DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1934 str. 141     <-- 141 -->        PDF

biti predviđeno vreme, za koje se sve šume imaju urediti i kojim redom
to ima da bude. Dakle još jedan kamen temeljac za uređivanje šuma
jeste jedan generalni plan rada. Svakako je teško pretpostaviti, da će
ovaj plan moći da se izvršava u svim svojim propisima do najmanjih
sitnica. Verovatno će biti promena u toku rada, ali to nikako nije razlog,
da se plan ne pravi, niti da se u glavnim crtama njega ne drži. Njegova
je glavna svrha da osigura stalnost radova u jednom pravcu.


Da je kao glavni zadatak uređivanja šuma postavljeno i to, da se
popravi oblik i kakvoća šume, a ovim poveća i sam drvni kapital šuma,
kako u pogledu drvne mase tako i u pogledu njene vrednosti, izlazi iz
činjenice, da je šuma u glavnom sastavljena od hrasta i bukve, jer hrasta
ima oko 57%!, a bukve 27%. Svih četinara, koji dolaze u obzir za iskorišćavanje
i uređenije gazdovanje, ima svega 8—9%. Hrast je pak sa
14%´ visokog oblika, sa 74% niskog oblika i sa 12% šikara, a bukva
sa 68%´ visokog oblika, sa 31% niskog oblika i sa 1% šikara. Od celokupne
površine šuma 36% je visokog oblika, 54% niskog, a 10% je šikara.
Pa i sama je visoka hrastova šuma sa 90% visokog lisničkog
oblika, dakle oblika, koji želi i traži popravku. U koliko kod hrastovih
šuma treba ići k ovoj popravci, videćemo nešto niže prema jednom
drugom merilu, koje takođe ima da služi kao putokaz. Pri ovome i
s obzirom na samo stanje šuma neophodno je naročito voditi računa


o čuvanju i podizanju proizvodne moći zemljišta. Ovo je jedno načelo
opšte važnosti u šumarstvu, ali ga ovde u Južnoj Srbiji moramo naročito
naglasiti i naročito držati pred očima. Kako treba popraviti ovaj oblik
i ovu kakvoću šume, teško je autoritativno resiti. To bi se moralo da
utvrdi skupom svih šumara, koji rade u Južnoj: Srbiji, a posle svestranoga
raspravljanja, gde bi se iznela sva iskustva i zapažanja, a svaki predlog
pretresao sa svih strana. Sada mogu samo toliko reći, da se od prebrzoga
odlučivanja za oblik visoke šume, t. j . za pretvaranje niskih šuma
u visoke, treba čuvati, jer možda to neće biti jedino srestvo i jedino
ono što je potrebno.
Još jedno osnovno načelo je, da treba da se radi potpuno samostalno,
neuplivisano stranim i tuđim šablonima i nazorima, koji su proizvod
drugih prilika i okolnosti, pa zato verovatno i dobri za te prilike
i okolnosti. Ovo isto važi i za one krajeve naše otadžbine, koji se znatno
razlikuju od Južne Srbije. Kaogod što naša država mora da ima svoje
uređivanje šuma prema svojim potrebama, tako isto i Južna Srbija mora
i treba unutar toga uređivanja da ima svoje specijalno uređivanje proizašlo
i stvoreno iz tamošnjih prilika i okolnosti i za te prilike i okolnosti.
Ne srne se radovima prilaziti ni sa kakvim predrasudama i predubeđenjima,
nego se ubeđenja imaju sticati tek na samome mestu rada, dakle
u Južnoj Srbiji. Pogrešno bi bilo doći sa jednim kalupom, pa u njega
bezuslovno trpati šumu, šumsku privredu i život. Treba raditi sasvim
suprotno t. j . poći od tamošnjeg života, šume i šumske privrede, pa prema
njima praviti kalup za rad i napredak.


Iz ovoga načela već izilazi još jedno tako isto važno, a to je, da
treba raditi za potrebe naroda, polazeći od samih tih potreba. Tako će
se obrazovati i stvoriti specijalni tipovi uređivanja, upravo specijalni
načini rada. U Južnoj Srbiji se na šumu gleda drugim očima, nego što je
to slučaj na severu Evrope, pa i na severu naše države ; na drugi način
ona se iskorišćava, pa se na drugi način sa njome i postupa. Tako se
. Južnoj Srbiji treba pomiriti sa činjenicom, da šuma ne služi bezuslovno


267