DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 172 <-- 172 --> PDF |
DRAGOLJUB S. PETROVIĆ (BEOGRAD): KOZE I ŠUMA U JUŽNO] SRBIJI (LES CHEVRES ET LES FORETS DE LA SERBIE DU SUD) Pitanje koza odnosno kozarstva neobično je važno u Južnoj Srbiji već po svome značaju, koji zauzima u stočarstvu, a i za nas naročito po svojoj važnosti za šumu. Za nas šumare ta je važnost tolika, da je odnos koza prema šumi morao biti uređen 1 samim zakonom o šumama. Ukorenjeno je već shvatanje, da koza i šuma ne mogu ići zajedno, pa da su otuda šumar i koza prirodni neprijatelji. Za rešenje kozarskog pitanja smatra se, da šumar ne može imati drugog ....... do uništenja koza, što je moguće brže. Jasno je, da ni kozari ne sede skrštenih ruku, nego se brane kako znaju, umeju i mogu. Sukobi su neizbežni i vrlo česti, što sve stvara zlu krv i neraspoloženje prema šumarskim organima. Međutim meni se čini, da šumari u ovome pitanju gledaju dosta uskogrudo, zatvarajući oči pred gotovo očiglednim činjenicama, koje ne treba, a i nije moguće obići, jer su stvarne i jače od nas. Gotovo bih rekao, da se ovo pitanje raspravlja bez dovoljno kritičnosti i širine pogleda, polazeći uvek i jednako samo sa jednoga stanovišta, koje je postalo pod drugim prilikama i odnosima znatno različitim od naših. Pokušaću zato u ovome članku da pitanje kozarstva u Južnoj Srbiji raspravim sa svih strana, i kao šumar i kao ona suprotna strana, ne bi li iz toga izveo pravilne zaključke za uređenje ovoga odnosa, te kako bi taj odnos bio koristan po obe strane ili bar ne tako bolan, da ga jedna strana, bilo koja, ne može da podnosi. Pre svega da vidimo, koliko ima koza u Južnoj Srbiji. U 55 srezova Južne Srbije bilo je u 1921. god. 431.775 koza, a u 1929. god. 729.994. Ovaca je bilo 1,384.203, odnosno 1,958.845. U istim godinama goveda je bilo 573.551 grlo, odnosno 524.909. Iz ovih podataka vidi se, da se broj koza uvećao za 69%, ovaca za 41.5%, a goveda se umanjio za 8.5%. Ovi brojevi dakle pokazuju, da je narod svoje stočarstvo uputio u pravcu gajenja sitne stoke, dakle ovaca i koza, a tako isto da je kozu najviše umnožio. Ovo je svakako posledica izvesnih uzroka, koje ću pokušati da iznesem u drugim podacima. Ako pogledamo statističke podatke, koje nam daje Ministarstvo poljoprivrede u knjizi »Obrađena zemlja i žetveni prinos u 1932. god.«, videćemo da severozapadni deo Južne Srbije, dakle nekadanji Sandžak, u pogledu livada stoji znatno bolje nego južniji deo Južne Srbije. Što se ide više na jug, sve se više smanjuje površina livada. Vardarska se banovina može smatrati kao siromašna sa livadama, pa dakle i sa senom. I u pogledu pašnjaka stoji ovaj deo gore nego onaj prvi, naime i njih ima manje. Pri tome se mora uzeti u obzir, da je verovatno i kakvoća tih pašnjaka slabija usled veće toplote, a manje vodenog taloga preko leta, zbog čega letnja ishrana stoke zadaje brige. Kada dakle ovom dodamo još da u južnijem delu na jedno grlo stoke dolazi manje, često znatno manje površine livada i pašnjaka nego u severnom, onda stvar izgleda već prilično jasna. Naime razumljivo je, što se stočarstvo za 298 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 173 <-- 173 --> PDF |
pomoć obratilo šumi, da mu ona da potrebnu hranu. Tu pak hranu može najbolje da iskoristi pomoću koza, bilo brstom bilo lisnikom. No ne treba smetnuti takođe sa uma, da u ovom kraju brsti često i ostala stoka, a na lisniku često počiva i ishrana ovaca preko zime. No i u pogledu zimske ishrane upućena je stoka na šumu, što je jasno usled pomanjkanja livada. Pod snegom se ne može pasti. U takvom slučaju može stoka uzimati samo ono, što je izvan snega, dakle sitnu šumu. Kako se seno i lisnik ima prvenstveno da upotrebi za ovce i goveda, to se na brst pušta koza, kojoj je to upravo i u volji. Dakle i zbog zimske ishrane narod je upućen u mnogome na koze. Ovo je razlog, da se koza pojavljuje prilično i u severnom delu Južne Srbije, gde ima više livada i sena, ali koje se upotrebljava za goveda, kojih ima opet znatno više. Zato je opet razumljivo, što u južnom delu ima srazmerno Više koza pa i ovaca, a u severnome više goveda. To se lepo vidi, kada se broj stoke svede na jedan km2, t. j . koliko grla uopšte a i po vrsti stoke ima na jednom kvadratnom kilometru. Usled oskudice u prostoru žalim da ne mogu sve te brojeve navoditi. Međutim stočarstvo se ne može suzbijati, jer je ono u mnogim pasivnim i siromašnim krajevima gotovo najglavniji izvor prihoda. To znači, da se sa ovolikim, pa i većim brojem stoke mora računati, dakle ne može se rešenje ovoga pitanja tražiti u smanjenju broja stoke. Ove nas činjenice upućuju na zaključak, koji moramo uvek držati pred očima, naime da se koza ne drži iz luksuza, nego da je ona izraz mesnosti (klime i zemljišta). Narod zna, da je bolje držati ovcu i goveda, jer daju veće koristi. Pa kada on i pored toga na dosta mesta drži kozu mesto njih, onda je to razumljivo iz iznetih činjenica. A sada da malo pogledamo ovo pitanje sa šumarske strane. Šumarstvo iskorišćava zemljište´ putem šume, koja treba da dâ ona dobra, koja su narodu u drugoj privredi potrebna. Osnovno je načelo šumske privrede, da proizvede što više tih dobara, procenjujući najtačnije, koje je od šumskih dobara odnosno proizvoda najpotrebnije, najviše traženo, dakle najviše donosi narodu koristi. Obično se uzima, da je glavni proizvod šume drvo. U glavnim potezima to je tačno. Međutim to ne srne biti dogma, jer glavni proizvod pod naročitim prilikama može biti i što drugo (lišće, pupoljci, smola i t. d.). Zato se moraju proučiti mesne prilike i naći, šta šuma kao glavno ima da proizvodi, pa to i proizvoditi. To je po mome mišljenju jedino ispravno. Prema prilikama u Južnoj Srbiji videli smo, da na dosta mesta šuma ima da pomaže stočarstvu i da joj dakle kao glavni proizvod ima da bude stočna hrana, a ne drvo. Tome je uzrok i podneblje i zemljište, a kao posledica ovoga i vrsta drveta. To su one vrste drveta, koje mogu da se upotrebe za tu hranu i da podnose ovaj način gazdovanja. Na severu države i dalje na severu Evrope prevlađuju vrste drveta, koje za ovo nisu zgodne ili su bar manje zgodne. Kod odlučivanja, kako da se gazduje sa šumom, od osobitog su značaja transportne prilike i mesnost, odnosno kakva je šuma koju date prilike mogu da stvore. Udaljene šume, slabo vezane za glavne puteve, s kojima bi mogle svoje proizvode slati i na veće daljine, upućene su na svoju najbližu okolinu. Zato se one moraju i ravnati prema potrebama te okoline t. j . svoje gazdovanje podešavati prema tim potrebama. Za dobijanje ma kakve koristi od zemljišta mora se proizvoditi ono, što 299 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 174 <-- 174 --> PDF |
okolina traži. To je u Južnoj Srbiji vrlo često stočna hrana, jer su gotovo po pravilu ti udaljeni krajevi ujedno i siromašni. A pristupačnim i lako prolaznim čine se prvenstveno bogatiji krajevi. Kaže se, da koza šteti i uništava šumu. To nije bezuslovno tačno, jer zavisi od vrste drveta i načina iskorišćavanja. Onde gde je glavno drvo, svakako je koza štetna. Na drugoj strani opet neke vrste drveta lako podnose brst, kada nisu preopterećene. A takve vrste drveta sačinjavaju najveći deo šuma u Južnoj Srbiji. Prema ovim razlozima mi u Južnoj Srbiji ne treba bezuslovno da se stavimo nasuprot kozama, težeći njihovom uništenju, a tako isto ni protiv stočarstva uopšte. Sada da razmotrimo ovo pitanje sa opšte privredne tačke gledanja. Ovoliki broj koza pretstavlja jedan znatan kapital, koji je u toliko znatniji, što je u rukama najsiromašnijeg dela naroda. Jasno je, da se taj kapital ne može bez ičega daljega uništiti i izbiti iz ruku toga naroda. I kada bi se to moglo učiniti, ostavljanje kratkog roka za to bilo bi štetno. Usled toga ogromno bi porasla ponuda koza, što bi kao posledicu imalo padanje cena. To bi pak značilo jedno nepravedno oštećenje zainteresovanih. No nije sve u uništavanju. To bi se srazmerno lako izvelo. Međutim i pre samoga uništavanja mora se resiti pitanje zamene koza, t. i. šta treba narodu dati na mesto uništenih koza. Jer tek ne treba dokazivati, da se nešto mora dati. Ali šta je to? U obzir dolaze t. zv. sanske koze i ovce. Međutim prema onome, što je napred izloženo, jasno je, da se sa time ne bi ništa dobilo. Za sansku kozu kaže se, da ne brsti. To je tačno, ako joj se ima što dati mesto brsta. Ali ako livada i sena nema, koliko je potrebno, a to je tako kako smo napred videli, onda će i sanska koza da brsti, pa time sa njome nismo ništa dobili. Takav isti slučaj biće i sa ovcama, samo tu može stvar biti nezgodnija. Ovo zato što bi se ovca morala da prehranjuje najvećim delom onom hranom, koja joj nije tako prirodna, ili bar ne tako kao kozi. Za samu kakvoću ovaca verovatno to ne bi bilo povoljno. Iz svega ovoga vidimo, da je iskorišćavanje šume za stočarske svrhe, pa dakle i za kozarstvo, dobro i korisno i za narod i za stočarstvo i za šumarstvo, pa da dakle ni koze nisu bezuslovno štetne. Korist za šumarstvo je u tome, što pomoću koza još uvek može šumarstvo od izvesnih zemljišta dobiti neku korist, neku rentu, koja je često znatno veća, nego pri isključivom iskorišćavanju drveta. Iz toga izlazi, da ni mi kao šumari ne smemo biti bezuslovno protiv koza i stočarstva, nego da ih čak u odgovarajućim prilikama treba da propagiramo i čuvamo. Pogrešno bi bilo iz ovoga izvući zaključak, da se kozama na prvom mestu, a i ostaloj stoci na drugom mestu, ima šuma da ostavi na milost i nemilost. To nikako ne sme biti slučaj. To je vezano za jedan uslov. Izlazeći stočarstvu i kozama na susret i uvažavajući njihove zahteve i potrebe, mi tražimo da nam se da potpuna mogućnost da šumsko zemljište i šumu sačuvamo i prevedemo u bolje stanje. To je u interesu i samoga kozarstva i stočarstva, jer im osiguravamo trajan objekt, sa koga crpe svoju hranu. To se od naroda može tražiti i može dobiti. Dakle kratko rečeno, ne naglo uništavanje koza, nego uređenje brsta i lisnika. Dakle ne put revolucije, nego put evolucije. Tako ćemo imati narod uza se, a ne protiv sebe, što je najveće osiguranje za uspeh, jer u protivnom je neuspeh. Treba jednom biti na čistu sa činjenicom, da se u ovom 300 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 175 <-- 175 --> PDF |
pogledu ne može ništa učiniti protiv naroda. Na ovaj način imaćemo vremena, da sačekamo popravak narodnog kulturnog stanja, koje će sa sobom doneti i racionalnije stočarstvo, t. j . ono koje će biti manje u zavisnosti od šume, ili bar ne u zavisnosti štetnoj po šumu. Sama tehnika toga uređenja pitanje Je za sebe, te ne spada ovamo. Napominjem samo, da je kod toga glavno, da se postepeno stavljaju pod zabranu ugroženi i unakaženi delovi, eventualno resurekcione seče, dok drveta ne odrastu toliko, da im vrh izbegne zubu stoke. Posle se može stoka puštati. Zatim dolazi propisivanje broja stoke odnosno koza, tako da šuma ne bude preopterećena, dakle određivanje kapaciteta šume. Ovo je stvar privrednih planova odnosno programa, kojih bi se moralo strogo pridržavati. Résumé. L´auteur nous expose le rapport entre les chevres et les forets du Midi. Vu l´économie du pays, l´auteur est d´avis, que la chevre étant un facteur économique qui ne peut pas etre remplacé dans un court délai, doit continuer a vivre pour le bien-etre des pauvres. Il faut réglementer sa vie dans les forets, afin que la foret puisse donner les produits nécessaires au pays. Ing. JOSIP RUGOLE (SKOPLJE): ............. ........ ...... . ...... ...... 1913-1933 (L´ ÉCONOMIE PASTORALE DANS LA SERBIE DU SUD 1913—1933) ....... ..... ...... ........ ..... ..... .......... .... ....... ....... je y ..... »....... ........ y .............. .........«, ...... ............ ....... ........ 1914. . .........., .... .. y ......... ..... ...... y .... ....., ... ..... ......... y ....... ........., .... ..... ....... ...... y ....... ......... .. ......... ..... .. ce ....., ..... ..... 2. (».......... ....... .......«), ... ..... 3 (»... .. ce ...... .... .... ....... ......... ...«) ......... . .. ....... ...... . ..... ....... ....... .. .... ... .... .. .... ...... ....., ... je ..... ..... . ....... .... ....., .. ... .. ....... ........... .... ...... ........ .... ........... . ......... ........ y ....... ....... ...... y ....... ............. ......... je y ...... . ...... .. ..-.-1891 ......., no ..... ce ........ ........ ...... ....... ..... ...... ........ . ...... ......... ...., . ... .. ....... ...... ...... .... .......... ........ ......... .... ............... 301 |