DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 9 <-- 9 --> PDF |
taj broj t. j. ..4 = 3>192. =36´6 =37 apsolvenata! Mi smo izračunali pravac konstantnog prosperiteta, uzeli smo istoriju i iz nje smo ustanovili taj broj, dok je g. ing. Metlaš dobio broj 37 dedukcijom iz potreba naših šuma! Praktički posvemašnje poklapanje našeg broja sa brojem g. ing. Metlaša možda je i dosta slučajno, ali vjerojatno je znatno uslovljeno stvarnošću. Naš pravac iz slike 1. pokazuje polagan, ali konstantan prosperitet. Koeficijenat njegovog uspona (a = 0´5219) zaokružit ćemo na 0´50 — .%, što bi značilo, da se tokom rečenih 70 godina broj naših apsolvenata šumarstva prema rubrici 11 tabele — prosječn o uzevši — neprestano povećavao, i to svake dvije godine za jednoga. Ako se taj tempo povećavanja pridrži i za budućnost, onda bi se svake dvije godine broj apsolvenata mogao i na dalje povećati za jednoga, jer prosječnom istorijskom razvoju ne odgovara kruti numerus clausus, već broj´, koji se polagano povećava. Kritika izračunatog pravca. Da li bi se gore izračunati pravac prosječnog istorijskog razvoja mogao da upotrijebi u praktične svrhe t. j . da li bi odgovaralo, da se faktično ograniči broj slušača šumarstva na onu mjeru, da produkcija apsolvenata bude približno jednaka broju izračunatom po pravcu dosadanjeg prosječnog razvoja? Zapravo naime i pravac prosječnog istorijskog razvoja, koji sam gore izračunao, ima svojih nedostataka, pa je potrebno da ga podvrgnemo kritici i korekcijama, ako pomoću njega želimo da zaključujemo na budućnost. U njemu nisu uzeti u obzir svi oni brojni stranci, koji su kod nas bili zaposleni kao šumarski stručnjaci, a svršili su studije u inozemstvu. Uzeti su u račun samo Jugosloveni prema podacima navedene publikacije g. ing. Borošića. Kad bi se uzeli u obzir još i stranci, koji su kod nas bili uposleni (na pr. Madžari kod uprave državnih šuma, Austrijanci u šumama Slovenije i Bosne), ispale bi početne i srednje ordinate našeg pravca iz si. 1. nešto višima, a koeficijenat a njegovog uspona nešto manjim. Osim toga mi nažalost nisu poznati oni naši apsolventi, koji su prije prenosa šumarske visoke škole iz Mariabrunna na »Bodenkulturu« u Beč svršili šumarstvo u Mariabrunnu i Šćavnici. Kad bismo i te apsolvente uzeli u račun, povećale bi se nešto početne ordinate našeg pravca, a koeficijenat a bi se smanjio. Ako se podaci rubrike U od 1863. do 1882., dakle kroz prvih 20 godina, povećaju za 100%, pa se sa tim podacima i nastavno dalje od 1883. do 1932. sa nepovećanim podacima rubrike U izračuna pravac prosječnog razvoja, dobiva se za ordinatu tog pravca u 1932. g. iznos 37´67 == 38, a za koeficijenat a njegovog uspona iznos 0´39. Ako pak na temelju rubrike 11 izračunamo pravac prosječnog razvoja, ali samo od 1883. do 1932., dobivamo za ordinatu u g. 1932. iznos 38´97=39, a za koeficijenat uspona iznos a = 0´48. Vidimo da se ordinata u 1932 g. bitno ne mijenja spram ordinate, koju smo izračunali iz primarnih (ukupnih) podataka rubrike 11, samo se koeficijenat uspona prilično smanjuje t. j . od 0*52 na 0´39 odnosno na 0´48. Moram i to da napomenem, da su medu apsolvente Jugoslovene ubrojeni i Bugari, koji su apsolvirali šumarstvo na križevačkom učilištu odnosno na šumarskoj akademiji u Zagrebu, njih svega 24. Ako ih odbi ci |