DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 167     <-- 167 -->        PDF

toliko lišća, odnosno stvarati istu količinu mrtvog pokrova. Nepovoljnije
će u glavnome biti to, što će u prvom slučaju biti nešto veće isparivanje
vlage iz tla u prvoj godini iza kresanja, pošto će okresana stabla davati
manju zasenu tlu, Pomlađenje će biti nepovoljnije, pošto četiri- odnosno
petgodišnii izbojci na stablu neće rađati toliko semena, koliko razvijene
stare grane nekresane gornje polovine krošnje. Tu se može pomoći
ostavljanjem (na potrebnim ostojanjima) semenjaka, koji se ne bi kresali
ili čija bi se samo donja polovina krošnje kresala.


Potrebno je propis stava 4. § 39. zakona o šumama izmeniti i prilagoditi
ovim zahtevima.


Novim zakonskim propisom imalo bi se stručnjacima na terenu
ostaviti određivanje, gde će se u pojedinim slučajevima primeniti pojedini
način kresanja. Oni bi imali da na terenu ispitaju i ustanove sve
faktore, koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke, pa na osnovu
njih da propišu način. Pri donošenju odluke oni bi bili dužni da vode
računa ne samo o stanju i potrebi brzog podizanja šuma, već i o imovnom
stanju vlasnika zemljoradnika, njegovom opstanku i makar i neznatnom
napretku. Odluka bi imala uvek da predstavlja nuždan i pravedan kompromis
između zahteva opšte potrebe podizanja šuma i mogućnosti opstanka
tamošnjeg čoveka. Koji bi to stručnjaci, u kakvom svojstvu i na
koji način te odluke donosili, imalo bi da se reguliše naročitim pravilnikom.
Kod šuma većih površina, naročito kod seoskih, opštinskih i
sličnih šuma, to bi bio nesumnjivo zadatak taksatora, jer bi to bio istovremeno
i sastavni deo propisa uređajnih elaborata tih šuma.


Izdanačke šume na boljem tlu u većini slučajeva imale bi se prvo
postepeno pretvoriti u visoke, pa potom u prave lisničke, ne onemogućavajući
ipak redovno dobijanje lisnika iz njih — u koliko bi to dobijanje
bilo neophodno.


Résumé. Dans le sud de la Yougoslavie, a cause de tres mauvaises circonstances
du sol et du climat, le cultivateur ne peut pas vivre de sa production. A peine si ses
céréales lui peuvent suffire pour sa propre consommation. Il ne peut rien vendre
pour les achats nécessaires a sa vie. C´est pour cette raison qu´ il s´occupe a
l´élevage. Cependant . élavage est gené dans ces contrées par la pauvreté du sol
et du climat car il y a tres peu de pairies et de foin. C´est pourquoi il remplace le
foin par le fourrage des feuilles. Il emploit les différentes manieres dans l´exploitation
des forets pour ce fourrage. L´auteur note 3 modes de cette exploitation: 1° la
coupe des individus rabougris, faibles, étouffés — qui se trouvent sur le terrain
calcaire (le Kras); 2° la coupe de toutes les branches dans les forets sur un sol riche
et fertil; 3° la coupe a blanc étoc des taillis.


Selon tout cela les forets fourrageres remplacent les prairies et l´auteur pose
la question de l´utilité d´ application du § 39 de la loi forestiere qui ne permet que la
coupe des branches de la premiere moitié de cime. 11 donne avis qu´il faut changer
le sens de cette loi relativement aux besoins de ces montagnards et selon les
dualités du sol.


293