DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 172     <-- 172 -->        PDF

DRAGOLJUB S. PETROVIĆ (BEOGRAD):


KOZE I ŠUMA U JUŽNO] SRBIJI


(LES CHEVRES ET LES FORETS DE LA SERBIE DU SUD)


Pitanje koza odnosno kozarstva neobično je važno u Južnoj Srbiji
već po svome značaju, koji zauzima u stočarstvu, a i za nas naročito
po svojoj važnosti za šumu. Za nas šumare ta je važnost tolika, da je
odnos koza prema šumi morao biti uređen 1 samim zakonom o šumama.
Ukorenjeno je već shvatanje, da koza i šuma ne mogu ići zajedno, pa
da su otuda šumar i koza prirodni neprijatelji. Za rešenje kozarskog
pitanja smatra se, da šumar ne može imati drugog ....... do uništenja
koza, što je moguće brže. Jasno je, da ni kozari ne sede skrštenih ruku,
nego se brane kako znaju, umeju i mogu. Sukobi su neizbežni i vrlo
česti, što sve stvara zlu krv i neraspoloženje prema šumarskim organima.
Međutim meni se čini, da šumari u ovome pitanju gledaju dosta uskogrudo,
zatvarajući oči pred gotovo očiglednim činjenicama, koje ne treba,
a i nije moguće obići, jer su stvarne i jače od nas. Gotovo bih rekao,
da se ovo pitanje raspravlja bez dovoljno kritičnosti i širine pogleda,
polazeći uvek i jednako samo sa jednoga stanovišta, koje je postalo pod
drugim prilikama i odnosima znatno različitim od naših. Pokušaću zato
u ovome članku da pitanje kozarstva u Južnoj Srbiji raspravim sa svih
strana, i kao šumar i kao ona suprotna strana, ne bi li iz toga izveo
pravilne zaključke za uređenje ovoga odnosa, te kako bi taj odnos bio
koristan po obe strane ili bar ne tako bolan, da ga jedna strana, bilo koja,
ne može da podnosi.


Pre svega da vidimo, koliko ima koza u Južnoj Srbiji. U 55 srezova
Južne Srbije bilo je u 1921. god. 431.775 koza, a u 1929. god. 729.994.
Ovaca je bilo 1,384.203, odnosno 1,958.845. U istim godinama goveda
je bilo 573.551 grlo, odnosno 524.909. Iz ovih podataka vidi se, da se
broj koza uvećao za 69%, ovaca za 41.5%, a goveda se umanjio za 8.5%.
Ovi brojevi dakle pokazuju, da je narod svoje stočarstvo uputio u pravcu
gajenja sitne stoke, dakle ovaca i koza, a tako isto da je kozu najviše
umnožio. Ovo je svakako posledica izvesnih uzroka, koje ću pokušati da
iznesem u drugim podacima.


Ako pogledamo statističke podatke, koje nam daje Ministarstvo
poljoprivrede u knjizi »Obrađena zemlja i žetveni prinos u 1932. god.«,
videćemo da severozapadni deo Južne Srbije, dakle nekadanji Sandžak,
u pogledu livada stoji znatno bolje nego južniji deo Južne Srbije. Što se
ide više na jug, sve se više smanjuje površina livada. Vardarska se
banovina može smatrati kao siromašna sa livadama, pa dakle i sa senom.
I u pogledu pašnjaka stoji ovaj deo gore nego onaj prvi, naime i njih
ima manje. Pri tome se mora uzeti u obzir, da je verovatno i kakvoća
tih pašnjaka slabija usled veće toplote, a manje vodenog taloga preko
leta, zbog čega letnja ishrana stoke zadaje brige. Kada dakle ovom
dodamo još da u južnijem delu na jedno grlo stoke dolazi manje, često
znatno manje površine livada i pašnjaka nego u severnom, onda stvar
izgleda već prilično jasna. Naime razumljivo je, što se stočarstvo za


298




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 173     <-- 173 -->        PDF

pomoć obratilo šumi, da mu ona da potrebnu hranu. Tu pak hranu može
najbolje da iskoristi pomoću koza, bilo brstom bilo lisnikom. No ne treba
smetnuti takođe sa uma, da u ovom kraju brsti često i ostala stoka, a na
lisniku često počiva i ishrana ovaca preko zime.


No i u pogledu zimske ishrane upućena je stoka na šumu, što je
jasno usled pomanjkanja livada. Pod snegom se ne može pasti. U takvom
slučaju može stoka uzimati samo ono, što je izvan snega, dakle sitnu
šumu. Kako se seno i lisnik ima prvenstveno da upotrebi za ovce i goveda,
to se na brst pušta koza, kojoj je to upravo i u volji. Dakle i zbog
zimske ishrane narod je upućen u mnogome na koze. Ovo je razlog, da
se koza pojavljuje prilično i u severnom delu Južne Srbije, gde ima više
livada i sena, ali koje se upotrebljava za goveda, kojih ima opet znatno
više. Zato je opet razumljivo, što u južnom delu ima srazmerno Više koza
pa i ovaca, a u severnome više goveda. To se lepo vidi, kada se broj
stoke svede na jedan km2, t. j . koliko grla uopšte a i po vrsti stoke ima
na jednom kvadratnom kilometru. Usled oskudice u prostoru žalim da
ne mogu sve te brojeve navoditi.


Međutim stočarstvo se ne može suzbijati, jer je ono u mnogim pasivnim
i siromašnim krajevima gotovo najglavniji izvor prihoda. To
znači, da se sa ovolikim, pa i većim brojem stoke mora računati, dakle
ne može se rešenje ovoga pitanja tražiti u smanjenju broja stoke.


Ove nas činjenice upućuju na zaključak, koji moramo uvek držati
pred očima, naime da se koza ne drži iz luksuza, nego da je ona izraz
mesnosti (klime i zemljišta). Narod zna, da je bolje držati ovcu i goveda,
jer daju veće koristi. Pa kada on i pored toga na dosta mesta drži kozu
mesto njih, onda je to razumljivo iz iznetih činjenica.


A sada da malo pogledamo ovo pitanje sa šumarske strane. Šumarstvo
iskorišćava zemljište´ putem šume, koja treba da dâ ona dobra,
koja su narodu u drugoj privredi potrebna. Osnovno je načelo šumske
privrede, da proizvede što više tih dobara, procenjujući najtačnije, koje
je od šumskih dobara odnosno proizvoda najpotrebnije, najviše traženo,
dakle najviše donosi narodu koristi. Obično se uzima, da je glavni proizvod
šume drvo. U glavnim potezima to je tačno. Međutim to ne srne
biti dogma, jer glavni proizvod pod naročitim prilikama može biti i što
drugo (lišće, pupoljci, smola i t. d.). Zato se moraju proučiti mesne prilike
i naći, šta šuma kao glavno ima da proizvodi, pa to i proizvoditi.
To je po mome mišljenju jedino ispravno.


Prema prilikama u Južnoj Srbiji videli smo, da na dosta mesta šuma
ima da pomaže stočarstvu i da joj dakle kao glavni proizvod ima da bude
stočna hrana, a ne drvo. Tome je uzrok i podneblje i zemljište, a kao
posledica ovoga i vrsta drveta. To su one vrste drveta, koje mogu da se
upotrebe za tu hranu i da podnose ovaj način gazdovanja. Na severu
države i dalje na severu Evrope prevlađuju vrste drveta, koje za ovo
nisu zgodne ili su bar manje zgodne.


Kod odlučivanja, kako da se gazduje sa šumom, od osobitog su
značaja transportne prilike i mesnost, odnosno kakva je šuma koju date
prilike mogu da stvore. Udaljene šume, slabo vezane za glavne puteve,
s kojima bi mogle svoje proizvode slati i na veće daljine, upućene su
na svoju najbližu okolinu. Zato se one moraju i ravnati prema potrebama
te okoline t. j . svoje gazdovanje podešavati prema tim potrebama.
Za dobijanje ma kakve koristi od zemljišta mora se proizvoditi ono, što


299




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 174     <-- 174 -->        PDF

okolina traži. To je u Južnoj Srbiji vrlo često stočna hrana, jer su gotovo
po pravilu ti udaljeni krajevi ujedno i siromašni. A pristupačnim
i lako prolaznim čine se prvenstveno bogatiji krajevi.


Kaže se, da koza šteti i uništava šumu. To nije bezuslovno tačno,
jer zavisi od vrste drveta i načina iskorišćavanja. Onde gde je glavno
drvo, svakako je koza štetna. Na drugoj strani opet neke vrste drveta
lako podnose brst, kada nisu preopterećene. A takve vrste drveta sačinjavaju
najveći deo šuma u Južnoj Srbiji.


Prema ovim razlozima mi u Južnoj Srbiji ne treba bezuslovno da
se stavimo nasuprot kozama, težeći njihovom uništenju, a tako isto ni
protiv stočarstva uopšte.


Sada da razmotrimo ovo pitanje sa opšte privredne tačke gledanja.
Ovoliki broj koza pretstavlja jedan znatan kapital, koji je u toliko znatniji,
što je u rukama najsiromašnijeg dela naroda. Jasno je, da se taj
kapital ne može bez ičega daljega uništiti i izbiti iz ruku toga naroda.
I kada bi se to moglo učiniti, ostavljanje kratkog roka za to bilo bi
štetno. Usled toga ogromno bi porasla ponuda koza, što bi kao posledicu
imalo padanje cena. To bi pak značilo jedno nepravedno oštećenje zainteresovanih.
No nije sve u uništavanju. To bi se srazmerno lako izvelo.
Međutim i pre samoga uništavanja mora se resiti pitanje zamene koza,


t. i. šta treba narodu dati na mesto uništenih koza. Jer tek ne treba
dokazivati, da se nešto mora dati. Ali šta je to? U obzir dolaze t. zv.
sanske koze i ovce. Međutim prema onome, što je napred izloženo, jasno
je, da se sa time ne bi ništa dobilo. Za sansku kozu kaže se, da ne brsti.
To je tačno, ako joj se ima što dati mesto brsta. Ali ako livada i sena
nema, koliko je potrebno, a to je tako kako smo napred videli, onda će
i sanska koza da brsti, pa time sa njome nismo ništa dobili. Takav isti
slučaj biće i sa ovcama, samo tu može stvar biti nezgodnija. Ovo zato
što bi se ovca morala da prehranjuje najvećim delom onom hranom,
koja joj nije tako prirodna, ili bar ne tako kao kozi. Za samu kakvoću
ovaca verovatno to ne bi bilo povoljno.
Iz svega ovoga vidimo, da je iskorišćavanje šume za stočarske
svrhe, pa dakle i za kozarstvo, dobro i korisno i za narod i za stočarstvo
i za šumarstvo, pa da dakle ni koze nisu bezuslovno štetne. Korist
za šumarstvo je u tome, što pomoću koza još uvek može šumarstvo od
izvesnih zemljišta dobiti neku korist, neku rentu, koja je često znatno
veća, nego pri isključivom iskorišćavanju drveta. Iz toga izlazi, da ni
mi kao šumari ne smemo biti bezuslovno protiv koza i stočarstva, nego
da ih čak u odgovarajućim prilikama treba da propagiramo i čuvamo.
Pogrešno bi bilo iz ovoga izvući zaključak, da se kozama na prvom
mestu, a i ostaloj stoci na drugom mestu, ima šuma da ostavi na milost
i nemilost. To nikako ne sme biti slučaj. To je vezano za jedan uslov.
Izlazeći stočarstvu i kozama na susret i uvažavajući njihove zahteve i
potrebe, mi tražimo da nam se da potpuna mogućnost da šumsko zemljište
i šumu sačuvamo i prevedemo u bolje stanje. To je u interesu i
samoga kozarstva i stočarstva, jer im osiguravamo trajan objekt, sa
koga crpe svoju hranu. To se od naroda može tražiti i može dobiti. Dakle
kratko rečeno, ne naglo uništavanje koza, nego uređenje brsta i lisnika.
Dakle ne put revolucije, nego put evolucije. Tako ćemo imati narod uza
se, a ne protiv sebe, što je najveće osiguranje za uspeh, jer u protivnom
je neuspeh. Treba jednom biti na čistu sa činjenicom, da se u ovom


300




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 175     <-- 175 -->        PDF

pogledu ne može ništa učiniti protiv naroda. Na ovaj način imaćemo vremena,
da sačekamo popravak narodnog kulturnog stanja, koje će sa sobom
doneti i racionalnije stočarstvo, t. j . ono koje će biti manje u zavisnosti
od šume, ili bar ne u zavisnosti štetnoj po šumu. Sama tehnika toga
uređenja pitanje Je za sebe, te ne spada ovamo. Napominjem samo, da
je kod toga glavno, da se postepeno stavljaju pod zabranu ugroženi i
unakaženi delovi, eventualno resurekcione seče, dok drveta ne odrastu
toliko, da im vrh izbegne zubu stoke. Posle se može stoka puštati. Zatim
dolazi propisivanje broja stoke odnosno koza, tako da šuma ne bude
preopterećena, dakle određivanje kapaciteta šume. Ovo je stvar privrednih
planova odnosno programa, kojih bi se moralo strogo pridržavati.


Résumé. L´auteur nous expose le rapport entre les chevres et les forets
du Midi. Vu l´économie du pays, l´auteur est d´avis, que la chevre étant un facteur
économique qui ne peut pas etre remplacé dans un court délai, doit continuer a vivre
pour le bien-etre des pauvres. Il faut réglementer sa vie dans les forets, afin que
la foret puisse donner les produits nécessaires au pays.


Ing. JOSIP RUGOLE (SKOPLJE):


............. ........ ......
. ...... ...... 1913-1933


(L´ ÉCONOMIE PASTORALE DANS LA SERBIE DU SUD
1913—1933)


....... ..... ...... ........ ..... ..... .......... ....
....... ....... je y ..... »....... ........ y ..............
.........«, ...... ............ ....... ........ 1914.


. .........., .... .. y ......... ..... ...... y .... .....,
... ..... ......... y ....... ........., .... ..... ....... ......
y ....... ......... .. ......... ..... .. ce ....., ..... ..... 2.
(».......... ....... .......«), ... ..... 3 (»... .. ce ...... .... ....
....... ......... ...«) ......... . .. ....... ...... . ..... .......
....... .. .... ... .... .. .... ...... ....., ... je ..... ..... .
....... .... ....., .. ... .. ....... ........... .... ...... ........
.... ........... . ......... ........ y ....... .......


...... y ....... ............. ......... je y ...... . ......
.. ..-.-1891 ......., no ..... ce ........ ........ ...... .......
..... ...... ........ . ...... ......... ...., . ... .. .......
...... ...... .... .......... ........ ......... .... ...............


301