DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 58. .... 1934. Dr. NIKOLA NEIDHARDT (ZAGREB): HIPERPRODUKCIJA ŠUMARSKIH INŽENJERA (I/ HYPERPRODUCTION DES INGÉNIEURS FORESTIERS YOUGOSLAVES) Uvod. Naši najmlađi drugovi u struci u teškom su položaju. Brojni apsol venti šumarskih fakulteta naših univerziteta nemaju uposlenja. Mladi, zdravi i poletni, željni su rada u struci, a momentano im nitko ne pruža mogućnost toga rada. Besposlen mladi šumarski inženjer obraća se na državu, na imovne općine, na privatne šumovlasnike i šum. industrijalce. Moli uposlenje, a sa svih strana dobiva, direktno ili indirektno, gotovo jednak odgovor : nema budžetnih mogućnosti. Obraća se na institucije i lica izvan struke, traži uposlene bilo kakovo i bilo gdje. Ali svuda isti odgovor, a živjeti se mora. 1 on naravski živi i mora da živi, ali na račun i o muci drugih. Uslijed toga gubi ugled ne samo u vlastitim očima, već i u očima okoline. Mjeseci (pa i godine) iščekivanja uništavaju živce. Pod uplivom toga popušta ustrajnost, jenjava polet i idealizam. Veli se, na mladosti svijet počiva. Ali kakav će to biti svijet, kad mladost još prije ulaza u život izgubi i polet i ideale? No nije situacija takova samo u šumarskoj struci. Uposlenje traži čitava legija besposlenih inženjera tehnike, besposlenih pravnika, profe sora, učitelja, da o manuelnim radnicima i ne govorim. Pri tom je za nezaposlene šumarske inženjere karakteristično, da su mahom mladi ljudi, dok je u ostalim strukama nezaposlenost zahvatila i krugove »starijih«. Problem nezaposlenosti aktuelan je i ž i v o t a n problem sadašnjice. Težište moga razmatranja bit će u pitanju, da li je za naše pri like opravdano bez ograničenja uzgajati stručnu mladež? Na prošlogodišnjoj glavnoj skupštini Jugoslovenskog šumarskog udruženja, održanoj u Banjoj Luci, iznio je pod konac zasijedanja g. ing. Mila n Strinek a teško stanje nezaposlenih šumarskih inženjera potrebu ukidanja jednoga od naših dvaju šumarskih fakulteta. Skupština zbog odmaklog vremena nije uzela predmet u detaljnije razmatranje. In terpelant je, također, zbog kratkoće vremena odustao, da na samoj skup 81 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 4 <-- 4 --> PDF |
stini iznese svoju čitavu pisanu predstavku. Zbor je prepustio predmet upravnom odboru Udruženja, koji će morati na jednoj od svojih narednih sjednica da uzme stvar u ozbiljan i svestran pretres i da donese svoje zaključke. Možda će ova studija, barem donekle, moći da posluži upravi J. Š. U. pri rješavanju toga važnog pitanja. U kratkoj diskusiji na samoj skupštini čule su se među ostalim čak i riječi: »zločin je producirati intelektualni proletarijat«. Psihološki i su bjektivno mogu se te riječi da razumiju. Ali zar u našoj državi ima stvarno previše inteligencija — čak i toliko, da je zločin uzgajati daljnje inteligente? Zar naš narod ima odviše učitelja, profesora, tehničara, li ječnika, agronoma i šumara? Prođimo malo kroz našu zemlju i ogledajmo se unaokolo. Što ćemo pri tom vidjeti? Vidjet ćemo na pretek slabo ob rađivanih polja, loših šuma, šikara i golijeti svake vrste, vidjet ćemo na pretek bolesnika, koji se ne liječe, nedovoljnih prometnih sretstava, mase poplava itd. Zar dakle ne treba još mnogo više agronoma, šumara, li ječnika i tehničara, no što ih ima danas? Našu inteligenciju čeka golema količina rada na svim linijama i u svim zvanjima. Napose naglašavam potrebu napretka u poljoprivredi i šumarstvu, jer čitavo pučansto, bilo direktno ili indirektno, živi od tih dviju osnovnih grana privrede. Da našnje snage u inteligenciji nisu ni izdaleka dostatne da posvršavaju sav rad, koji ih čeka. Nisu dostatne ni po kvaliteti, a još manje po kvantiteti. Dolazimo do čudne kontradikcije i nelogičnosti. S jedne strane mnoštvo neuposlene radne snage, s druge još više neizvršenog rada, koji čeka na izvršenje. A ne samo da se sav taj rad ne izvršuje, već kao za ironiju neuposlena radna snaga mora da živi i da se hrani na račun onih, koji rade. Jasna je nelogičnost takovog stanja napose sa stanovišta općenitosti i naroda kao cjeline. Jednaka je to nelogičnost kao npr. i ona, da u današnje doba ima producenata, koji svoje produkte uništavaju (na pr. kavu u Americi), dok istovremeno drugi oskudijevaju na tim proizvodima. Uzroke, koji su doveli do tih nelogičnosti, moramo tražiti u sistemu gospodarskog liberalizma i individualnog kapitalizma, tj. u odveć slobodnom (za današnje prilike) individualnom gospodarstvu. Sloboda proizvodnje, sloboda rada, pristupnost svakoga zvanja svima i svakome, sve su to ideje liberalizma. Odlične su to ideje i vrlo sposobne da vode svijet putem napretka — ali samo tako dugo, dok traje konjunktura. Kad dođe depresija i kriza, gube one svoj sjaj. Sta će lična sloboda u izboru zvanja, u izboru rada, a i sloboda konkurencije onome, koji nema kruha i uposlenja, a nitko ga u posao neće da primi? I kakve koristi ljudskom društvu od nezaposlenih? Proizvodni troškovi u privredi redovno su to manji, u što većim masama se roba proizvodi. U želji za što većim dobitkom producenti su poslije rata proizvodili goleme količine robe. U prvi je čas potražnja nadmašivala ponudu, pa je to ojačalo produkciju. Međutim potražnja nije rasla sa istim tempom, kao što je rasla želja producenata za dobitkom, a s njome i sama produkcija. Nagomilana roba prouzročila je pad cijena i otpuštanje radnika. Pad cijena žitaricama oslabio je kupovnu snagu seljaka. Uslijed manjeg konzuma od strane seljaka otpušta industrija radnike i time smanjuje daljnju moć konzuma. a indirektno potkapa i samu sebe. Osim toga je znatnim tehničkim pronalazima i racionalizacijom proizvodnje omogućena veća produkcija uz manji udio ljudskog rada i mjesto da se taj napredak iskoristi na dobro čitavog naroda i 82 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 5 <-- 5 --> PDF |
čovječanstva, on proizvodi nezaposlenost i pauperizaciju gotovu sviju društvenih slojeva. Zaposlen radnik ne uništi plaću, koju prima za svoj rad, već za nju kupuje privredne produkte tj. životne potrepštine i time daje zarade drugima. Ako ga otpustimo od rada, ne samo da on više ne može da daje zarade drugima (bilo direktno ili indirektno preko privrednog organizma), već mora da živi na račun drugih (od potpore nezaposlenima, potpore pasivnim krajevima itd.). Nezaposlenost je kako u privrednom tako i u socijalnom pogledu najgori i najopasniji produkt privredne depresije (krize). To je rak-rana na tijelu današnje privrede, jer kad jednom nastane, širi se sama od sebe i prijeti opasnošću čitavom organizmu privrede, pa i njegovim najzdravijim dijelovima.1 Iz toga slijedi, da bi država kao reprezentant i zaštitnik interesa cjeline morala poduzimati mjere da u državi ne dođe do nezaposlenosti, a nikako ne bi smjela čak i sama da provodi redukcije. Država bi u interesu općenitosti morala da stvara mogućnosti rada za sve nezaposlene (javni radovi). I čim bi nestalo nezaposlenosti, popravio bi se konzum, po njemu proizvodnja i opće privredno stanje. U interesu je cjeline, da svaki građanin ima rada i hljeba. Tko ne radi, ne treba da jede — zlatna je poslovica naroda. Prosječna produkcija apsolvenata šumarstva. Iz dosadanjih općih razmatranja pređimo sada na1 našu užu tomu. Pri tome ćemo se poslužiti podacima knjige g. ing. J o s i p a B o r o š i ć a : »Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika, prema stanju od 1. maja 1933., Zagreb 1933«, izdanje Ministarstva šuma i rudnika. Knjiga donosi među ostalim (po godištima apsolviranja) imena apsolvenata šumarstva, jugoslavenskih državljana, koji su počevši od godine 1863. apsolvirali kako na našim domaćim tako i na stranim visokim školama i univerzitetima, a jednako i na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima i Šumarskoj školi u Sarajevu. U priloženoj tabeli I. svrstao sam brojčano sve te podatke. Vidimo, da je u svemu od god. 1863. do 1932., dakle kroz 70 godina, prema podacima te publikacije apsolviralo šumarstvo 1500 naših ljudi. U slici 1. nanio sam brojeve apsolvenata iz rubrike 11 spomenute tabele kao ordinate k pripadnim godinama kao apscisama. Spajanjem krajeva nanesenih ordinata dobivamo dosta ispretrganu liniju (frekvencioni poligon). Jedne godine bilo je naime više, druge manje apsolvenata. Ali ipak iz čitavog toga grafičkog prikaza vidimo, da se prosječno broj apsolvenata povećava. Naglo taj broj raste poslije rata i proizvodi danas u sklopu općih privrednih prilika nezaposlenost šumarskih inženjera. Ali u istoriji našega šumarstva bilo je već slučajeva, kad apsolventi šumarstva uslijed prevelikog broja nisu do 1 Vidi Dr. Podbrežnik : »Projekt privredno-zadružnog plana za Jugoslaviju«, Beograd 1933. Po računu Dr. Podbrežnika otpust jednog radnika ima u čitavoj privredi 3 za posljedicu otpuštanje daljnjih triju radnika. Jer ako radnik — (= q) svoje plaće upotrijebi na nabavu onih potreba, koje daju rada drugima, a ovi drugi čine sa svojom plaćom analogno, onda teoretski otpustom jednog radnika nastupa u čitavoj privredi sukcesivno otpuštanje svega četiriju radnika t. j . 1+ 9 +<72 + = - - —- = 4. 83 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 6 <-- 6 --> PDF |
84 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 7 <-- 7 --> PDF |
bivali namještenja. Hiperprodukcija je već postojala oko 1890. godine. Bilo je tada apsolvenata, koji su počeli da služe kao besplatni pripravnici, dapače kao lugari, jer nisu odmah mogli da budu uposleni kao činovnički pripravnici. Iza porasta (hausse) dolazi pad (baisse), a iza ovog opet konjunktura. Gotovo bismo mogli reći, da jači porast već sam u sebi krije začetke pada i obratno. Ali jasno je, da ovo kretanje gore-dolje povlači za sobom gubitke kako za pojedinca tako (pa i još više) za čitavu privredu. Najbolje to vidimo u današnjoj depresiji. Zar se ne bi iz dosadanjeg razvoja privrede odnosno života mogao da utvrdi onaj prosječan razvoj, uz koji, kad bi se po njemu kretala privreda odnosno život, ne bi nastajale trzavice, prekomjerni porasti i padovi, odviše jake konjunkture i bolne depresije? Kad bi se grafički prikazao razvoj produkcije, na pr. čelika ili žita ili kojeg drugog proizvoda, opet bi se dobile nepravilne linije sa brojnim skokovima i prema goré i prema dolje, ali ipak sa manje više jasnom tendencijom porasta. Jer čovječanstvo, uzeto u duljem prosjeku, ipak napreduje. Zašto se taj napredak ne bi udesio tako, da on bude bez perturbacija, bez kriza i žrtava, koje su s time u vezi? Zašto ne bi čovječanstvo napredovalo pravilnijim tokom?2 Zašto ne bi, mjesto za tri stepenice prema gore i dvije prema dolje, išlo makar samo za jednu prema gore i pri tome si uštedilo trud silaženja i ponovnog uspona? Drugim riječima, zašto da se čovječanstvo i njegova privreda kreću po jako nepravilnoj liniji, dok bi mogli da se giblju (barem približno) po pravilnoj liniji konstantnog uspona? Izračunajmo iz nepravilnih podataka rubrike 11 (tabela 1.) pro sječn o povećavanje broja naših apsolvenata šumarstva, t. j . fiksirajmo uz pomoć teorije najmanjih kvadrata prava c (pravu liniju), koji se podacima rubrike 11 najbolje prilagođuje. Jednadžba pravca općenito glasi : y = ax-^-b (1) - Vidi navedenu publikaciju Dr. Podbrežnika. 85 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Pojedine godine iz tabele I., počevši od 1863. pa na ovamo, označi! ćemo sa xx = 1, x2 = 2, . . . x70 = 70, t. j . godina 1863. važi kao prva godina ove 70-godišnje periode, a godina 1932. kao zadnja. Odgovarajući podaci rubrike 11 nosit će prema istom redu oznake .., y2, ...- Za konstante (a i b) traženoga pravca važe po teoriji najmanjih kvadrata izrazi: _ n [..] — [.] [y] m .[..~ [.]* b==[y]^_a,[x] (3) gdje je n=70, dok uglate zagrade, zajedno sa zagrađenim izrazima, na značuju izvjesne sume, t. j. : M=*i + «i+ 4-x70 ; [.)=., + . + .... [xy]=Xlyl +*1.+- - + ^70^70; [*«I = *î + *i + + *?„ Iz podataka rubrike 11 izračunao sam za pojedine od gornjih izraza ove brojčane iznose: M = 2485; [y] = 1524; [xy] = 69.016 ; [*] [y] — 3,787. !40; [x2] = 116.795; M2 = 6,175.225. Uvrstimo li to u formule 2) i 3), dobivamo: a = 0.5219 i b = 3.2447. Dakle jednadžba traženog pravca glasi: y = 0.5219 X + 3.2447. Taj pravac ucrtao sam u slici 1. On daje prosječan porast broja naših apsolvenata šumarstva kroz zadnjih 70 godina i izjednačuje nepravilnosti u rastenju broja tih apsolvenata. On je kao neki izražaj aritmetičke sredine sviju onih preraznih motiva, koji su rukovodili 1524 čovjeka, da se odluče studirati šumarstvo. Mnogi su od tih 1524 danas mrtvi, mnogi u penziji. Ne možemo da znamo sve one motive, sve one životne poglede, koji su im dali pobude, da se odluče na studij šumarstva. Ali pravac u si. 1. daje ipak neku sumarnu direktivu i prosječni istorijski razvoj sviju tih njihovih misli. Zbog olakšanja daljnje manipulacije s našim pravcem izračunat ćemo njegovu ordinatu za godinu 1932. Dobivamo y 70 = . 1932 — 39´78. Da se je dakle broj jugoslovenskih apsolvenata šumarstva počevši od 1863. pa do 1932. godine gibao po tome pravcu, koji znači sintezu svih porasta i padova u broju ovih apsolvenata, onda bi na godinu 1932. otpalo svega 39´78 ili okruglo 40 apsolvenata. Taj naš ovako iz 70-godišnfeg razvoja, dakle iz istorije, iskalkulisani broj slaž e se začudno sa brojem, koji je iz potreba naše struke iskalkulisao g. direktor ing. Jova n Metla š u svome članku: »Naši šumarski fakulteti« u Šumarskom Listu 1926. str. 83—88. Autor tama doslovce kaže: »Trebamo prosječno godišnje trideset sedam apsolvenata šumara«. Formula našeg pravca za 1926. god. daje gotovo upravo 86 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 9 <-- 9 --> PDF |
taj broj t. j. ..4 = 3>192. =36´6 =37 apsolvenata! Mi smo izračunali pravac konstantnog prosperiteta, uzeli smo istoriju i iz nje smo ustanovili taj broj, dok je g. ing. Metlaš dobio broj 37 dedukcijom iz potreba naših šuma! Praktički posvemašnje poklapanje našeg broja sa brojem g. ing. Metlaša možda je i dosta slučajno, ali vjerojatno je znatno uslovljeno stvarnošću. Naš pravac iz slike 1. pokazuje polagan, ali konstantan prosperitet. Koeficijenat njegovog uspona (a = 0´5219) zaokružit ćemo na 0´50 — .%, što bi značilo, da se tokom rečenih 70 godina broj naših apsolvenata šumarstva prema rubrici 11 tabele — prosječn o uzevši — neprestano povećavao, i to svake dvije godine za jednoga. Ako se taj tempo povećavanja pridrži i za budućnost, onda bi se svake dvije godine broj apsolvenata mogao i na dalje povećati za jednoga, jer prosječnom istorijskom razvoju ne odgovara kruti numerus clausus, već broj´, koji se polagano povećava. Kritika izračunatog pravca. Da li bi se gore izračunati pravac prosječnog istorijskog razvoja mogao da upotrijebi u praktične svrhe t. j . da li bi odgovaralo, da se faktično ograniči broj slušača šumarstva na onu mjeru, da produkcija apsolvenata bude približno jednaka broju izračunatom po pravcu dosadanjeg prosječnog razvoja? Zapravo naime i pravac prosječnog istorijskog razvoja, koji sam gore izračunao, ima svojih nedostataka, pa je potrebno da ga podvrgnemo kritici i korekcijama, ako pomoću njega želimo da zaključujemo na budućnost. U njemu nisu uzeti u obzir svi oni brojni stranci, koji su kod nas bili zaposleni kao šumarski stručnjaci, a svršili su studije u inozemstvu. Uzeti su u račun samo Jugosloveni prema podacima navedene publikacije g. ing. Borošića. Kad bi se uzeli u obzir još i stranci, koji su kod nas bili uposleni (na pr. Madžari kod uprave državnih šuma, Austrijanci u šumama Slovenije i Bosne), ispale bi početne i srednje ordinate našeg pravca iz si. 1. nešto višima, a koeficijenat a njegovog uspona nešto manjim. Osim toga mi nažalost nisu poznati oni naši apsolventi, koji su prije prenosa šumarske visoke škole iz Mariabrunna na »Bodenkulturu« u Beč svršili šumarstvo u Mariabrunnu i Šćavnici. Kad bismo i te apsolvente uzeli u račun, povećale bi se nešto početne ordinate našeg pravca, a koeficijenat a bi se smanjio. Ako se podaci rubrike U od 1863. do 1882., dakle kroz prvih 20 godina, povećaju za 100%, pa se sa tim podacima i nastavno dalje od 1883. do 1932. sa nepovećanim podacima rubrike U izračuna pravac prosječnog razvoja, dobiva se za ordinatu tog pravca u 1932. g. iznos 37´67 == 38, a za koeficijenat a njegovog uspona iznos 0´39. Ako pak na temelju rubrike 11 izračunamo pravac prosječnog razvoja, ali samo od 1883. do 1932., dobivamo za ordinatu u g. 1932. iznos 38´97=39, a za koeficijenat uspona iznos a = 0´48. Vidimo da se ordinata u 1932 g. bitno ne mijenja spram ordinate, koju smo izračunali iz primarnih (ukupnih) podataka rubrike 11, samo se koeficijenat uspona prilično smanjuje t. j . od 0*52 na 0´39 odnosno na 0´48. Moram i to da napomenem, da su medu apsolvente Jugoslovene ubrojeni i Bugari, koji su apsolvirali šumarstvo na križevačkom učilištu odnosno na šumarskoj akademiji u Zagrebu, njih svega 24. Ako ih odbi ci |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 10 <-- 10 --> PDF |
jemo iz podataka .tabele I., pa sa tako reduciranim podacima rubrike 11 izračunamo prosječan istorijski razvoj, dobivamo za pravac izjednačenja od 1863. do 1932. od 1883. do 1932. ordinatu u god. 1932.: 39´27 38´67 koeficijenat uspona a: 0´5172 0´4871 Bugari, koji su kod nas studirali, nisu po apsolviranju dobivali namještenja kod nas, već u Bugarskoj. Ali kako rekoh, s druge su strane mnogi stranci službovali kod nas, koji su svršili studije u inozemstvu. Zato i nisam prvotno odbio naše apsolvente Bugare u tabeli I. Može se uzeti, da oni stvaraju bar neku protutežu brojnijim strancima, koji su u inozemstvu studirali, a kod nas službovali. Nadalje se mora priznati, da se upravo sada frekvencioni poligon apsolvenata (si. 1.) nalazi — da tako rečem — na vrhuncu porasta i da neminovno poslije toga mora da nastupi znatan pad uzrokovan nezaposlenošću. Dakle, pri izračunavanju pravca u si. 1. uzet je u račun zadnji jaki porast, dok onaj pad, koji će prirodno slijediti i koji će zadnjem porastu u glavnom tek da stvori protutežu, nije uzet u obzir. Posljednji porast digao je pravac izjednačenja i povećao njegov koeficijenat uspona (a). Uzmimo i tu činjenicu u obzir. Po mom računu ima danas u državi oko 90 šumarskih inženjera, koji su bez namještenja. Koncem god. 1932. moglo ih je biti cea 60. Da je kojim slučajem na našim fakultetima apsolviralo zadnjih godina ukupno za 90 (do konca 1932. za 60) apsolvenata manje, ne bi danas u glavnom bilo nezaposlenih šumarskih inženjera, odnosno nezaposlenost bi se kretala u granicama normalnosti. Uzmimo da je hiperprodukcija u iznosu od 60 apsolvenata nastupila do 1932. sukcesivno kroz 5 godina, t. j . od 1928. do 1932. Razdijelimo broj 60 na tih 5 godina proporcionalno tako, da na 1928. g. dođe 4 prekobrojna apsolventa, na god. 1929. 8 njih, zatim 12 na 1930., 16 na 1931. i 20 na 1932., ukupno dakle 60. Ako odbijemo te brojeve: od brojeva rubrike 11, dakle ako u glavnom eliminiramo hiperprodukciju zadnjih godina, osim toga ako odbijemo i Bugare, koji su kod nas apsolvirali, pa izračunamo prosječan razvoi, dobivamo nov pravac, koji za razdoblie od 1883. do 1932. daje: a = 0´3536 i .1.-.2 = 34´20. Kad uzimamo nezaposlene u obzir, morali bismo ih odbiti eventualno čak i u dvostrukom iznosu. Jer da ih je apsolviralo baš za onoliko manje, koliko je koncem 1932. bilo nezaposlenih, imali bi zaposlenje svi osim tih nezaposlenih. Ali pošto su nezaposleni tu, morao bi u buduće apsolvirati još manji broj, toliko manji, da i današnji nezaposleni nadu uposlenje. Međutim nećemo ići tako daleko, da dvostruko odbijamo nezaposlenost. Zadovoljit ćemo se sa jednostrukim odbijanjem, dakle sa definitivnim vrijednostima a = 0´35 i yi9:v2 = 34, a višak, koji je nastao i koji se izrazuje u nezaposlenima, neka se na neki način postepeno uposli mjerama jačeg i bržeg intenzivisanja i racionalizovanja našeg šumarstva. Osim toga moramo biti svjesni činjenice, da nezaposlenost nije nastala samo uslijed hiperprodukcije, već i uslijed subkonzuma t. i. u konkretnom slučaju uslijed obustave namještavanja u današnjim lošim prilikama. Numerus clausus. Po zakonu o univerzitetima univerzitetska je nastava slobodna i pristupna svakom građaninu, koji ispunjava izvjesne uslove (ispit zre 88 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 11 <-- 11 --> PDF |
losti). Dakle svatko može da se upiše i da studira nauke, koje želi. Lična sloboda u izboru zvanja potpuno je zagarantovana. Nije predviđen nikakav numerus clausus niti kakovo ograničenje broja slušalaca. To je posve u duhu liberalizma. Kandidati su posve slobodni u izboru svog zvanja, ali i sami imaju da snose posljedice svoje odluke u predmetu tog izbora. Već sam jednom naglasio, kako je liberalizam sjajan po svojim idejama za vrijeme blagostanja i konjunkture, a moglo bi se reći i plodonosan. Međutim za vrijeme krize i depresije posve je drugačije. A pošto bol i bijeda uvijek jače djeluju na čovjeka i negativni utisci uvijek su jači od pozitivnih (zakon psihologije), to će i kriza morati da dovede (a već i dovodi u mnogom smjeru) do odstupanja od principa liberalizma. Država raznim mjerama nastoji da reguliše i ublaži bijedu. Možda bi bilo dobro, da se sva produkcija reguliše prema pravcima prosječnog i s t o r i j s k o g razvoja? U god. 1930. predlažu neke struke u Njemačkoj uvađanje numerus clausus-a na visokim školama. Za ilustraciju vadim iz »Zeitschrift für Vermessungswesen« 1931. strana 62 ovo: »Der von unseren Fachverbänden « (geodeti i geometri) »empfohlene Plan der Einführung eines numerus clausus für den Vermessungsingenieurberuf ist, wie wir erfahren haben, vorläufig zurückgestellt worden, um mit dem Vorgehen in einem Einzelberuf nicht das Zeichen zur Einführung des numerus clausus in anderen Berufen zu geben und um den jungen Leuten nicht das Selbstbestimmungsrecht in der Berufswahl zu schmälern«. Zapravo je dakle odbijen u Njemačkoj prijedlog saveza geodetske struke samo s razloga, da ne bude povrijeđen princip liberalizma u izboru zvanja. Stoga nije uveden numerus clausus u struci, koja je to tražila. Danas međutim Njemačka uvodi kontingentiranje broja studenata na visokim školama i univerzitetima. U usporedbi sa ostalim zemljama vlada u Njemačkoj razmjerno najjača depresija. Nije dakle čudo, da se konzekventno onome, što sam kazao, odustaje u Njemačkoj od principa liberalizma. Uvjeren sam, ako kriza potraje, da će slično učiniti i ostale zemlje. Sve u svemu, pristaša sam liberalizma, ali ako se sa ograničenjima i bezbolnim zahvatima od strane države može da postigne napredak i predusretnu štete, neka se izvrše ti zahvati, makar se i odustalo od principa liberalizma. Takvo je jedno odstupanje i ograničenje broja slušača šumarstva. Predlažem, da se ograniči taj broj u toliko, da bi godišnji broj apsolvenata bio u glavnom jednak broju, što ga daje pravac prosječnog razvoja, koji sam gore izračunao sa a = 0´35 i ..^,2:=34. Kod toga je pravca u glavnom paralizirana hiperprodukcija kao i nesigurnost podataka od 1863. do 1882., jer je broj nezaposlenih u glavnom odbijen, a pravac je računat samo od 1883. na ovamo. Naglašavam, da su kod konstrukcije pravaca iz prednjeg poglavlja upotrijebljeni brojevi apsolvenata , a ne brojevi diplomiranih inženjera. Tabela I. daje naime samo apsolvente. Stoga uvijek konzekventno govorim o a p s o 1 v e n t i m a. Broj1 diplomiranih šumara manji je ili najviše jednak broju apsolvenata. Jedino kad sam uzimao nezaposlenost u obzir, operirao sam i sa brojem diplomenata t. j . odbijao sam broj nezaposlenih šumarskih inženjera od broja apsolvenata. Prema svemu ovome moj konkretan prijedlog glasi: treba ograni 89 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 12 <-- 12 --> PDF |
čiti produkciju apsolvenata na godišnje otprilike 34, a svake treće godine (a = 0´33 = Va — 0´35) povećati taj broj za jedan. Razmotrimo sada iz tabele I. brojeve apsolvenata na šumarskom učilištu u Križevcima i nastavno na nj´ na šumarskoj akademiji i fakultetu u Zagrebu. Rubrike 2 i 3 naše tabele daju nam te brojeve. Zagrebački šumarski fakultet ima iza sebe već istoriju od 70 godina. Sta čitamo iz razvoja broja apsolvenata u Križevcima i Zagrebu kroz tih 70 godina? Konstruišimo (si. 2.) za Križevce—Zagreb frekvencioni poligon apsolvenata i pravac prosječnog razvoja posve analogno, kako smo gore učinili za sve jugoslov. apsolvente šumarstva (bez obzira da li su apsolvirali u tuzemstvu ili inozemstvu). Jednadžba pravca prosječnog razvoja, izvedena posve analogno kao gore, ali naravno samo iz podataka rubrika 2 i 3, glasi: y = 0´2016x + 61714. dakle a — 0´2016 ili okruglo Ve. Ordinata toga pravca u 1932. iznosi .70 = .1932 = 20´29 apsolvenata. fooj Prosječnom razvoju zagrebačkog fakulteta odgovara dakle u 1932. god. 20 apsolvenata. Prema tome razvoju mogao bi se broj apsolvenata svake 5-te godine povećati za jedan. Iz tabele I. izlazi, da je na domaćim i stranim šumarskim školama i fakultetima apsolviralo svega 1524 Jugoslovena, odnosno 1500, ako se odbiju 24 Bugara. Od toga broja otpada na domaće škule (Križevce, Zagreb, Sarajevo, Beograd) 1191 apsolvent, a na same Križevce i Zagreb 909 njih, dakle 60´6%. Po pravcu prosječnog prosperiteta zagrebačkog fakulteta (naravno zajedno s Križevcima, jer je šumarska nastava u Zagrebu samo nastavak šumarske nastave u Križevcima) dolazi u 1932. god. 20´29 apsolvenata, što je nešto preko polovice onoga broja (39´78), koji sam prvotno izračunao za sve Jugoslovene. Broj 20´29 čini oko 60% od onog broja (34), koji sam predložio kao racijonalan (poželjan) broj apsolvenata u god. 1932. Koeficijenat uspona (a) kod zagrebačkog pravca iznosi oko 0´20 na godinu, dakle preko polovice onoga koeficijenta (0´35), koji sam gore predložio sumarno za sve naše apsolvente. Iz svega navedenoga izlazi, da bi se broj slušača imao da ograniči na racijonalniiu mjeru. Time bi se povećao i kvalitet apsolvenata, jer nastava može više pažnje da posveti individualnom uzgoju i naučnom izgrađivanju slušača, kad ih je manje. 90 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Broj slušača može da se ograniči na razne načine: a) da se unaprijed fiksira broj slušača (numerus clausus), koji se mogu da upišu u prvo godište .studija; b) da se povise godine studija od 4 na 5 godina; c) da se dozvoli upis u drugo godište studija samo onim kandidatima, koji su zaključni ispit prvog godišta (1. diplomski ispit) položili u redovnom roku. Kvalitet slušača, a po tome i stepen stručne i naučne spreme apsolvenata, znatno bi se podigao, kad bi se provela mjera pod b) i c). Naravno, da bi za to bio potreban sporazum obaju fakulteta. Opći razvoj šumarskih nauka traži, da se godine studija povećaju t. j . da se provede mjera pod b). Zamišljam petu godinu studija djelomice i kao rad na pokusnim šumskim dobrima, koja bi u tu svrhu bila fakultetima stavljena na raspolaganje i gdje bi slušači osim teoretske obuke učvrstili svoje znanje praktičkim radom. Uslijed velikog broja predmeta, koji se danas predaje na fakultetima, studenti se jedva mogu samostalno da bave naukom. Oni moraju da prouče sve brojne predmete u razmjerno kratkom vremenu. Stoga više memoriraju i uče, a manje studiraju i još manje (ili možda i nikako) rade samostalno naučno. Individualan i samostalan naučni rad slušača moguć je u pravom smislu samo onda, kad je broj slušača razmjerno malen. Ako se na šumarskim fakultetima ne ograniči broj slušača respektive apsolvenata, već se nastavi sa produkcijom šumarskih stručnjaka kao do sada, doći će ti apsolventi u još težu krizu. Sad nastaje pitanje, kako da se ovo ograničenje provede već prigodom upisivanja u prvo godište studija. Ako za zagrebački fakultet i za razdoblje od 10 godina (na ,... od školske godine 1919.-20. do 1928.-29.) zbrojimo slušače zasebno po godištima, dobivamo za I. godište 411, za II. godište 321, za III. godište 296 i za IV. godište 295 slušača. Dakle je kroz 10 godina u 1. godištu bio prosječno upisan 41 slušač, u II. godištu 32, u III. i IV. godištu svagdje po 30 slušača. Možemo dakle uzeti, da broj slušača prema godištima studija prosječno pada od 41 na 32, 30 i 30, odnosno od 140% na 109%, 100% i 100% (apsolventi). Brojka 140% može otprilike da posluži kod rasuđivanja pitanja, kolik bi broj slušača bilo racionalno pustiti u prvo godište studija, ako bi studij trajao i dalje samo 4 godine. Ako se za racionalan broj apsolvenata uzme na svakom fakultetu 17 i ako se ne uvede ograničenje spomenuto gore pod c), onda bi se u prvo godište studija mogla da puste otprilike po 24 slušača. Uz ograničenje pod točkom c) moglo bi da ih se u prvo godište eventualno pusti i nešto više, a još nešto više eventualno u slučaju produženja studija od 4 na 5 godina. Pri svemu tome bilo bi dobro, da se pri upisu kandidata u prvo godište posvećuje izvjesna pažnja i ocjenama, što ih u svjedožbama zrelosti dobiše iz matematičko-prirodoslovnih predmeta. Životni izgledi apsolvenata. Već sada imaju apsolventi teške izglede za ulaz u život. Nove privatne službe tako reći ne otvaraju se. Privatni šumski posjedi su pod udarom agrarne reforme i ne primaju gotovo nikoga u službu. Preostaje kao poslodavac država i šumska industrija. O potrebi namještanja 91 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 14 <-- 14 --> PDF |
apsolvenata naših fakulteta u drvnoj industriji pisao je nedavno g. ing. Vladimir Beltram (vidi Šumarski List 1934. god. str. 10). Ali i drvna industrija u današnjoj privrednoj depresiji neće da namješta nove sile, a napose ne kvalifikovane. U državnom budžetu provodi se znatna štednja. Svi to znamo i osjećamo. Ali državno šumarstvo treba ipak stručnjaka. Ministarstvo šuma i rudnika predvidilo je, koliko mi je poznato, u budžetu za 1934./35. godinu 50 novih mjesta za šumarske inženjere, ali je Ministarstvo finansija tu stavku u prijedlogu budžeta reduciralo i brisalo. Iz spomenutog »Šematizma i statusa« šumarskog osoblja izvadio sam brojeve državnih činovnika, šumarskih stručnjaka, u pojedinim činovničkim grupama. Dobio sam: Grupa : ./1 ./2 IV/1 IV 2 V VI VII VIII Pripr. IX X broj 1 14 38 60 100 58 90 144 146 28 25 činovnika: Računam, da nezaposlenih šumarskih inženjera ima sada oko 90. Iz istog »Šematizma i statusa« izvadio sam nadalje brojeve slušača šumarstva na našim fakultetima za godinu 1932. Te brojeve prikazuje priloženi pregled 1. Pregled 1. Broj slušača šumarstva godište ; IV. III. 11. I. Zagreb : 40 36 51 41 Beograd : 83 113 124 132 Ukupno . . . 123 149 175 173 Na slici 3. prikazao sam grafički brojeve državnih šumarskih činovnika u pojedinim položajnim grupama. Brojevi su prikazani kao stupci. Iza tih stupaca slijedi stupac nezaposlenih inženjera šumarstva, a za njim stupci slušača šumarstva po godištima (sumarno za Zagreb i Beograd). Iz te slike vidimo i odviše zorno, da nezaposlenih inženjera i studenata ima zajedno više, nego svih šumarskih stručnjaka u resoru Ministarstva šuma i rudnika. Nije to nikako ružičasta slika za budućnost naših mladih apsolvenata u sadašnjosti i neposrednoj budućnosti, napose kad pomislimo, da je momentano privatna služba gotovo posve zatvorena. Situacija izlazi kao još teža, ako pogledamo sliku 4. Iz spomenutog »Šematizma i statusa« izračunao sam, koliko godina službe imaju poje 92 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 15 <-- 15 --> PDF |
PoBEĐENjE BßOJA DRZ ŠUMARSKIM ČINOVNIKA .... SA BftOjE/. NEZAPOSLENIH INŽENJERA I BROIE/. STUDENATA iOMABSTVA i i 9rt .« O IH OBUPA . HI/, i«/« "/i W* v " v" »´" ...-n .—´ NezA iv MILINI INŽENJE III IIlodište I DBŽAVNI ČINOVNICI Rl JUn. STUDENTI SOrtA». 7ÎO Slika 3. dini šumarski činovnici iz resora Ministarstva šuma i rudnika. Dobio sam u glavnom (zajedno sa činovnicima IX i X položajne grupe) brojeve sadržane u priloženom pregledu 2. Pregled 2 Broj godina 38 37 36 35 34 33 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 službo: Broj stručnih šum. 4 0 0 6 7 8 7 7 10 21 13 15 7 12 20 13 činovnika: Broj godina 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 službe: Broj stručnih šum. 20 27 15 27 12 13 9 14 20 29 27 23 18 14 32 30 činovnika: Broj godina 6 5 4 3 2 1 0 službe : Broj stručnih šum. 11 11 45 56 39 59 3 činovnika: Nasuprot tome ima nezaposlenih inženjera, koji bi mahom željeli ući u državnu službu, oko 90, dok studenata šumarstva ima svega 620. Sve je to prikazano grafički u slici 4. Na apscisnoj osi nanesene su 93 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 16 <-- 16 --> PDF |
godine službovanja, Ordinate su brojevi činovnika odnosno brojevi nezaposlenih inženjera i slušača šumarstva. Slika 4. ima da dade poređenje broja nezaposlenih inženjera i studenata šumarstva sa brojevima državnih šumarskih činovnika po godinama službovanja. Pripominjem, da sam u si. 4. spojio u jednu ordinatu brojeve svih državnih šumarskih činovnika, koji imaju preko 35 godina službovanja. Uzeo sam ih, kao da imaju 36 godina službe. POREOENJE BROJA ORI. SUA,ČINOVNIKA PO GODINAMA SLUŽBE .. BROJEA NEZA POSLENIH ŠUMAR. INZINJER-A I BROJE/. SLU ŠAČA ŠU/´iA&STVA . « ii il il )i 10 14 n :? 2s :> u 21 n :i . u 11 0 . tf « » 11 . IO 9 s 7 G 5 * i j Slika 4. Zapravo sam isprva želio prikazati grafički u jednoj slici poređenje nezaposlenosti i slušača sa sveukupnim brojem šumarskih stručnjaka u državi, dakle i onih u privatnoj službi. Nažalost mi to nije uspjelo zbog manjkavih i nedovoljnih podataka. Moramo se dakle zadovoljiti sa ovim poređenjima, koja su nam moguća po podacima knjige »Šematizam i status«. Pošto su u »Šematizmu« činovnici imovnih općina uvršteni među državne činovnike, to s njima i ovdje postupam kao sa državnima. Razdijelit ćemo (vidi sliku 4.) sve šumarske činovnike u dobne razrede prema godinama službovanja. Dobni razredi neka imaju u glavnom po 5 godina. Prvi ili najstariji razred neka sačinjavaju činovnici sa 30 i više godina službe, drugi razred činovnici sa 25 do 30 godina, treći sa 20 do 25 godina i t. d. Za svaki od svih tih 7 razreda dobivamo po redu 49, 68, 95, 75, 117, 98 i 202 ili svega zajedno 704 činovnika. Na 94 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 17 <-- 17 --> PDF |
suprot tome broju stoji, ako ne više, a ono barem toliko (cea 710) studenata i nezaposlenih inženjera. Ovo poređenje pokazuje jasno, kakav izgled u budućnost imaju apsolventi i slušači šumarstva. Najstarijem dobnom razredu od 49 jedinica, koji će u narednih 5 godina biti zreo za penzionisanje, stoji nasuprot pomladak od cea 710 jedinica, koji će kroz 5 godina htjeti, ako i ne baš sav, ali svakako velikim dijelom da uđe u službu. Interesantno bi bilo, kad bi se i za druge struke provele slične komparacije. Uvjeren sam, da bi se u nekim strukama došlo do još jačih napetosti između nezaposlenosti i zaposlenosti, nego li je to u šumarstvu. Nažalost ni za šumarsku struku nije komparacij a potpuna , kako sam to već spomenuo, jer nema podataka o ukupnom broju zaposlenih šumarskih stručnjaka u privatnim i samostalnim službama. U nekim drugim strukama pogotovu prevlada privatno zaposlenje, pa je još teže sakupiti podatke, koji bi pokazivali odnos između zaposlenosti i nezaposlenosti. Ipak donosim za ilustraciju nekoliko napomena u pogledu ostalih struka. Tehnički List, organ Udruženja jugoslovenskih inženjera i arhitekata, štampa se u 2000 primjeraka i razašilje na cea 2000 članova toga Udruženja. Nezaposlenih inženjera tehnike ima u državi preko 400, dok je na domaćim tehničkih fakultetima inskribirano svega oko 2450 slušača. U samoj Dravskoj banovini bilo je krajem godine 1932. preko 1000 nezaposlenih apsolvenata učiteljskih škola. Iz dnevnog života dobro je poznato, kako teško dolaze do uposlenja svršeni apotekari, liječnici, pravnici itd. Držim stoga, da je nezaposlenost u mnogim drugim strukama jača nego u šumarstvu. Nezaposlenost je opća pojava. Privreda je funkcija, koja zavisi od vanredno (gotovo beskonačno mnogo) faktora, a svi ti faktori međusobno su povezani kao funkcije funkcija. I kad jedan od faktora krene nizbrdice, uzrokuje padove i poremećenja i kod drugih faktora, pa i onih najudaljenijih, koji na oko sa prvim faktorom nemaju nikakove veze. Nitko ne bi rekao, da nezaposlenost naše mlađe inteligencije, pa i šumarskih inženjera, ima kakove veze sa padom cijena žitu i sa bankovnim krahovima u Americi. A ipak je tako. Funkcionalnosti u današnjem privrednom životu toliko su komplikovane, da je teško ma i donekle predvidjeti kretanje privrede i života u najbližoj budućnosti. Stoga naglašujem, da se i gornji predloži glede ograničavanja broja studenata šumarstva imaju da uzmu sa izvjesnom rezervom. Neznatno naime, kakva nam iznenađenja sprema najbliža budućnost. Na pr. pokusi za kemijsku fabrikaciju hrane iz drveta već su potpuno uspjeli. Tjeranje motornih vozila sa drvnim ugljem realna je stvar. A za preradu drveta u hranu i ugalj mogu da se iskoriste i razmjerno sitni produkt šume. Tko može da predvidi, kako će ti i slični pronalasci u budućnosti djelovati na intenzivnost gospodarenja sa šumama, pa prema tome i na potrebu šumarskih stručnjaka? Zaposlenje nezaposlenih. Prijeđimo na pitanje, kako da se nezaposlenim šumarskim inženjerima dade uposlenje. Zapravo je nezaposlenost jedan od rezultata općeg privrednog stanja. Trebalo bi dakle općim mjerama izliječiti čitavu privredu, pa bi u glavnom nestalo i čitave nezaposlenosti. Već sam ranije naglasio, da bi po svoj prilici došlo do nove konjunkture u privredi, kad bi se svima nezaposlenima dalo posla, jer bi se pojačao konzum, a preko .95 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 18 <-- 18 --> PDF |
njega i proizvodnja. Da li dakle da se pitanje nezaposlenih šumarskih inženjera rješava parcijalno ili u sklopu problema sviju nezaposlenih? Specijalan problem nezaposlenih šumarskih inženjera mogao bi efikasno da se riješi samo u sklopu liječenja opće nezaposlenosti. Za liječenje opće nezaposlenosti, a s time i za stvaranje nove konjunkture, može da se za sada krene ovim putevima: 1. Da država financira goleme javne radove, koji bi dali posla u glavnom svim a nezaposlenima. S više strana predlaže se taj izlazak iz krize. Gradile bi se ceste i željeznice, regulisale rijeke, uređivale bujice, u gradovima bi se podizali higijenski stanovi za radnike, pošumljavao bi se krš i golijeti, dizale velike električne centrale, provodile melioracije i t. d. Kod ovakovih javnih radova neminovno bi morala da na šume i šumarstvo otpadne znatna kvota javnih investicija (za gradrv´u šumskih prometnih sredstava, uređenje šuma, bujica i t. d.). Zaposlenje bi dakle dobili u glavnom svi nezaposlenici u državi. Međutim, teškoća za izvođenje golemih javnih radova leži u pomanjkanju finansijskih sredstava. Postoje razni prijedlozi o tome, kako da se ta sredstva nabave. Mi se ovdje s njima nećemo baviti. 2. Da se (koliko je to moguće) računom utvrde linije prosječnog dosadanjeg razvoja unutar raznih grana produkcije i da se produkcija bilo normativnim mjerama ili pak putem propagande svede na stanje, koje odgovara liniji prosječnog prosperiteta. To drugim riječima znači, povećati produkciju. u pretežnom dijelu privredne djelatnosti do normale i time zaposliti gotovo sve nezaposlene. Mi se detaljnije s ovim prijedlozima ne možemo ovdie baviti. Uvjeren sam, da će mnogi, kad te prijedloge pročitaju, kazati: to je teoretski lijepo, ali praktički neizvedivo. Na taj prigovor moram da odgovorim: rada ima dosta i više nego ima nezaposlenih, hrane ima također na pretek, pa prema tome mor a postojati mogućnost, da se neuposlena snaga privede onom radu, koji u interesu općeg prosperiteta treba da bude izvršen. Ako riješenje opće nezaposlenosti nije s bilo kojih razloga odmah provedivo, moramo mi šumari potražiti parcijalna riješenja za zaposlenje naših nezaposlenih drugova. Prema prijedlozima Sarajevske podružnice Jugoslovenskog šumarskog udruženja trebalo bi: a) Ministarstvo šuma i rudnika svim silama da uznastoji, kako bi se u budžetu državnog šumarstva stvorila mogućnost za kreiranje novih šumarsko-inženjerskih mjesta; b) na dnevničarska i slična mjesta u resoru šumarstva da se postavljaju samo svršeni šum. inženjeri; c) kod svake šum. uprave na teritoriji Bosne i Hercegovine, kod koje ima veći broj molba za kolonizaciju, da se postavi po jedan šum. inženjer, koji bi se plaćao dijelom na teret kolonizacionog fonda, dijelom na teret iznosa, koje plaćaju interesenti za potrebno uviđanje na licu mjesta; d) Ministarstvo da prigodom revizije dugoročnih šumskih ugovora industrijska poduzeća obaveže, da za sve šumsko-tehničke poslove postave nezaposlene šumarske inženjere : e) kod ograničavanja državnih šuma u Srbiji i Crnoj üori da se za geometre i pisare namještaju nezaposleni šum. inženjeri; f) da se striktno provedu propisi zakona o šumama s obzirom na namještanje kvalifikovanih šumarskih stručnjaka na šum. posjedima i u šum. industriji. 96 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ali ako se i nađe zaposlenje svima sada nezaposlenim šumarskim inženjerima, ipak je svakako potrebno, da se ograniči produkcija šumarskih inženjera na našim fakultetima. Résumé. Apres la guerre, le nombre de nos citoyens qui ont achevé leurs études soit dans nos propres facultés forestieres soit dans l´étranger, et qui prétendent en conséquence a etre admis dans notre Service forestier, a pris des dimensions vraiment excessives ce qui se manifeste dans un grand nombre de jeunes ingénieurs forestiers sans emploi. L´auteur tend donc a déterminer le nombre rationellement admissible de jeunes hommes qui, dans les cironstanccs économiques normales, pourraient etre admis dans nos facultés forestieres. Il se base dans cette intention sur le développement progressif du nombre de tous les Yougoslaves qui, dépuis l´année 1863, ont achevé leurs études soit dans les écoles forestieres du pays meme soit dans celles de l´étranger. Ce développement montre, naturellement avec beaucoup des hausses et des baisses, une tendence — généralement pris — croissante et ressemble, dans son ensemble, a une longue ligne droite. En conséquence, il se laisse compenser d´apres la méthode des moindres carrés, ayant pour base l´équation de cette ligne (y = ax + b). L´auteur détermine donc, a l´aide de cette équation et apres ladite compensation, le nombre en question, aussibien pour le présent que pour le futur. Ce dernier (pour le futur) résulte de la constante a calculée en moyenne d´apres ladite méthode pour ce long passé. Le nombre pour le présent s´accordant tres bien avec des besoins normaux q´a, a cet égard, notre économie forestiere il est a supposer que ce soit le meme cas avec le nombre pour le futur qui, naturellement, a une tendence croissante, mais dans un sens régulier et tres modéré. Ing. TODOR DJURDJIĆ (MOROV1Ć): DRŽAVNO ŠUMSKO GAZDINSTVO I ZAKON O DRŽAVNOM RAČUNOVODSTVU* (./ ADMINISTRATION DES FORETS DOMANIALES ET LA LOI DE COMPTABILITÉ PUBLIQUE) Svojim člankom: »Delokrug i rad šumske uprave (Šum. list aprila 1930)« pokušali smo da opišemo, u čemu se sastoji delokrug i rad kod drž. šum. uprava ukazujući pri tome na nedostatke u organizaciji šumarske službe kod šumskih uprava. Nedostaci organizacije i preopterečenost stručnih organa kod šumskih uprava nanose ogromne štete intenzivnom gospodarenju i racionalnom iskoriščavanju toga gazdinstva u duhu šumarskih nauka. Izgleda nam, da se tome članku pokazala mala ili nikakva pažnja i ako je njegova intencija bila, da se sadanja organi * Predavanje, održano na godišnjem zboru Beogradske podružnice Jugoslovenskog šumarskog udruženja dne 23. aprila 1933. u Zemunu. 9? |