DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 5 <-- 5 --> PDF |
čovječanstva, on proizvodi nezaposlenost i pauperizaciju gotovu sviju društvenih slojeva. Zaposlen radnik ne uništi plaću, koju prima za svoj rad, već za nju kupuje privredne produkte tj. životne potrepštine i time daje zarade drugima. Ako ga otpustimo od rada, ne samo da on više ne može da daje zarade drugima (bilo direktno ili indirektno preko privrednog organizma), već mora da živi na račun drugih (od potpore nezaposlenima, potpore pasivnim krajevima itd.). Nezaposlenost je kako u privrednom tako i u socijalnom pogledu najgori i najopasniji produkt privredne depresije (krize). To je rak-rana na tijelu današnje privrede, jer kad jednom nastane, širi se sama od sebe i prijeti opasnošću čitavom organizmu privrede, pa i njegovim najzdravijim dijelovima.1 Iz toga slijedi, da bi država kao reprezentant i zaštitnik interesa cjeline morala poduzimati mjere da u državi ne dođe do nezaposlenosti, a nikako ne bi smjela čak i sama da provodi redukcije. Država bi u interesu općenitosti morala da stvara mogućnosti rada za sve nezaposlene (javni radovi). I čim bi nestalo nezaposlenosti, popravio bi se konzum, po njemu proizvodnja i opće privredno stanje. U interesu je cjeline, da svaki građanin ima rada i hljeba. Tko ne radi, ne treba da jede — zlatna je poslovica naroda. Prosječna produkcija apsolvenata šumarstva. Iz dosadanjih općih razmatranja pređimo sada na1 našu užu tomu. Pri tome ćemo se poslužiti podacima knjige g. ing. J o s i p a B o r o š i ć a : »Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika, prema stanju od 1. maja 1933., Zagreb 1933«, izdanje Ministarstva šuma i rudnika. Knjiga donosi među ostalim (po godištima apsolviranja) imena apsolvenata šumarstva, jugoslavenskih državljana, koji su počevši od godine 1863. apsolvirali kako na našim domaćim tako i na stranim visokim školama i univerzitetima, a jednako i na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima i Šumarskoj školi u Sarajevu. U priloženoj tabeli I. svrstao sam brojčano sve te podatke. Vidimo, da je u svemu od god. 1863. do 1932., dakle kroz 70 godina, prema podacima te publikacije apsolviralo šumarstvo 1500 naših ljudi. U slici 1. nanio sam brojeve apsolvenata iz rubrike 11 spomenute tabele kao ordinate k pripadnim godinama kao apscisama. Spajanjem krajeva nanesenih ordinata dobivamo dosta ispretrganu liniju (frekvencioni poligon). Jedne godine bilo je naime više, druge manje apsolvenata. Ali ipak iz čitavog toga grafičkog prikaza vidimo, da se prosječno broj apsolvenata povećava. Naglo taj broj raste poslije rata i proizvodi danas u sklopu općih privrednih prilika nezaposlenost šumarskih inženjera. Ali u istoriji našega šumarstva bilo je već slučajeva, kad apsolventi šumarstva uslijed prevelikog broja nisu do 1 Vidi Dr. Podbrežnik : »Projekt privredno-zadružnog plana za Jugoslaviju«, Beograd 1933. Po računu Dr. Podbrežnika otpust jednog radnika ima u čitavoj privredi 3 za posljedicu otpuštanje daljnjih triju radnika. Jer ako radnik — (= q) svoje plaće upotrijebi na nabavu onih potreba, koje daju rada drugima, a ovi drugi čine sa svojom plaćom analogno, onda teoretski otpustom jednog radnika nastupa u čitavoj privredi sukcesivno otpuštanje svega četiriju radnika t. j . 1+ 9 +<72 + = - - —- = 4. 83 |