DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 167 <-- 167 --> PDF |
toliko lišća, odnosno stvarati istu količinu mrtvog pokrova. Nepovoljnije će u glavnome biti to, što će u prvom slučaju biti nešto veće isparivanje vlage iz tla u prvoj godini iza kresanja, pošto će okresana stabla davati manju zasenu tlu, Pomlađenje će biti nepovoljnije, pošto četiri- odnosno petgodišnii izbojci na stablu neće rađati toliko semena, koliko razvijene stare grane nekresane gornje polovine krošnje. Tu se može pomoći ostavljanjem (na potrebnim ostojanjima) semenjaka, koji se ne bi kresali ili čija bi se samo donja polovina krošnje kresala. Potrebno je propis stava 4. § 39. zakona o šumama izmeniti i prilagoditi ovim zahtevima. Novim zakonskim propisom imalo bi se stručnjacima na terenu ostaviti određivanje, gde će se u pojedinim slučajevima primeniti pojedini način kresanja. Oni bi imali da na terenu ispitaju i ustanove sve faktore, koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke, pa na osnovu njih da propišu način. Pri donošenju odluke oni bi bili dužni da vode računa ne samo o stanju i potrebi brzog podizanja šuma, već i o imovnom stanju vlasnika zemljoradnika, njegovom opstanku i makar i neznatnom napretku. Odluka bi imala uvek da predstavlja nuždan i pravedan kompromis između zahteva opšte potrebe podizanja šuma i mogućnosti opstanka tamošnjeg čoveka. Koji bi to stručnjaci, u kakvom svojstvu i na koji način te odluke donosili, imalo bi da se reguliše naročitim pravilnikom. Kod šuma većih površina, naročito kod seoskih, opštinskih i sličnih šuma, to bi bio nesumnjivo zadatak taksatora, jer bi to bio istovremeno i sastavni deo propisa uređajnih elaborata tih šuma. Izdanačke šume na boljem tlu u većini slučajeva imale bi se prvo postepeno pretvoriti u visoke, pa potom u prave lisničke, ne onemogućavajući ipak redovno dobijanje lisnika iz njih — u koliko bi to dobijanje bilo neophodno. Résumé. Dans le sud de la Yougoslavie, a cause de tres mauvaises circonstances du sol et du climat, le cultivateur ne peut pas vivre de sa production. A peine si ses céréales lui peuvent suffire pour sa propre consommation. Il ne peut rien vendre pour les achats nécessaires a sa vie. C´est pour cette raison qu´ il s´occupe a l´élevage. Cependant . élavage est gené dans ces contrées par la pauvreté du sol et du climat car il y a tres peu de pairies et de foin. C´est pourquoi il remplace le foin par le fourrage des feuilles. Il emploit les différentes manieres dans l´exploitation des forets pour ce fourrage. L´auteur note 3 modes de cette exploitation: 1° la coupe des individus rabougris, faibles, étouffés — qui se trouvent sur le terrain calcaire (le Kras); 2° la coupe de toutes les branches dans les forets sur un sol riche et fertil; 3° la coupe a blanc étoc des taillis. Selon tout cela les forets fourrageres remplacent les prairies et l´auteur pose la question de l´utilité d´ application du § 39 de la loi forestiere qui ne permet que la coupe des branches de la premiere moitié de cime. 11 donne avis qu´il faut changer le sens de cette loi relativement aux besoins de ces montagnards et selon les dualités du sol. 293 |