DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Prof. Dr. ANDRIJA PETRAČIĆ (ZAGREB): ŠTETE OD HRASTOVOG KRASNIKA (CORAEBUS BIFASCIATUS) KOD UZGAJANJA HRASTOVIH ŠUMA (DOMMAGES CAUSÉS PAR LE CORAEBUS BIFASCIATUS DANS LES ENVIRONS DE ZAGREB) Hrastov krasnik uzrokuje posljednjih nekoliko godina u okolici Zagreba velike štete i smetnje kod njegovanja hrastovih sastojina. Iz dosadanjih se opažanja može ustvrditi da je on sada u glavnom jedan od najznatnijih štetnika u mnogim hrastovim šumama ovoga kraja. Njegova ličinka buši u drvu vrhova odnosno grana hrastovih stabala. Živi obično 3 godine i grize u smjeru od vrha grane prema dolje. Ako je kora napadnute grane još glatka, mogu se bušotine ovog krasnika zapaziti na pojedinim mjestima već izvana. Na takvim mjestima kora se nešto uzdigne ili napukne, a iz pukotina ispada crvotočina. Bušenje ličinaka svršava se na koncu treće godine njihova razvitka spiralnim prstenovanjem vrhova ili grana u drvu. Kora pri tome ostaje u glavnom neoštećena. P´rstenovanje vrhova ili grana nalazi se obično u udaljenostima od 1—´2 m od vrha debla odnosno grane. Naravno da se tako podgrižene grane suše i otpadaju, a time nastaju znatni gubici na prirastu pojedinih stabala odnosno sastojina. Pored toga krošnje napadnutih stabala poprime zbog gubitka vrhova ili pojedinih grana poseban izgled, a deblima se umanjuje njihova naravna visina. Kako je obrana šuma od hrastovog krasnika vrlo teška, u pojedinim starijim sastojinama jedva moguća, to mogu štete od ovoga štetočinje biti veoma znatne. Osim navedenih direktnih šteta, koje uzrokuje hrastov krasnik, našao sam u .praksi da štete od ovoga štetočinje mogu kod uzgajanja hrastovih sastojina i indirektno izazvati teže posljedice. Događa se da se kod sušenja vrhova i grana u hrastovim sastojinama ne istražuje pobliže pravi uzrok toj pojavi, nego se pri tome naprečac zaključuje da je sušenje vrhova i grana posljedica nepovoljnog staništa za hrast. Ističe se da se to događa i pored činjenice, što se štete od hrastovog krasnika dadu vrlo lako konstatovati, jer otpale grane i vrhovi pokazuju na prelomljenim mjestima značajne spiralno izgrižene kolute. Na temelju pomenutih krivih pretpostavki sijeku se katkada u praksi hrastova stabla i izmjenjuju drugim vrstama drveća. Baš ta okolnost ponukala me je da ovim člankom upozorim na najvažnije o ovome štetniku. Hrastov krasnik uzrokuje štete pretežno u srednjedobnim sastojinama, koje su stare iznad 50 godina, i to na svim vrstama hrastova. Napose se može opaziti da on u većoj mjeri napada stabla uzrasla iz panjeva, te nadalje stabla u jače proređenim sastojinama — naročito ako se one nalaze na lošijem tlu i na toplim, prisojnim stranama. Preventivna obrambena mjera sastoji se u tome da se za vrijeme pojave ovog štetnika u nekom kraju drže hrastove šume u što potpu 110 |
ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 33 <-- 33 --> PDF |
nijem sklopu. Direktna se obrana već napadnutih stabala sastoji u rezanju ili otkidanju uvenulih ili neprolistalih grana odnosno vrhova, te njihovom spaljivanju. Otkidanje je grana s kukom jeftiniji i brži posao nego rezanje pilom. Ovakvo se otkidanje odnosno piljenje grana mora provesti odmah u proljeću, čim se opazi da pojedine grane nisu prelistale ili da venu. Najbolje je da se taj posao obavi već u mjesecu maju i junu, jer u julu izlazi kornjaš. Pošto se zipka kukuljice nalazi u napadnutom drvetu iznad spiralno izgriženog koluta, to se spaljivanjem otkinutih ili otpiljenih grana i vrhova unište i kukuljice. Budući da je generacija ovog štetnika 3- (do 4-) godišnja, to je potrebno voditi računa o višegodišnjoj obrani. Opis hrastovog krasnika nalazi se u Katekizmu o zaštiti šuma od prof. Dragutina Veselia, Sarajevo 1926, na str. 126. Usput se napominje da je u tome opisu pogrešno navedeno da štetnik napada mlad e hrastiće (do 25 god.). Résumé. Il y a, dernierement, dans les environs de Zagreb beaucoup de dégâts causés par le Cor. bif. dans les chenaies d´âge moyen. L´auteur décrit ses observations et propose les mesures de défense. IZVJEŠTAJI POVODOM JEDNOG RIJETKOG JUBILEJA U RUMUNJSKOJ. Prof. Petar Antonescu. Jedan od rijetkih šumara, koji je daleko van granica svoje zemlje uživao naro čito ime, profesor na politehnici u Bukareštu Petar Antonescu, u svojoj 75 godini povukao se je u mir. Udruženje šumarskih inženjera »P ro g resil i S i 1 v i c« dalo je naročitog dokaza, da uvelike cijeni i poštuje rad ovoga velikog čovjeka, koji je pune 54 godine radio na unapređenju svoje struke, a onda i svoje zemlje, od čega je 35 godina radio i djelovao kao profesor šumarstva. Tim povodom je izdan i naročiti broj »R e v i s t a P a d u r i 1 o r«, posvećen prof. Antonescu (Nr. II. .. 1933.). Među evropskim šumarima malo ih je, koji se mogu da takmiče sa uspjesima profesora Antonescu, malo ih ima, koji su toliko duboku brazdu zaorali na šumarskoj njivi svoje zemlje, malo ih je, čiji je život bio toliko plodan za svoju zemlju. I na području šumarske nauke i na polju šumarske prakse, dao je profesor Antonescu toliko, da mu je dugi i plodni rad stvorio spomenik trajniji od granita. Možemo sa sigurnošću kazati, da je u šumarstvu Rumunjske naročito obilježena era profesora Antonescu. Diplomirao je godine 1878. u Centralnom institutu za poljoprivredu i šumarstvo u Herästräu (blizu Bukarešta). Poslije desetgodišnje šumarske prakse dolazi godine 1888. u Nancy, gdje godine 1890. stiče sa odličnim uspjehom diplomu ove škole. Po povratku u svoju zemlju zauzima odgovarajuće položaje u administraciji. Godine 1919. kao generalni inženjer inspektor ostavlja administraciju i prelazi na politehniku kao profesor. Međutim i poslije svoga odlaska iz administracije ne prekida profesor 111 |