DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 30     <-- 30 -->        PDF

pažnju drugim stručnim radovima i prikupljanju prihoda. Kod šum.
uprava sa većim površinama treba dodeliti starešini šum. uprave onolik
broj šum. pripravnika i pomoćnog osoblja, koliko to zahteva potreba
uspešnog gospodarenja. Budžetom treba osigurati potreban kredit za
izlaske u šumu, najmanje osam dana mesečno, kako bi starešina uprave
mogao često pregledavati sastojine, na vreme uočiti nastale promené i
preduzeti potrebne stručne radove. Mogao bi se odrediti i pristojan mesečni
paušal. Od velike je štete, što se krediti za službena putovanja
smanjuju i dovedeni su tako nisko, da šef uprave ne može provesti na
terenu prosečno 3—4 dana mesečno. Time se oseća znatan gubitak ne
samo za šum. gospodarstvo, yeć i za drž. kasu. Kod nekih direkcija,
usled nedovoljnih kredita i bojazni za njihovo prekoračenje, šefovi šum.
uprava u 1922. godini nisu smeli ići na teren ,bez prethodnog odobrenja
Direkcije. Razgranata administracija smanjila bi se sama od sebe, ako
bi šum. uprave imale onu samostalnost, koju im daju upustva o primeni
zakona o šumama, a ne da za svaki kubni metar građe od suvara ili
10 pr. metara ogrev. drva moraju stavljati obrazložene predloge Direkciji
i od nje čekati odobrenje za prodaju. Takav je bar slučaj kod nekih
Direkcija, a to nije potrebno. Direkcije su dužne da kontrolišu rad šefova
uprava, a nikako da koče, ako je takav rad izvršen po zakonu.


Čuvarsko bi osoblje moralo imati potrebnu kvalifikaciju, kao što
to propisuje zakon o činovnicima. Za službu zvaničnika dva razreda
gimnazije, čuvarsko osoblje treba da provede dve „godine u lugarskoj
školi, gde bi dobilo najpotrebniju teoretsku spremu i gde bi se obratila
najveća pažnja na praktičnu .stranu. Dvogodišnjom školskom spremom
steklo bi veći i bolji pojam o šumi, imalo bi više razumevanja za šumu,
a bilo bi i pismenije. Sem toga i iz razloga što je uložilo i materijalnih
žrtava i više truda za sticanje potrebnog znanja, postojala bi manja
verovatnoća da bude koruptivno.


Da bi se drž. gazdinstvo sačuvalo od devastacije i krađe, čuvarski
rejoni ne bi trebali biti ,veći od 600 hektara, a rejoni opkoljeni selima
trebali bi da budu još i manji. Šume u ravnicama treba dobro opšančiti,
a pristup ostaviti na kapijama. Isto tako i kod brdskih šuma treba dozvoliti
pristup u šumu samo na određenim mestima. Ovakav način osiguranja
šum. gazdinstva zahteva stalne investicije, ali .se i količina ukradenog
drv. materijala smanjuje za hiljade. Trebalo bi jednom prestati
sa otpisivanjem šum. šteta i opraštanjem kazni. Ovakav način nanosi
ogromnu štetu drž. šum. gazdinstvu, a upravnom i čuvarskom osoblju
krnji ugled. Mnogo je bolje, da se siromašnijim slojevima građanstva,
koji će to dokazati uverenjima, prodaje drvni materijal po znatno sniženoj
taksi, a u doba velike krize daje i besplatno, ali šum. štetu ne
treba otpisivati niti opraštati. U protivnom slučaju kvari se građanstvo,
a naročito seljaštvo, i navikava na krađu, jer je u stalnom uverenju, kao
što se to uobičajilo u posleratno vreme, da će se šum. odštete oprostiti.
Davanje pomoći Jhumanim, dobrotvornim i javnim društvima u drvnom
materijalu sa taksom sniženom za 50—75% treba ukinuti. Kod davanja
drvnog materijala dobrovoljcima, kolonistima i pogorelcima treba proveriti
na licu mesta, kakve zgrade misle podići i gde i jesu li nabavili
potreban materijal, pa im se onda tek može da izda potrebna građa, ali
ne i prvoklasni trupci. Stručno treba proceniti potrebu građe, kao i da
li imaju odobrenje za gradnju, a eventualno treba tražiti i nacrt; uopšte


108