika Kosovskim junacima, ali sa potpunim neuspehom. 174 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 47 <-- 47 --> PDF |
zasađeno je na Cviljenu 101.500 sadnica bagrema i 37.000 crnoga bora. Utrošeno je 21.304 dinara. Uspeh je vrlo slab. Najveći deo radova izvršila je prizrenska opština. v) P r e g1 e d svih radova na području p r izr e ns k e uprave. 1. Osnovan je jedan šumski rasadnik 1913. godine u površini 0.50 hektara sa ukupnim troškom od 33.281 dinara; 2. Proizvedeno je svega 1,325.000 sadnica, od kojih 825.500 lišćara i 500.000 četinara; 3. Zasađeno je 101.500 sadnica lišćara i 37.000 četinara; 4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 30 hektara sa ukupnim troškom od 21.304 dinara; S.Sveukupni troškovi u rasadniku i na pošumljavanju iznose 54.585 dinara: 6. Razdeljeno je narodu i ustanovama 724.000 sadnica lišćara; od 463.000 sadnica četinara nešto je razdeljeno narodu, a velik deo ostao je i prestareo u rasadniku. Uspeh na pošumljavanju u okolini Prizrena vrlo je slab. Nema uspele formirane kulture. 10. Šumska uprava u Tetovu. a) šumski rasadnici. Na području ove uprave postojala su u svoje vreme 4 šumska rasadnika. Prvi je osnovan 1922. na mestu Išačka dulij´a kod Tetova, a drugi 1925. godine na Đafanskoj bukvi kod sela Dafe. Ovi su rasadnici bili nepodesni, prvi zbog toga što je zemljište bilo dugačko i nedovoljno, drugi što je osnovan gde mu nije bilo mesto i gde nema potrebe za radove na pošumljavanju. Zbog toga su obadva rasadnika napuštena i 1926. godine osnivaju se dva nova rasadnika, koji i danas postoje. Time je pitanje rasadnika kod tetovske uprave definitivno rešeno. I Prvi od ta dva rasadnika osnovan je na mestu Pašin grob kod Tetova, a drugi u šumi Straži. Prvi je namenj´en proizvodnji lišćara, a drugi proizvodnji četinara. Posle predaje šumskih rasadnika Banskoj Upravi rasadnik u Straži ostao je jedini rasadnik u upravi državnih šuma. b) \ Pošumljavanje. Pošumljavanje na području tetovske uprave vršeno je u klisuri Tetovske reke, na Strmolu, u ataru sela Bogovinei na mestu Leska i Kadar i u Državnoj šumi Straži. Prvo pošumljavanje izvršeno je 1926. godine na mestu Indžirluk u klisuri Tetovske reke. Od 1926.—1929. godine zasađeno je na obalama tetovske reke od varoši do električne centrale 174.300 sadnica bagrema, 36.100 pitomog kestena, 6.100 amerikanskog belog jasena i 248.500 crnoga bora. Na Strmalu zasađeno je 11.500 crnog bora i 10.000 beloga bora. Na Leski i Kadru u ataru s. Bogovina zasađeno je 80.000 sadnica bagrema, 29.000 gledičije i 5.000 kestena i 16.000 crnoga bora. 173 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 46 <-- 46 --> PDF |
meseca maja. Na jedan dužni metar posejao je 74 grama. Od 2.5 kgr. semena dobijeno je 12.000 biljčica. Kao što se vidi, rezultati kod nestratificiranog i stratificiranog semena vrlo su različiti. U svakom slučaju, i ovde je pokazano, da treba raditi samo sa stratificiranirn semenom. U šumskom rasadniku na Krušinu proizvedeno je svega 968.065 sadnica, od kojih 421.315 lišćara i 546.750 četinara. Na radove u rasadniku utrošeno je 56.899 dinara. b) Pošumljavanje. Pošumljavanje je u glavnom vršeno na mestu Krušino. Prvi radovi su izvršeni 1925. godine i od toga pa do 1929. godine zasađeno je 62.280 sadnica crnog bora, 12.500 belog bora, 3.000 molike i 300 munike, 64.000 sadnica bagrema, 11.000 gledičije, 500 kestena i posejano je na stalnom mestu 370 kgr. hrastovog žira. Prva kultura iz 1925. godine uspela je vrlo slabo, ali su sve docnije, do 1929., uspele vrlo dobro (vidi priložene dve fotografije). v) Pregled radova na području kičevske uprave. 1. Jedan šumski rasadnik osnovan je 1924., a ukinut 1928. On je posle ponovo obnovljen, kad su poslovi pošumljavanja prešli na Otsek za Šumarstvo. Površina rasadnika iznosila je 0.30 hektara sa ukupnim troškom od 56.899 dinara ; 2. Proizvedeno je svega 968.065 sadnica, od kojih 421.315 sadnica lišćara i 546.750 četinara; 3. Zasađeno je 75.500 sadnica lišćara i 78.080 četinara; posejano je 370 kgr. hrastovog žira; 4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 25 hektara sa ukupnim troškom od 66.514 dinara; 5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošuml´;avanju iznosili su 123.413 dinara; 6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 345.815 sadnica lišćara i nešto malo četinara, dok je velika količina predata Banskoj Upravi. Od celokupnih radova na pošumljavanju ima danas oko 15 hektara uspele kulture. 9. Šumska uprava u Prizrenu. a) šumski rasadnici. Na području ove uprave osnovan je rasadnik još 1913., a obnovljen 1919. godine. Osnovao ga je g. Svetozar Ranitović, Načelnik Ministarstva Šuma i Rudnika u penziji. U ovom rasadniku proizvedeno je od 1913.— —1915. i od 1919.—4929. godine svega 1,325.500 sadnica, od kojih 825.500 lišćara i 500.000 četinara. Rasadnik se nalazi na mestu Buzagiljak u površini od 0.50 hektara. b) P´ o š u m 1 j a v a n j e. Pošumljavanje je vršeno na Cviljenu kod Prizrena. Prvo pošumljavanje vršeno je 1925. godine. Za sve vreme rada, od 1925.—1929. godine, 172 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 45 <-- 45 --> PDF |
t Na starom groblju kod Struge zasađeno je 5.000 bagrema i 880 jasena i 9.000 raznih četinara. Ukupno je zasađeno od 1923.—1929. godine 98.325 sadnica, od kojih 58.931 lišćara, i 39.394 četinara. Uprava Dvora poslala je iz Splita šumskoj upravi Ohrid 367 kiparisa i 47 alepskog bora u saksijama, osim toga u običnom pakovanju 4.000 kiparisa i 900 sadnica alepskog bora. Jedan deo sadnica zasađen je kao što je napred rečeno, a jedan je deo pikiran u rasadniku. U Ohridu je postojalo društvo za ulepšavanje i pošumljavanje, koje je dobilo jednom prilikom veću novčanu pomoć od države. Na svima radovima na pošumljavanju za sve vreme od 1923.— —1929. godine utrošeno je 167.300 dinara. Radilo se na površini od oko 40 hektara. Današnje stanje kultura vrlo je rđavo. Ostale su samo pojedine sadnice. v) Pregled svih radova na području ohridske uprave. 1. Osnovan je jedan šumski rasadnik na Bejbunaru u površini od 3 hektara sa ukupnim troškovima od 160.834 dinara; 2. Proizvedeno je svega 1,792.479 sadnica, od kojih 982.879 sadnica lišćara i 809.600 četinara; 3. Zasađeno je 58.931 sadnica lišćara i 39.394 četinara; 4. Pošumljavanje je vršeno na površini od oko 40 hektara sa ukupnim troškom od 167.300 dinara; 5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose 328.134 dinara; 6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 923.948 sadnica lišćara. Od 770.206 sadnica četinara razdeljeno je nešto malo narodu, a ostalo je prestarelo u rasadniku. Na kraju mora se reći, da je opšti uspeh slab. Od ovolikog rada ne postoji ni jedna izrazita formirana kultura. Jedini praktični uspeh je u tome, što se u ovim radovima došlo do iskustva, da u okolini Ohrida mogu uspevati mediteranski elementi: alepski bor i kiparis, koji su preživeli strahovitu hladnoću 1928.—1929. godine. 8. Šumska uprava u Kičevu. a) šumski rasadnici. U Kičevu je osnovana šumska uprava 1923., a rasadnik 1924. godine i to na mestu Krušino u blizini Kičeva. Na području ove Uprave sa zadovoljstvom možemo zabeležiti uspeh u pošumljavanju. Pbred odgajivanja raznih sadnica lišćara i četinara ovde su proizvedene prvi put u našim rasadnicima i sadnice molike (Pinus Peuce Qrisebach). Ing. Simčić, ondašnji šef uprave, posejao je u rasadniku 1925. godine 2.5 kgr. nestratificiranog semena molike. Dubina brazdica bila je 3 cm., a u razmaku od 20 cm. Na jedan dužni metar posejao je 3.7 grama. Seme nije klijalo 1925. godine, nego tek iduće godine i od te količine semena dobio je samo 820 biljčica. Iste (1925.) godine stratificirao je 2.5 kgr. semena, koje je preležalo u stratifikaciji do proleća 1926. godine, kada je posejao. Ovoga puta brazdice su bile duboke 4 cm. Seme je klijalo 10 dana posle sejanja, koncem 171 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Rezultati rada nisu dobri. Svake se godine popunjava prethodna kultura, ali je ipak ostalo nešto uspeha na Aleksandrovom brdu u površini od oko 3 hektara. Nemamo podataka o uspehu šume na Bajiru. 7. Šumska uprava u Ohridu. a) šumski rasadnici. Prvi rasadnik osnovan je 1920. godine na mestu Bejbunar kod Ohrida. U ovom rasadniku proizvodnja sadnica bila je intenzivna. Količina je redovno daleko premašila potrebe na pošumljavanju okoline Ohrida, gde je u glavnom bio skoncentrisan sav rad. Proizvedeno- je svega 1,792.479 sadnica, od kojih 982.879 lišćara i 809.600 četinara. Za sve radove u rasadniku utrošeno je 160.834 dinara. b) Po Šumi i avanie. Pošumljavanje goleti u Ohridskoj kotlini vršeno je u glavnom sa ciljem da se ulepša inače divna okolina ohridskog jezera. Na žalost moramo konstatovati, da i ovde nije postignut željeni uspeh, kojim bi se mogli pohvaliti. Pošumljavanje je vršeno kod Ohrida i Struge. Kod Ohrida na mestima Sv. Đorđe, Stari grad, u portama crkve Sv. Klimenta, Sv. Jovana, Sv. Nikole, Sv. Bogorodice, u dvorištu Ohridske gimnazije, u Ohridskom gradu, Gornjoj Porti i Kosištu. Kod Struge je pošumljavano na starom groblju. Prvo pošumljavanje kod Ohrida izvršeno je 1923. godine na mestu Sv. Đorđe. Na ovom mestu zasađeno je od 1923.—1929. godine 34.631 bagrem, 5.000 gledičija, 300 pitomih kestena i setvom posejano 15 kgr. kestena; 2.800 sadnica hrasta, 325 jasena, 12.000 crnog bora, 4.000 belog bora, 470 vejmutovog bora, 400 kiparisa, 450 alepskog bora i 1.678 sadnica smrče. I ovde je učinjena ista greška kao i na Ovčem Polju. Nema na tome mestu uslova za život ni za smrču ni za kiparis, ni za alepski bor ni za vejmutov bor! Takvi eksperimenti nisu se smeli spajati. Sve, što je rađeno na ovom mestu od 1923.—1927.. propalo je. Ostala je po koja živa biljčica. Zbog toga se ovo mesto napušta i prelazi se na druge objekte. U starom gradu zasađeno je 6.340 bagrema, 50 sadnica gledičije, 50 kestena, 10 oraha, 10 jasena, 360 crnog bora, 10 smrče, 1.500 vejmutovog bora, 790 jasena i 5 sadnica lipe. Na mestu kale i gornja porta zasađeno je 8.845 sadnica bagrema, crnoga bora, alepskog bora i kiparisa. Docnije je na istom mestu izvršeno pošumljavanje sa 4.000 sadnica alepskog i crnog bora. Kod crkve svetog Klimenta — Gornja porta, zasađeno je 1.010 sadnica kiparisa, 700 alepskog bora, 650 crnog bora i 200 primorskog bora. Iznad Kosišta zasađeno je 70 sadnica crnog bora, 70 alepskog bora, 30 bagrema, 10 jasena i 30 sadnica duda. Najzad je 1927./28. vršeno ponavljanje neuspelih kultura na mestima Sv. Đorđe, stari i novi Grad, Sv. Jovan. Sv. Ilija, Sv. Đimitrije i Sv. Bogorodica i zasađeno je 2.200 sadnica crnog bora, 300 kiparisa, 2.300 bagrema, i 2.200 jasena i 30 kestena. 170 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 43 <-- 43 --> PDF |
6. Šumska uprava u Bitolju. a) šumski rasadnici. Na području ove Uprave nije se mnogo ekspcrimentisalo sa rasadnicima. Osnovan je jedan rasadnik na dobru niže Poljoprivredne škole u predgrađu Sv. Nedelja kod Bitolja još 1924. godine. Taj rasadnik postoji i danas, uvek dobro uređivan i negovan. Jedino se mora primetiti, što još onda nije osnovan rasadnik za kulturu molike na Peristeru. Da je to tada uređeno, danas bismo imali već mnoge nepoznate činjenice rasvetlrene, što bi nam korisno poslužilo za upoznavanje molike u cilju pošumljavanja visokih goleti. Prvobitno je rasadnik imao 0.55 hekt. površine, a docnije (1927.) proširen je na 1 hektar. U ovom rasadniku proizvedeno je svega 1,805.000 sadnica, od kojih 1,200.000 liščara. 600.000 četinara i 5.000 sadnica raznih nepotrebnih egzota liščara i četinara. Za sve radove u ovom rasadniku utrošeno je 99.778 dinara. b) P o š u m 1 j a v a n j e. U toku svih 7 godinama pošumljavanje je vršeno na kosi zvanoj Aleksandrovo brdo, gde se nalazi opštinski park. Prvo pošumljavanje izvršeno je setvom 1923. godine i tom prilikom posejano ie na Aleksandrovom brdu 165 kgr. hrastovog žira, a zatim 1925.126. još 775 kgr. Pored ove setve zasađeno je na Aleksandrovom brdu 50.900 bagremovih sadnica, 3.500 gledičije, 6.000 sadnica duda, 3.029 jasena, 500 kestena i 20 orahovih sadnica. Svega je zasađeno od liščara 63.949 sadnica. Pored ovoga zasađeno je na istom mestu u vremenu od 1923.— —1929. godine 61.965 sadnica crnoga bora, 39.645 b´eloga bora, 1.000 primorskog bora, 3.060 kiparisa, svega četinara 105.670 sadnica. Ukupno je zasađeno liščara i četinara na Aleksandrovom brdu 169.619 sadnica. Na Bajiru posađeno je 10.000 sadnica bagrema, 700 jasena, i 6.500 crnog bora. Ukupni troškovi na pošumljavanju površine od 30 hektara iznose 145.345 dinara. v) Pregled svih radova na području bitoljske uprave. !. Osnovan je jedan šumski rasadnik sa ukupnim troškom od 99.778 dinara; 2. Proizvedeno je svega 1,805.000 sadnica, od kojih 1,200.000 sadnica liščara i 600.000 četinara; 3. Zasađeno je 63.949 sadnica liščara i 105.670 četinara i, posejano je 940 kgr. hrastovog žira; 4. Pošumljavanje je vršeno na površini od 30 hektara i utrošeno 145.345 dinara; 5. Sveukupni troškovi u rasadniku i na pošumljavaniu iznosili su 245.120.50 dinara; 6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu 1,136.051 sadnica liščara, a od preostalih 494.330 sadnica četinara nešto je malo iskorišćeno, dok ostalo izgleda prestarelo u rasadniku. 169 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 42 <-- 42 --> PDF |
b) Pošumljavanje. Prvo pošumljavanje na području ove uprave izvršeno je 1924. godine na muslimanskom groblju kod Kavadara i tom prilikom zasađeno je 1.200 bagremovih sadnica. Od ove sadnje bilo je u životu 80% u toku 1927. godine. Na istom mestu zasađeno je 1925./26. godine 3.310 bagrema i 1.165 crnog bora na površini od 5 hektara. Na Ljubašu kod Kavadara zasađeno je 1925. godine 28.550 bagremovih sadnica i posejano 200 kgr. hrastovog žira. Posle dve godine od zasađenih i niklih biljčica od žira bilo je u životu 90% sadnica. Kod Glišićke crkve zasađeno je 600 bagrema i na starom groblju kod Marene 700 bagrema, a u blizini varošice Gradsko zasađeno je 5.000 bagrema i 1.210 crnog bora. Ovi su radovi izvršeni 1927. godine. U toku 1928./29. godine izvršeno je pošumljavanje u blizini varošice Gradsko na mestu zv. Ispod Lojze i zasađeno 23.510 bagremovih sadnica, 3.850 crnog jasena, 8.700 amer, belog jasena i 4.970 gledičije. Na mestu zv. Samar u blizini Kavadara zasađeno je 15.000 bagremovih sadnica, 10.000 crnoga jasena, 2.000 belog jasena i 1.600 gledičije. Na starom groblju kod Negotina zasađeno je 3.900 bagrema, 600 crnog jasena i 900 gledičije. Sadnja je vršena u šančevima, banketama i rupama. Zemljište u banketama prekopano je na 50—´60 cm. dubine i u širini do 1—1.50 m. Pošto je zemljište duboko, upotrcbljeni su plugovi za oranje banketa, u kojima su na preoranoj površini kopane rupe i u njima sađene biljčice. Površina, na kojoj je rađeno, iznosi 15 hektara, i utrošeno je 71.684 dinara. v) Pregled1 svih radova na području k a v a d a r s k e u prave. 1. Osnovana su dva šumska rasadnika sa ukupnim troškom od 41.019 dinara; 2. Proizvedeno je svega 669.858 sadnica, od kojih 351.858 lišćara i 318.000 četinara; 3. Zasađeno je 114.390 sadnica lišćara i 2.375 četinara. Setvom je posejano 200 kgr. hrastovog žira; 4. Pošumljavanje je izvršeno na površini od 22 hektara i utrošeno 71.684 dinara; 5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumliavanju iznose 112.703 dinara; 6. Od proizvedenih sadnica razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 237.468 lišćara, od 315.625 sadnica četinara nešto je malo razdeljeno narodu, a ostalo je prestarelo u rasadnicima. Nemamo tačnih podataka o uspehu ovih radova. Radovi u okolini Gradskog dali su dobre rezultate, a isto tako na Ljubašu i na Samaru kod varoši Kavadara. Svaka uspela sadnica u ovom kraju znači velik uspeh i svaki rad zaslužuje da se proučava najbrižljivije, kako bii se izradio pravac zasnovan na iskustvima, da se ne bi gubilo vreme u tako važnim poslovima. 168 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Opšti uspeh vrlo je slab. Na Mrzenačkom brdu jedne godine požar je uništio i ono malo uspele kulture. Qd celokupnog rada ostalo je malo uspeha kod Valandova i Strumice, dok je sav ostali rad u okolici Devdelije potpuno propao. 5. Šumska uprava u Kavadarcima. a) šumski rasadnici. Šumska uprava u Kavadarcima osnovana je 1923. godine. U njenom području nalaze se najtipičnije goleti u Južnoj Srbiji. To je onaj suri i strani, goli predeo između Velesa i Demir-Kapije, očajno prazan, gde je i zakržljali žbun velika retkost. U tom se kraju nalazi najtipičnija slika, koju goleti ostavljaju na prolaznika. Sve što je do sada učinjeno, da se te goleti zaodenu šumom, tako je neznatno, da se ne može ni govoriti o kakvoj akciji većeg zamaha. Kad dođe vreme da se te goleti pošume, naše će šumarstvo onda doživeti veliku čast pred Otadžbinom i pred narodom. .Krušino". Kultura iz 1926 god. sa jugozapada. 20-1-34. Prvi šumski rasadnik osnovan je 1924. godine u selu Mereni na mestu zvanom Đeris, a drugi na mestu Mala Kruša u masivu Roždenske planine. Dok je prvi rasadnik bio zaista od velike potrebe, jer je osnovan u centralnoj oblasti Kavadarskih goleti, dotle je ovaj drugi, na Maloj Kruši, bio potpuno nepotreban. Udaljen 70 km od sedišta Uprave, nije ni održavan, kao što bi to trebao da bude. Pored toga, Roždenska planina je najvećim delom pod šumom i nema potrebe da se tamo vrši veštačko pošumljavanje. Od 1924.—1929. godine proizvedeno je u ovim rasadnicima svega 669.858 sadnica, od kojih 351.858 lišćara i 318.000 četinara. Za radove u rasadnicima utrošeno je 41. 019 dinara. Na rasadnik u Maloj Kruši nije mnogo utrošeno, dok je na rasadnik u Mareni utrošeno mnogo više zbog negovanja sadnica, koje je skopčano sa velikim teškoćama zbog dugotrajnih letnih suša. 167 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 40 <-- 40 --> PDF |
b) Pošumljavanje. Pošumljavanje je vršeno na raznim mestima u okolini DevđelijeT Valandova i Strumice. Nekoliko godina uzastopce rađeno je na Mrzenačkom brdu, Dubu, Grčkoi čuki i Izvoru kod Pevđelije, a zatim kod Valandova i Strumice 1929. godine. Od 1924.—1927. godine rađeno je na Dubu i Grčkoj Čuki na površini od 3.50 hektara i na Arizonovom kamenu na površini od 6.30 hektara. Zato vreme posađeno je na ovim mestima 60.000 sadnica crnog bora, 44.300 bagrema i 1000 pajasena. Sve su1 se zasađene sadnice posušile. U proleće 192´8. godine zasađeno je na Mrzenačkom brdu 14.490 sadnica alepskog bora, 2.100 bagrema, 1.83Ö javora i 1.600 crnog bora. U jesen 1928. god. zasađeno ie na istom mestu 6.665 sadnica crnog bora, 4.410 alepskog bora, 3.665 bagrema, 2.724 jasena, 1.445 gledičijc. 20 hrasta. 2.384 javora i 1.600 crnog bora. U proleće 1929. godine zasađeno je na Mrzenačkom brdu na površini od 7 hektara 7.565 sadnica crnog bora, 334 alepskog bora, 100 sadnica tuje, 4.800 bagrema, 3.745 gledičije, 25 hrasta, 1.924 jasena i 1.654 javora. Kod Valandova na mestu Izvor zasađeno je 1.000 sadnica crnog bora, 6.000 bagrema, 4.500 gledičije, 2.500 crnog jasena i 3.000 sadnica javora. Na starom groblju kod Strumice zasađeno je 8.000 sadnica crnog bora, 4.000 bagrema, 2.000 gledičija i 1.500 jasena. Uspeh kultura -kod Valandova, Strumice i na Mrzenačkom brdu na dan 1. oktobra 1929. godine bio je sledeći: živih sadnica crnog bora bilo je 20%, bagrema 60%, gledičije 60%, hrasta 80%´, javora 20%, jasena 30%, alepskog bora 5% i tuje 10%. Cclokupni troškovi na radovima pošumljavanja od 1924.—1929. iznose 194.190 dinara, a radilo se na površini od 30 hektara. v) Pregled svih radova na području d e v đ c 1 i j s k e uprave. 1. Osnovana su četiri šumska rasadnika sa ukupnim troškom od 118.970 dinara; 2. Proizvedeno je svega 1,660.210 sadnica, od kojih 673.090 sadnica lišćara i 987.120 četinara; 3. Zasađeno je 97.496 sadnica lišćara i 102.564 četinara, svega 210.060 sadnica; 4. Pošumljavana je površina od 30 hektara i utrošeno 194.190 dinara; 5. Sveukupni troškovi u rasadniku i na površinama iznose 313.160 dinara; 6. Razdeljeno je besplatno narodu i ustanovama i propalo 574.594 sadnica lišćara, a oko 884.556 sadnica četinara. U ovaj broj sadnica ušle su i one, što su se posušile u rasadniku u Carkuru. Pošumljavanje goleti na području Devđelijske Uprave postavlja se kao problem skopčan sa naročitim teškoćama. U toj oblasti postoje česte atmosferske promené zbog mediteranskog kontinentalnog uticaja. Kiše su preko leta veoma retke, a i zimski taloži vrlo slabi. To bi mogla biti aridna oblast južno od Demir-Kapij´e. 166 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 39 <-- 39 --> PDF |
v) Pregled svih radova na području štipske uprave. 1. Osnovana su dva šumska rasadnika sa ukupnim troškom od 134.292 dinara; 2. Proizvedeno je svega 1,616.700 sadnica, od kojih 1,309.483 lišćara i 307.277 sadnica četinara; 3. Zasađeno je 195.667 sadnica lišćara i 31.434 sadnice četinara; 4. Pošumljavana je površina od 30 hektara i utrošeno 258.659.50 dinara; 5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose 392.951.50 dinara; 6. Pazdeljeno je besplatno narodu i ustanovama 1,203.816 sadnica lišćara i nešto četinara, dok je oko 260.000 sadnica četinara preostalo u rasadnicima. Opšti rezultat rada slab. Od celokupne površine jedva da ima danas prosečno oko 4—5 hektara uspele kulture. 4. Šumska uprava u Đevđeliji. a) šumski rasadnici. Na području ove Uprave osnovan je prvi šumski rasadnik 1922. godine na mestu Carkur u Sermeninskoj planini u površini 0.25J hekt. Iste godine osnovan je još jedan rasadnik u Đevđeliji na bezvlasničkom zemljištu, u površini 0.42 hekt., koji je 1925. godine ukinut. Osnovan je î treći rasadnik 1924. godine u Javorčici na desnoj obali Vardara. Zatim je osnovan još jedan u Sreskom poljoprivrednom rasadniku u1 Đevđeliji 1926. godine, a 1927. godine osnovan je kod vodenice u Đevđeliji još jedan rasadnik. Godine 1926. ukinuti su šumski rasadnici u Carkuru, Javorčici i onaj u Sreskom poljoprivrednom. U svim ovim rasadnicima proizvedeno je 673.090 sadnica lišćara i 987.120´ sadnica četinara; svega je proizvedeno 1,660.120 sadnica sa ukupnim troškom od 118.970 dinara. P´roizvođene su sledeće vrste: Bagrem, gledičija. javor, sofora japanska, pitomi kesten, dud. crni orah, jasen, hrast, crveni hrast, a od četinara crni i bell bor, munika, molika, primorski bor, alepski bor, kiparis, Vejmutov bor, kontortni bor i banksianski bor. Nije bilo nikakvog plana ni sistema u osnivanju rasadnika. To se vidi po datumima njihovog osnivanja i ukidanja. Jedne godine osušilo se u rasadniku u Carkuru 100.000 bagremovih i 40.000 crnoborovih sadnica usled suše, jer niko nije negovao biljke, a i zečevi su uništili velik broj sadnica. Svi ovi rasadnici osnovani su u zoni nizinskih goleti, južno od Đemir-Kapije, gde se može reći da postoji jak uticaj mediteranske klime i aridna karakteristika ćele one oblasti, otvorene punom uticaju Egejskog mora i jakom uticaju hladnog i suvog vetra vardaica. Pored toga što su rasadnici nesistematski osnovani, u njima su se gajile čak i one vrste, koje apsolutno ne odgovaraju onom podneblju. Tu su se sticali ekstremiteti: primorski i alepski bor u istom rasadniku ss mimikom i molikom! Ako su to bili samo eksperimenti, onda je potrebalo da bude zabeleženo, kako je izgledala molika na 100 m. nadmorske visine u okolini Đevđelije, jer svakako to nije rađeno radi praktičnog veštačkog pošumljavanja južno od Đemir Kapije. 165 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 38 <-- 38 --> PDF |
i proljeće) zasađuje se: 12.537 sadnica bagrema, 19.100 pajasena, 120 gledičije, 2.500 sadnica divlje kruške, 320 bresta, 100 javora, 216 pitomog kestena, 656 crnog oraha i 6.700 crnog bora. Svega je zasađeno 42.388 sadnica, od kojih 35.688 lišćara i 6.700 četinara. Ukupni troškovi ovih radova iznosili su 45.342.50 dinara. Sadnja je vršena u rupama. Nemamo podataka o tome kako je izgledala ova kultura u toku leta 1928. godine. I ova se kultura na kraju potpuno osušila. Ovim se završava i pošumljavanje na Ovčem polju. Danas nema možda ni liednel žive biljke, kao da nikada onuda nije prošao šumar! U neposrednoj blizini Štipa vršeno je pošumljavanje na Markovom gradu. Zasađeno je 1.000 sadnica bagrema, 1.000 pajasena, 200 gledičije, 50 sadnica divlje trešnje i 1.950 sadnica crnog bora; svega 4.200 sadnica, od kojih 2.250 lišćara i 1.950 četinara na površini od 3 hektara i utrošeno je 9.562 dinara. Na Markovom gradu sađen je i amerikanski jasen, koji je vrlo dobro uspeo. Pored ove kulture zasađuje se ponovo u jesen 1928. godine na Markovom gradu 1.150 sadnica bagrema, 1.360 pajasena, 250 crnog oraha, 1.094 crnog bora na površini od 1 hektara. Na ovim radovima utrošeno je 16.597.— dinara. U jesen 1.928 godine izvršeno; je pošumljavanje na zemljištu napuštenog muslimanskog groblja kod Štipa i zasađeno je 14.190 sadnica bagrema, 2.560 gledičije i 7.150 amerikanskog belog jasena, svega 23.900 sadnica na površini od 6 hektara i utrošeno je 22.954 dinara. Uspeh 85%. Na zemljištu napuštenog muslimanskog groblja kod Kočana zasađeno je 3.297 sadnica bagrema, 3.200 duda, 246 jasena i 1.468 crnog bora — svega 10.426 sadnica od, kojih 8.958 lišćara; na površini od 2.5 hektara i utrošeno je 13.406 dinara; uspeh 85% . Na zemljištu napuštenog turskog groblja kod varošice Sv. Nikole zasađeno je 9.530 sadnica bagrema, 400 amerik. belog jasena i 500 gledičije na površini od 3 hektara, svega 14.031 sadnica, i utrošeno je 14.412 dinara. Sadnja je vršena u šančevima. Uspeh 70´%. Pored ovih radova na pošumljavanju priređen je 22. marta 1926. dečji dan i zasađeno je na mestu Beli Kamen kod Štipa 1.012 bagremovih sadnica. Uspeh ove sadnje bio je odličan. Primilo se 60% od zasađenih biljaka, ali kako niko nije čuvao ovu dečiju šumu, stoka je izgazila i uništila sve sadnice, koje su se najzad posušile. Na istom mestu (Beli kamen) zasađeno je 1929. godine 11.915 sadnica bagrema u šančevima, na površini od 2 hektara, i utrošeno 16.650 dinara. Uspeh slab. Na muslimanskom groblju kod Štipa izvršeno je popunjavanje kulture iz 1928. godine; zasađeno je 2.092 sadnica bagrema i utrošeno 2.342 dinara. U jesen 1929. i proleće 1930. izvršeno je popunjavanje kultura na muslimanskom groblju kod varošice Sv. Nikole i zasađeno 2.400 sadnica bagrema i 100 komada gledičija. Potrošeno je 1.170 dinara. Na mestu zvanom Bor kod Radovišta zasađeno je 300 sadnica bagrema, 4.900 pajasena, 280 gledičije i 2.600 crnog bora, svega 13.300 sadnica, od kojih 10.700 lišćara i 2.600 četinara na površini od 2 hektara; utrošeno je 12.980 dinara. Uspeh je bio relativno slab, velik se dec posušio. 164 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 37 <-- 37 --> PDF |
pan bunar, koji nije imao dovoljno vode, pa je posle jedne navale skakavaca, koja je opustošila sadnice i ono malo uspele kulture, rasadnik ukinut. b) Pošumljavanje. Prvo pošumljavanje na Ovčem Polju izvršeno je 1924. godine na površini od 84 ara. Ovim radovima pristupilo se bez dovoljnog proučavanja. Na slaboj osnovi nije se moglo ništa solidno izgraditi. Od 84 ara na Beloj Čuki zasađeno je na površini od 75 ari ukupno 2.000 sadnica bagrema, pajasena i crnog bora, a 9 ari posejano je semenom alepskog bora. Sadnice su se primile i ostale u životu do juna meseca, kad su se posušile od vrućeg vetra i usled napada od skakavaca. Seme alepskog bora nije niklo. Na ovaj rad utrošeno je 1.050 dinara. Od tada počinje niz pokušaja, da se Bela Čuka zazeleni, ali su svi ti pokušaji ostali bez uspeha. Sve što se zasadi u jesen, osuši se u leto sledeće godine, a što je sađeno u proleće, osuši se još istoga leta. 1925. godine izvršeno je pošumljavanje na Beloj čuki. Na površini od 2.80 hekt. zasađuje se u jesen 1925. godine 10.428 sadnica jednogodišnjeg bagrema, 4.308 jednogodišnjeg pajasena, 833 dvogodišnjeg bagrema i 5.272 dvogodišnjeg crnog bora. Svega je zasađeno 20.846 sadnica, od kojih 15.569 lišćara i 5.277 četinara. Ova se kultura potpuno osušila još iste godine. Rad se) ipak produžava i odmah do ove parcele vrši se novo pošumljavanje u proleće 1926. godine. Zasađuje se 12.700 sadnica jednogodišnjeg bagrema, 2.000 jednogodišnjeg pajasena i 1.000 dvogodišnjeg crnog bora. U koritu Kadrifalkovske reke zasađeno je 1.480 topola. U cilju održavanja i ono malo vlage posle sadnje, položene su ka mene ploče oko sadnica u 10.300 rupa. Profil rupa bio je dubok 0.30 m i širok 0.4O m. Za sve radove utrošeno je 38.685 dinara. Uspeh ove kulture n a da n 26. jul a 1926. godin e bio je sledeći: primljeno je 8% bagrema; 40% pajasena i 2%: bora, ostalo se posušilo. Pošto se i ostatak živih sadnica posušio u toku avgusta i septembra iste godine, pristupa se jesenjoj sadnji (1926) na istom mestu i zasađuje se 3.007 bagrema, 3.240 pajasena, 20 sadnica divlje trešnje i 4.190 crnog bora. Troškovi ove radnje iznosili su 11.795 dinara. Uspeh ove kulture na dan 26. jula 1927. godine izgledao je ovako: živih sadnica bagrema 20%; pajasena 60%´; crnog bora 4% i divlje trešnje 0%. POred ove parcele izvršeno je pošumljavanje druge jedne parcele u blizini ove prve u jesen 1926. i proleće 1927. godine. Tada je zasađeno 14.005 sadnica bagrema, 22.600 pajasena, 800 gl edicije, 440 divlje trešnje i 7.155 sadnica crnog bora, sve na površini od 7 hektara. Površina od 0,28 hekt. posejana je žirom hrasta prnara (0. Coccifera). Troškovi ove sadnje iznosili su 51.714 dinara. Ovu kulturu detaljno su pregledali inspektor ü. Dragoljub Milo vanović i uvaženi stručnjak i radnik počiv. g. Velentin Šack i. Oni su našli na dan 26. jula 1927. godine na ovoj parceli živih sadnica bagrema 40%; pajasena 90%; gledičije 80%; crnog bora 2% i divlje trešnje 0%. Izgleda da je ova kultura propala u jesen 1927. godine, jer se 1928. vrši još jedno pošumljavanje na istom mestu i godine 1927./28. (jesei? 163 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 36 <-- 36 --> PDF |
3. Šumska Uprava u Stipu. a) Šumski rasadnici. Na području ove uprave osnovana su 1924. godine dva šumska rasadnika i to jedan na Kavakliji kod Štipa, a drugi kod sela Erdželije na Ovčem Polju. Rasadnik na Kavkaliji imao je služiti za proizvodnju sadnica za pošumljavanje ovčepoljskih goleti. Kako je problem pošumljavanja goleti na Ovčem Polju neobično složen zbog klimatskih odlika ove visoravni i zbog geoloških osobina tla, rešeno je da se u samoj: takvoj sredini osnuje rasadnik za proizvodnju sadnica u neposrednoj! blizini objekta za pošumljavanje. Zbog toga je i osnovan rasadnik u Erdželiji na Ovčem Polju. Postojala je namera, da se na Ovčem Polju osnuje specijalno nadzorništvo za pošumljavanje, ali ni ova zamisao niti akcija na pošumljavanju ovčepoljskih goleti nije shvaćena u svoj svojoj velikoj važnosti. To je pitanje skinuto i bačeno u pozadinu, jer naša administracija nije mogla resiti ovo pitanje kako iziskuje priroda ovako važnoga rada. Za ceo kraj u slivu Bregalnice, velika je šteta što merodavni faktori nisu posvetili veću pažnju pošumljavanju u tome kraju, bar u onoj meri v kojoj su to opravdano tražili ondašnji šumarski stručnjaci u Južnoj Srbiji. U obadva rasadnika proizvedeno je od 1924—1929. godine 1,606.760 sadnica i to 1,309.483 sadnica lišćara i 307.277 četinara. Proizvodnja sadnica po vrstama izgleda ovako: bagrem 652.000 sadnica pajasena 585.000 gledičije 31.600 duda 17.626 pitoma kestena 176 crnog oraha 360 ,, divljeg kestena 840 javora 290 katalpa 500 hrasta 3.077 divlja kruška 18.000 crni bor 279.000 beli bor 5.0O0 munika 20.000 tuja 1.277 Pored ovih vrsta sejano je u rasadnicima ove Uprave čak i seme ariša, jele, vejmutovog bora, belog bora i jasena, što sve1 nije bilo ni najmanje potrebno niti opravdano. Nije se smelo eksperimentisati sa ovim vrstama, koje nisu za podneblje ovčepoljskih i bregalničkih goleti, jer ža te vrste nema uslova za život pod klimatskim uslovima jedne izrazito suve oblasti i na onoj nadmorskoj visini i izvan prirodnog areala gore pomenutih vrsta. Rasadnik u Erdželiji ukinut je 1926., a onaj na Kavkaliji ostao je i dalje. Za sve radove u rasadnicima ove Uprave utrošeno je od 1924.— 1929. godine 134.292 dinara. Uslovi za održanje rasadnika u Erdželiji bili su veoma teški. Pored nepogodnih klimatskih uslova nedostajalo je i vode. Zbog toga je i isko 162 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 35 <-- 35 --> PDF |
bagrema 65.949 sadnica pajasena 2.124 „ jasena 2.250 „ gledičije 2.670 crnog bora 259 alepskog bora 2.070 Na istom mestu posejano je 60 kg bagremovog semena, 35 kg pitomog kestena, 25 kg hrastovog žira, 3 kg gledičijevog semena, 20 kg semena molike i 12 kg semena munike. Od ovoga rada bilo je malo uspeha, jer su onih godina učestale suše, a jedne godine požarom je uništen sav jednogodišnji rad, koji je bio dobro uspeo. Na radove pošumljavanja kod francuskog groblja utrošeno je od 1924—1929. godine 95.403 dinara na površini od 7 hektara. Na vardarskom ostrvu, pozadi opštinskog parka posađeno je 1927. i 1928. godine 8.214 sadnica bagrema, 480 jasena i 980 crnog bora na površini od 3 hektara i utrošeno je 5.192.50 dinara. Uspeh je odličan. Kod Kisele vode u blizini Skoplja zasađeno je u šančevima: 16.821 bagrem, 104 pajasena, 587 javora. 429 gledičije, 619 zanoveta i 992 crna bora i posejano 80 kg semena pajasena, sve na površini od 5 hektara. Troškovi na ovim radovima iznosili su 39.694 dinara. Uspeh kulture vrlo dobar. Na mestu ürofot kod Skoplja, na ograncima pl. Vodna zasađeno je 7.843 bagrema u šančevima i potrošeno je 18.667 dinara. Uspeh slab. v) Pregled svih radova na području Skopske Uprave. 1. Osnovana su dva šumska rasadnika sa ukupnim troškovima od 200.000 dinara. 2. Proizvedeno je svega 2,919.000 sadnica, od kojih 2,758.500 liščara i 160.500 četinara. 3. Zasađeno je 208.949 sadnica liščara i 11.369 četinara. 4. Pošumljavana je površina od 58 hektara, od kojih 38 hektara sadnjom i 20 hekt. setvom sa ukupnim troškovima od 204.418,50 dinara. 5. Sveukupni troškovi u rasadnicima i na pošumljavanju iznose 404.418.50 dinara. 6. Razdeljeno je besplatno ustanovama i narodu 2,549.550 sadnica liščara; od 149.130 sadnica četinara manja je količina razdeljena narodu, a ostale su preostale u rasadnicima. Uspeh na pošumljavanju slab. Od celokupne površine (58 hektara) ima uspele kulture oko 5—8 hektara. Na području Skopske uprave vršena su pošumljavanja u zoni nizinskih goleti, na suvim ispranim terenima. Kulture nisu bile zaštićene niti im je pružana ma kakva nega. Sve su kulture do avgusta meseca mahom bile u dobrom stanju, a posle toga su podlegle kalamitetu suše, jer je bilo godina, kada nije padala kiša od maja do oktobra. Neuspeh rada na pošumljavanju goleti u skopskoj kotlini treba proučiti. Bilo je tu mnogih činjenica, koje su ometale svaki uspešan rad. To je pitanje veoma složeno, pa zbog toga izlaganja ne bi moglo obuhvatiti i taj prikaz. 161 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 34 <-- 34 --> PDF |
kod sela Nerezi, dok je za mediteranski alepski bor bilo i malo visoko i severno prema njegovog ishođnoj oblasti. Držanje rasadnika u Skoplju bilo je uvek skopčano sa velikim ma terijalnim žrtvama zbog žarkih leta i suše. Zbog toga su se u ovom rasadniku u glavnoj gajile samo bagremove sadnice. Pošto je ukinut rasadnik u selu Nerezima, tražila je Direkcija od Okružne Bolnice u Skoplju, da joj ustupi potrebno zemljište za osnivanje jednog većeg šumskog rasadnika. Iz toga bi se rasadnika izdavale sad nice prvenstveno za pošumljavanje pl. Vodno iznad Skoplja. Ministar stvo Narodnog Zdravlja odobrilo je Direkciji potrebno zemljište, ali samo na vreme od 3 godine. Direkcija nije prihvatila tako kratak rok i napu stila je ideju osnivanja toga rasadnika (1927). Sledeće (1928) godine ideja je ostvarena, jer je postignut sporazum sa Higijenskim Zavodom, koji je odobrio traženo zemljište za osnivanje šumskog rasadnika, koji postaje centralni šumski rasadnik Higijenskog Zavoda, a docnije najveći i naj važniji šumski rasadnik u Vardarskoj Banovim. b) Pošumljavanje. Prve radove na pošumljavanju kod ove uprave nalazimo tek 1923. godine. Zasađeno je na terasama levé obale Vardara 12.000 bagremovih sadnica. Od toga broja ostalo je svega nekoliko stotina živih sadnica; sve se drugo posušilo usled velike suše. Godine 1924. izvršeno je drugo pošumljavanje, ali o tome radu nema nikakvih podataka. Veći radovi na pošumljavanju počinju 1925, godine. U cilju propagande izabrana je okolina Velesa, gde postoji velika potreba za pošumljavanjem. Ali poslovi su bili povereni jednom šumarskom činovniku, koji ne samo da nijie ništa uradio, već je i novac upropastio, zbog čega je docnije bio kažnjen od strane suda. U okolini Velesa određena je površina od 40 hektara. Na površini od 25 hektara zasađene su sadnice bagrema i pajasena, a na površini od 15 hektara posejano je seme amerikanskog jasena i pajasena. Od zasađenih sadnica primilo se 20%, ali se to još istoga leta sve posušilo. Od posejanog semena na površini od 15 hektara nema ni traga. Za sve radove bio je otvoren kredit od 100.000 dinara. Od te sume utrošeno je oko1 401—50.000 dinara, a možda i više. Zbog neispravnih računa rukovaoc radova bio je osuđen na zatvor. Tako je taj rad bio potpuno negativan i moralno i materijalno. Posle ovoga neuspeha pristupa se pošumljavanju okoline Velesa po drugi put 1928. godine. Ovoga puta radilo se na površini od 2 hektara na brdu Svetog Spasa. Zasađeno je 6.000 sadnica bagrema, 1.50O gledičije, 500 duda i 500 sadnica crnog bora. Sadnice lišćara sađene su u šančevima dubokim 0.60 m i širokim 0.50 m. Teren je izložen južnoj ekspoziciji, šančevi razmaknuti 3—4 m. Uspeh je bio vrlo dobar. Prve godine održale se u životu sadnice sa 86%. Tek u drugoj godini počelo je delimično sušenje, pa je stoga izvršeno popunjavanje te prve šumske kulture u okolini Velesa i tom prilikom zasađeno je 750 sadnica crnog bora. Radovi u šančevima veoma su skupi. Za radove u 1928. godini utrošeno je za 2 hektara 14,588 dinara, a za popunjavanje 874 dinara. Na terasi kod francuskog groblja u Skoplju zasađeno je od 1924— 1929. godine svega 81.399 sadnica i to: 160 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 33 <-- 33 --> PDF |
uspeh vrlo dobar. Kad se izdvoji površina od 10 hektara na Bajiru uspele kulture i 24.50 ha na Vački i Kiseloj Vodi, ostaje površina od 5.5 ha uspele kulture, na koju se prenose svi izdaci na pošumljavanju u sumi 32.095 dinara, jer pošumljavanje na Bajiru nije vršeno o državnom trošku. Objekti, na kojima je vršeno pošumljavanje, nisu državna svojina. Pored veštačkog pošumljavanja stavljeno je pod zabranu 287 hektara sitnih šikara na mestima Vačka, Pržar, Bajir, Mečak, Mala Korija, Latinski put, Pletvar, Skrljava i Rosulja. 2. Šumska Uprava u Skoplju. a) Šumski rasadnici. Prvi šumski rasadnik osnovan je 1925- godine. Do toga vremena postojao je jedan mali rasadnik na sprudu Vardara ispod Skopskog grada, kojim je upravljala Skopska opština i pored ostaloga proizvodila i šumske sadnice. Do toga vremena Šumska Uprava nije se interesovala za šumski rasadnik. U jesen 1922. na molbu pisca ovih redaka ustupila je skopska opština Šum. Upravi u Skoplju 0.98 ha zemljišta za šumski rasadnik u blizini današnjeg aerodroma na m. zv. Jurija. Ovaj rasadnik imao je poslužiti isključivo za kulturu liščarskih sadnica. Tako« je prvi šumski rasadnik u Skoplju osnovan u proleće 1923. godine. Docnije je Šum. Uprava dobila još 1 hektar na istom mestu i proširila prvobitni rasadnik. Godine 1925. osnovan je drugi šumski rasadnik više sela Nerezi kod Careve Vode, u površini od 0.50 ha, a za kulturu četinarskih sadnica. Tu Je sejano seme smrče, jele, belog i crnog bora, ariša i alepskog bora. U ovom rasadniku četinari su slabo uspeli. Alepski bor je napredovao odlično sve do 1928. godine, kada ga je pokosila zima, čim je temperatura spala na —10 do —15°. Ovaj rasadnik ukinut je 1928. godine kao nepotreban. U ovim rasadnicima proizvedeno je od 1923—1929. godine ukupno 2,919.000 sadnica, od kojih : 1. bagrema 2,534.500 sadnica 2. gledičije 20.000 3. jasena ....... 78.000 4. pajasena 73.000 5. duda 45.000 6. javora 2.000 7. oraha 1.000 8. zanoveta 5.000 9. crnog bora 130.000 10. alepskog bora ... . 30.000 11. belog bora 500 Lišćara svega 2,758.500, a četinara 160.500 sadnica. Osnivanjem novog rasadnika kod sela Nerezi htelo se da se u njemu neguje isključivo četinarske sadnice na nadmorskoj visini od nekih 700 metara, a da se prvi rasadnik u Juriji zadrži isključivo za lišćare. Zamisao je bila dobra, u koliko se odnosi na samu podelu rada, ali smrča i jela zahtevaju vlažnije podneblje, nego što je zona kestena i vinograda 159 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nika u Kumanovu. Tom prilikom zasađeno je 8.000 bagremovih sadnica. Na istom mestu opština Krivopalanačka zasadila je 1917. godine 2.000 bagrema kao popunu kulture iz 1914. godine. Posle oslobođenja opština je zasadila 1920. godine na istom mestu, kao novu kulturu, 30.000 bagremovih i 5.000 crnoborovih sadnica. Godine 1926. zasađeno je na površini od 10 hektara 43.000 bagremovih sadnica. Ukupno de zasađeno na Bajiru 83.000 bagremovih i 5.000 crnoborovih sadnica. Sva ova pošumljavanja izvršila je opština Krivopalanačka sadnicama iz državnih rasadnika. Građani Krive Palanke shvatili su sav značaj pošumljavanja goleti, jer je njihovo mesto često stradalo od poplava i nanosa od razornog dejstva Krive reke i njenih pritoka posle svake veće kiše. Zbog toga je ondašnji šef šumske uprave u Kumanovu g. Đuro Šokčević predložio 1925. godine, da se pristupi pošumljavanju i stabiliziranju terena i da se osnuju dva rasadnika, od kojih bi jedan bio u dolini reke Krklje, a drugi u Krivoj Palanci. Odobren je bio čak i predračun u sumi od 30.000 dinara, ali do radova nije došlo. Naprotiv su osnovani rasadnici tamo, gde nisu bili potrebni, na području šumovitog Karađaga i svetoilijske šume za proizvodnju četinarskih stabala. Od 1919—1929. vršeno je pošumljavanje na Vački, Kiseloj vodi, na starom pravoslavnom i na starom muslimanskom groblju. Na Preševskoj kosi Vački zasađeno je od 1924/29. 62.200 bagremovih sadnica, 22.300 crnoborovih sadnica i 3.000 sadnica belog bora na površini od 24 hektara. Uspeh slab, skoro nikakav. Za ove radove utrošeno je 8.165 dinara. Na Kiseloj Vodi, kod Kumanova, zasađeno je 2.000 bagrema, 2.000 sadnica crnog bora. Od ove sadnje nije ostalo ništa, sve se posušilo. Izdataka nije bilo iz državne kase, pošto je radove izvršila kumanovska opština. Na starom pravoslavnom groblju posađeno je 1928. godine 1.366 sadnica bagrema, 1.185 duda, 22 jasena — svega 2.573 sadnica — i utrošeno 3.645 dinara. Pošumljena površina iznosi 0.50 ha. Na starom muslimanskom groblju zasađeno je na površini od 5 hektara: 6.521 bagrem, 2.422 duda, 483 jasena, 626 javora negundo i 559 sadnica crnog bora. Svega te zasađeno 10.341 sadnica i utrošeno 20.285 dinara. v) Pregled svih radova na području Kumanovske Uprave. 1. Osnovano je 6 šumskih rasadnika sa ukupnim troškom od 61.552 dinara; 2. proizvedeno je svega 1,298.280 sadnica, od kojih 1,194.280 lišćara i 104.000 četinara; 3. zasađeno je 159.555 sadnica lišćara i 32.859 sadnica četinara; 4. pošumljavana je površina od 40 hektara sa ukupnim troškovima od 32.095 dinara; 5. sveukupni troškovi u rasadnicama i na pošumljavanju iznose 93.647 dinara; 6. razdeljeno je besplatno narodu 1,034.725 sadnica lišćara, a 71.140 sadnica četinara prestarelo je u rasadnicima ili se posušilo. Na Bajiru kod Krive Palanke uspeh vrlo dobar, na Vački kod Preševa i Kiseloj Vodi kod Kumanova potpun neuspeh, na grobljima 158 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Područje Kumanovske šumske uprave nije; oblast četinara. U toj oblasti dominiraju listopadne šume, poglavito, bukove i hrastove šume. Prema današnjoj strukturi šuma, u toj oblasti nema mesta za četinarske šume. Četinari bi tu mogli doći samo kao sporedne vrste, a nikako za formiranje šuma kao privrednih slobodnih dobara, jer takav rad ne bi odgovarao narodnim potrebama. U toj oblasti treba razviti kulturu listopadnih šuma, naročito hrastovih i bukovih, jer samo listopadne šume nalaze svoj optimum u ovoj oblasti, dok to ne bi bio slučaj sa četinarskim šumama. Za četinare postoji još uvek prostrana oblast, koja se prostire iznad lišćarskih šuma u drugim krajevima Južne Srbije. U ovim rasadnicima sejano je seme ariša, smrče, munike, molike, belog bora, crnog bora, pa čak i kiparisa! Od lišćara gajen je bagrem, jasen, dud, a najmanje bukva. „Krušino". Pogled na Kulturu iz 1926 god. izbliza. 20-1-34. Svi su ovi rasadnici ukinuti, a onaj u Krakovu na Musoni zatrpala je jedna poplava. Od 1919. do 1929. godine proizvedeno je u svim rasadnicima: Bagrema 1,137.000 sadnica pajasena 11.000 pitomog kestena ... . 160 „ duda 43.000 gledičije 3.000 crnog oraha 120 crnog bora 78.000 belog bora 20.000 munike 6.000 ,, Lišćara svega 1,194.280 sadnica i četinara 104.000, ukupno 1,298.280 sadnica. Ukupni troškovi u ovim rasadnicima od 1919—1929. iznose 61.552 dinara. b) P o š u m 1 j a v a n j e. Prvo pošumljavanje u Južnoj Srbiji izvršeno je 1914. godine na mestu Bajir u blizini Krive Palanke. Sadnice su izdate iz šumskog rasad 157 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 30 <-- 30 --> PDF |
štač´ko će pošumljavanje doći u povoljniju sredinu u svakom pogiedu. Smatramo, da bi ovakav rad bio malo i jeftiniji. Druga dobra strana ovakvog načina rada bila bi još i u tome, što bismo unapred znali (na 3—)5 godina ranije), gde se ima pošumljavati. Najzad teren, koji je već jednom stavljen pod zabranu, i ako se ne pošumi veštačkim putem, biće pripremljen da se postepeno, u koliko ima uslova, i prirodnim putem obuče vegetacijom. Rad na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji treba da ide paralelno sa stavljanjem pod zabranu ne samo šikara, već i pravih goleti. Na taj način uštedile bi se ogromne novčane žrtve, koje iziskuju radovi na pošumljavanju. Da smo tako radili za proteklo vremé, danas bismo imali već odrasle šume, jer su uspesi od veštačkog pošumljavanja i onako neznatni i biće neznatni sve dok se ne pribegne ovom načinu rada, jer današnje privredne prilike su i suviše teške, da bi se na pošumljavanje mogli dati milijuni, koje ti radovi iziskuju. PREGLED IZVRŠENIH RADOVA U ŠUMSKIM RASADNICIMA I NA POŠUMLJAVANJU. 1. Šumska Uprava u Kumanovu. a) Šumski rasadnici Prvi šumski rasadnik u Južnoj Srbiji posle oslobođenja osnovan je u 1913. godini. U Kumanovu u neposrednoj blizini varoši. Osnovao ga je ondašnji šef Šumske Uprave g. dr. Doka Jovanović, sada profesor poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Beogradu. To je prvi stručni rad na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji. Površina ovog rasadnika iznosila je 0.50 ha. U njemu se radilo sve do 1915. godine. Za vreme neprijateljske okupacije rasadnik je bio napušten. Godine 1919. rasadnik je obnovljen i u njemu se radilo na proizvodnji sadnica sve do 1929. godine, kada je definitivno napušten. Godine 1924. osnovan je šumski rasadnik u Preševu na mestu Bare u površini 0.47 ha, a 1926. osnovano je još pet rasadnika i to u Čestelinu, u šumi Sv. Ilije u površini 0.02 ha, u selu Matejču kod matejačkog manastira u površini 0.02 ha, u Kratovu na mestu Musona u površini 0.01 ha i u Belanovcu na mestu Izvor u površini 0.20 ha. Za sve vreme dakle bilo je pod rasadnicima sa raznim prekidima 1.22 ha. Ovi rasadnici osnovani 1924. i 1926. trebali su poslužiti za kulturu četinarskih sadnica u području Kumanovsko-Zletovske oblasti. Međutim ova hiperprodukcija rasadnika nije bila potrebna. Namera je bila, da se u taj kraj uvedu četinari, koji bi najbolje odgovarali tamošnjim klimatskim prilikama. Kako taj pokušaj u osnovi svojoj nije bio temeljno proučen, rasadnici su ukinuti. Tim rasadnicima proizvedene su veće količine četinarskih sadnica, ali do kakvih se rezultata došlo, nemamo o tome podataka. Nestalnost šumarskog osoblja bila je najveća smetnja svakom racionalnom radu. Jedan stručnjak počne neki posao, drugi nastavi, a treći ne stigne ni da se upozna sa onim, što su njegovi prethodnici uradili, jer je već bio premešten. 156 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 29 <-- 29 --> PDF |
koja daje onu sliku goleti i za koju gospodin Košanin kaže (od Velesa do Gradskog) »Kao da se preko nje juče prelio okean vode«. Celokupna akcija na pošumljavanju goleti u Južnoj Srbiji od 1913— —1930 godine bila je sprovođena baš u zoni tih nizinskih goleti. Izvan nje, u visinskom je pravcu osnovano samo nekoliko šumskih rasadnika, od kojih danas postoji samo još jedan u državnoj šumi Straži, dok su pošumljavanja u višoj šumskoj zoni bila vrlo retka. Sve goleti, koje se prostiru iznad lOOOi metara nadmorske visine, spadaju već u zonu planinskih goleti. U pogledu iskustava u pošumljavanju goleti u ovoj zoni nemamo još nikakvih praktičnih rezultata. Vrlo se malo radilo. Što se u ovoj zoni nije radilo na pošumljavanju, razlog je u tome, što pravnoimovinski odnosi za dugo nisu bili raspravljeni, pa se čekalo da se vidi, koje će površine Ibiti ograničene kao državne, posle čega je pitanje pošumljavanja vezivano za uređenje šuma. Prema izloženomu mislimo da treba podeliti goleti u J. Srbiji na tri oblasti: 1. Qoleti u nizinskoj: oblasti do 500 m. nadmorske visine; 2. Goleti u visinskoj oblasti, od 500 p a d o 1000 m etara nadmorske visine; 3. Goleti od 1000 m. nadmorske visine pa do gornje prirodne granice šumske vegetacije. Svaka od ovih oblasti ima svoje specifične klimatske i biljno-geografske odlike, botaničke, ekološke i edafske karakteristike. Pored toga za rad na pošumljavanju od velikog je značaja i to što svaka oblast ima svoje naročite privredne odlike, preko kojih se ne može preći i koje šumari moraju do tančina poznavati kao i one prve odlike, da bi uspešno mogli ispuniti zadatak pošumljavanja. Značajno je napomenuti, da se pošumljavanje goleti u J. Srbiji može vrlo mnogo olakšati metodom mešovitih radova. Gde postoje ma i najmanji tragovi niske vegetacije, žbunja i grmlja, mešoviti radovi sastoje se prvenstveno od pripremnih mera i stvarnih radova, koji se sastoje u samom zasađivanju biljaka. Pripremni radovi se sastoje u prethodnom stavljanju pod zabranu one površine, koja se ima pošumiti. To stavljanje pod zabranu treba izvršiti najmanje na 3—5 godina pre faktičnog veštačkog pošumljavanja. Za to vreme na zemljištu će se normalno razvijati jednogodišnja vegetacija (i drvenasta, u koliko ova postoji) i stvoriće se izvestan sloj. koji će delimično pokrivati zemljište, što može imati samo dobre posledice u toku ćele godine u pogledu zadržavanja vodenih taloga i održavanja vlage. Druga vrsta pripremnih radova sastoji se u seči svega žbunjagrmlja, u koliko ovo nema budućnosti usled nagrizanja od stoke, da bi se panjevima dala nova životna snaga. Pored ovih pripremnih radova (u toku trajanja zabrane, t. j . sve dok se ne izvrši pošumljavanje) mogu se izvoditi i ostali manji meliorativni radovi, kao što su n. pr. priprema navodnjavanja (ako u blizini postoje izvori i ako ti radovi ne iziskuju veće troškove), zatim osiguranje erozionih partija, učvršćivanje zemljišta, izrada ograde, izrada staze, puteva i t. d. Kad jedno zemljište ostane tako pod zabranom 3—5 godina, ono će u neku ruku povratiti svoju vitalnost, ako se tako može reći, i ve 155 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Granica između ovih oblasti nije jedna određena geografska linija. Ta geografsko-klimatska linija nije i biljno-geografska linija niti apsolutna granica rasprostranjenja pojedinih biljnih slojeva. Reljefne 1 morfološke prilike južno-srbijanskog planinskog spleta imaju izraza i na biljni svet i njegovo socijalno grupisanje. Vrlo su karakteristične pojave, koje se javljaju u ovom pogledu. Tako na ograncima šarplaninskog masiva, koji sačinjavaju južni planinski obod Kosova, u kestenovoj šumi1 prirodnog porekla raste spontano jela (Abies pectinata) na nadmorskoj visini iz među 700—800 metara — dakle daleko izvan svoga prirodnog areala. Jelova stabla dostižu ovde visinu od 10—12 metara i jela se tu prirodnim putem širi. Po našem mišljenju ovo treba da bude najniže nalazište jele u šumskoj flori Južne Srbije. Isti takav slučaj postoji i na ograncima planine Vlainice u keste novoj šumi, u ataru Novog sela, na jugoistočnoj ekspoziciji i na nešto većoj nadmorskoj visini nego kod sela Plešine. Postoje tako isto mnogi primeri rasprostranjenja pojedinih biljnih elemenata izvan njihovog prirodnog područja, kao na pr. u slivu Vardara, Radike, Drima, u dolini Topolke, Bregalnice i u mnogim drugim rečnim dolinama južno od Šar planine. U oblasti mediteranske modificirane klime razlikujemo nizinske goleti, koje se prostiru do 500 metara nadmorske visine, i visinske goleti, koje se prostiru od 500—1000 metara nadmorske visine u zoni pobrđa srednje visine. Sve goleti iznad 1000 metara nadmorske visine i u jednoj i u drugoj klimatskoj oblasti spadaju u oblast kontinentalno-visinske klime. Nastaje pitanje, imamo li na Jugu aridnih oblasti. Karakteristika aridnih oblasti je jedan izraziti tip, koji se može naći samo u zoni nizinskih goleti u pravom mediteranu. Aridna oblast je po pravilu: i po prirodi apsolutno siromašna oblast u atmosferskim talozima. Suvi su tereni nešto drugo. Nisu jedno isto aridna oblast i suvi tereni u donjem povardarju. Podneblje južne Srbije nema takvih odlika, da bi se mogla formirati jedna tipična aridna oblast. Nizinske goleti su suvi tereni usled totalne obesšumljenosti i usled mehaničkog, fizičkog i dinamičkog dejstva atmosferskih sila. Organski poremećaj u površinskom sloju doprineo je, da atmosferski taloži imaju slab uticaj na koncentraciju i održavanje vlage u sloju zemljišta koji nas interesuje. Isti je slučaj i sa dobrim delom visinskih goleti. To još ne znači, da je podneblje tako siromašno u vlazi i talozima, da bismo takve terene mogli klasificirati u aridne goleti. Južna Srbija nije po pravilu suva oblast, već periodično bez dovoljno atmosferskih taloga. Ima godina kad je kišovitost sasvim dovoljna. U svakom slučaju, ovo će se pitanje moći proučiti samo onda, kad budemo raspolagali sa meteorološkim podacima i tačnim opservacijama u oblasti mediteranskc-modificirane klime. Botanička proučavanja bi nam rasvetlila isto tako mnoge okolnosti, koje nam danas još nisu dovoljno poznate. Nizinske goleti su od velike važnosti, pošto su mahom u najintimnijoj vezi sa poljoprivrednom kulturom. One prestavljaju baš onu oblast, u kojoj se nailazilo na najveće teškoće. To je oblast Južne Srbije, 1 Kod sela Plešine. 154 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 27 <-- 27 --> PDF |
proći, a da i oni kao i mnogi drugi ne steknu takav isti utisak. Posmatranje međutim dovodi nas do drugačijih zaključka. Nisu goleti sve one površine, koje nisu danas pod šumom. Južna Srbija ima svoj tipični šar. Stara kultura i onaj vekovni privredno-borbeni sklop života zbrisao je sa zemlje šumu svuda i na svakom mestu, gde je iole mogla uspevati druga kakva kultura.^ Narod je potčinio šumu svojoj egzistenciji do maksimalnih granica. Šuma je kroz vekove ostala glavni izvor narodnog privrednog života. Takav poredak nije izraz samo onog tradicionalnog nagona za uništavanjem one stvari »koja ne pripada nikome«. Srednjevekovni feudalno-vlastelinski, docnije nešto izmenjeni čifčijski režim svojom brutalnom eksploatacijom´ širokih seljačkih masa oterao je narod u šume. U njima se narod snalazio kako Je znao i umeo. Drukčije nije ni mogao, jer mu vreme i prilike nisu dozvoljavale da sa šumom postupa racionalno i ekonomski u smislu načela trajnog gospodarenja. Takav način postupanja sa šumom ostavio je teških tragova. Ti su tragovi današnje naše goleti i one tipične južno-srbijanske sitne šikare, poznate pod imenom zakraćene šume. Napori današnjih šumara, da se goleti pošume i šikare podignu na viši stepen oblika niske ili visoke šume, naišli su na otpor postojećeg reda stvari. Otpor naroda ispoljio se najviše u toku ograničavanja šuma na Jugu i u problemu stočarstva. Prve generacije šumara, koje su odmah po oslobođenju primile težak teret sređivanja prilika u šumarstvu Juga, išle su trnovitim stazama i neprokrčenim putevima. Svaki korak je bio nov i skopčan često sa nesavladivim teškoćama. Sve su šume smatrane kao državne. Podela rada po specijalnim granama stručne delatnosti nije postojala.: Uprava šuma bila je u začetku, administracija nesređena, stručni personal malobrojan, jedan stručnjak morao je raditi sve poslove. Na jednog stručnjaka padale su hiljade hektara šume i šumskog zemljišta. Granice šuma nisu bile određene. Nije se znalo, gde počinje i gde se svršava »državna« šuma! Dok danas ima oko 40 šumarskih stručnjaka u upravi državnih i nedržavnih šuma u J. Srbiji. Bilo je vreme, kad je na istoj teritoriji bilo 4—5 šumarskih stručnjaka sa fakultetskom spremom. Pod takvim okolnostima počeli su šumari velik posao pošumljavanja goleti na Jugu. I ako u tome poslu ima grešaka, one će biti jasne samo onome, ko se prethodno potrudi da upozna ono vreme, kad su prvi pioniri nacionalnog šumarstva u Južnoj Srbiji počeli izgrađivati zgradu budućeg šumarstva u ovom najizmučenijem kraju današnje velike Otadžbine. GEOGRAFSKO PROSTIRANJE GOLETI. I ako ovo pitanje nije detaljno proučeno ni pre ni posle osnivanja Banske Uprave, ni s obzirom na klasifikaciju goleti: po geografskimklimatskim odlikama niti po petrografskim i geološkim osobinama, pokušaćemo da ovom pitanju doprinesemo nekoliko priloga. U geografskom i klimatskom pogledu ćelu Južnu Srbiju možemo podeliti na oblast kontinentalne klime i na oblast mediteranske modificirane klime. Prema ovome, sve goleti spadaju u ove dve grupe: goleti mediteransko-modificirane klimatske oblasti i goleti kontinentalno-visinske oblasti. 153 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Les études suivies depuis l´année 1930 sont en train de nous renseigner partiellement sur les méthodes, sur la technique et sur le choix des essences a utiliser dans le reboisement de ces terrains. Des nombreuses placettes d´ essais de reboisement, dans les différentes contrées, sur des différents terrains, observées régulierement, sont la base de ce travail. L´ action systématique des forestiers sur la collaboration bénévole du peuple au reboisement a donné des résultats plus que satisfaisants. Nous donnons gratuitement les plantes et les conseils sur la maniere de planter. Dans la période 1930—1933 environ 14,000.000 des plantes sont plantées par ces collaborateurs actifs. Les résultats positifs de ces plantations varient de 50 a 90%. Les travaux sur la correction des torrents sont en voie de s´ étendre SUT plusieurs torrents actifs. L´ aménagement des forets domaniales a atteint V» de la superficie de ces forets. L´ exploitation en régie dans ces forets devient active et utile. L´ économie pastorale — alpestre — présente une richesse toute particuliere et dernierement vient d´ etre étudiée. Ces études ont permis de connaître sa valeur économique et sociale. Il y a encore du travail a effectuer dans ce domaine précieux. Les forestiers du Midi sont jeunes et pleins de confiance dans leurs travaux. Ils travaillent dans la foret, ils sont dans les premiers rangs de tout mouvement qui tend vers le bien-etre du Midi et de la Yougoslavie. Leur présence est désirée dans tous les milieux de la société, ainsi ils accomplissent leur devoir avec zele et ténacité. Cette publication ou l´on trouve des travaux sur différents problemes de la sylviculture du Midi est un signe de leur activité et de leur confiance dans . avenir de notre Midi forestier. Ing. ORESTIJE KRSTIĆ (SKOPLJE): POŠUMLJAVANJE GOLETI U JUŽNO] SRBIJI OD 1913-1930 GODINE (LE REBOISEMENT DANS LA SERBIE DU SUD DE 1913 A 1930) UVOD. Prvo pitanje, sa kojim su se sreli šumari posle oslobođenja južnih krajeva u staroj Srbiji i Maćedoniji, bilo je pitanje pošumljavanja goleti. Po prirodnom redu stvari ovo pitanje po svojoj važnosti zauzima prvo mesto. Tako su smatrali i oni prvi šumarski stručnjaci, koji su neposredno po svršetku balkanskih ratova proučavali šumske prilike u oslobođenim i prisajedinjenim krajevima. Prvi utisak o prostranstvu goleti na jugu zaista je težak. Ni šumari, u početku, pa ni danas još nisu mogli 152 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Résumé Aussitôt apres la guerre balkanique, . Etat a commencé les travaux d´ organisation de . Administration forestiere dans les régions alors délivrées. La question qui a absorbé presque toute . époque depuis 1913—1930, c´ était la délimitation générale des forets. Par suite des difficultés sur´gies dans ces travaux, le service de forets de l´Etat n´ a pas pu consacrer le plus grand soin aux travaux de rebodsememt des terrains dénudés de la Serbie méridionale. Malgré ces difficultés, nous pouvons montrer que l´administration a fait des grands efforts dans le domaine des travaux de reboisement. Nous ne sommes pas pourtant heureux de montrer un succes qui nous pourrait contenter. La plus grande partie de cultures forestieres n´ a pas eu de succes. Pourtant, ces travaux nous serviront comme expérience, afin de chercher des meilleures méthodes des travaux de reboisement dans une région qui possede ses caracteres spéciaux au point de vue de climat, de la flore forestiere et de . économie régionale. Depuis 1913—1930, l´administration a eu 34 pépinieres forestieres, avec 13.84 hectares de surface. On a produit 20,508,762 des plants de différentes especes feuillues et celles des Coniferes. La surface soumise au reboisement était de 413 hectares. Pour les travaux dans les pépinieres on a dépensé 1,193.318 dinars et pour ceux de reboisement meme 1,463.479 dinars, en tout 2,656.797 dinars. Jng. LJUBOMIR MARKOV1Ć (SKOPLJE): ZAJČEV RID. OGLEDI NA POŠUML]AVANJU ARIDNIH GOLETI JUGA (LES RECHERCHES SUR LE REBOISEMENT DES TERRAINS ARIDES A ZAJČEV RID) Opšti deo. Veštačko pošumljavanje aridnih goleti u Vardarskoj banovini od 1930. godine ovamo vrši se sadnjom u jamama i šančevima, a upoređo se vrše ogledi sa pošumljavanjem u preoranom zemljištu sa i bez jama. Da bi utvrdili pozitivne i negativne strane ovih metoda i tehnike sadnje, odredili najpovoljnije vreme za sadnju, došli do povoljnog izbora vrsta i kvaliteta sadnica za pojedine terene, ocenili važnost i potrebu okopavanja zasađenih sadnica i pratili njihov dalji razvoj, uveli smo u pošumljavanje još u jeseni 1930. god. (i produžili narednih godina) sistematske oglede pošumljavanja putem oglednih polja. Ogledna polja postavljana su na goletima, koje je Banska uprava pošumljavala u sopstvenoj režiji. Ona su imala zadatak, da budu ogle 179 |