DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1934 str. 11     <-- 11 -->        PDF

losti). Dakle svatko može da se upiše i da studira nauke, koje želi. Lična
sloboda u izboru zvanja potpuno je zagarantovana. Nije predviđen nikakav
numerus clausus niti kakovo ograničenje broja slušalaca. To je
posve u duhu liberalizma. Kandidati su posve slobodni u izboru svog
zvanja, ali i sami imaju da snose posljedice svoje odluke
u predmetu tog izbora.


Već sam jednom naglasio, kako je liberalizam sjajan po svojim idejama
za vrijeme blagostanja i konjunkture, a moglo bi se reći i plodonosan.
Međutim za vrijeme krize i depresije posve je drugačije. A pošto
bol i bijeda uvijek jače djeluju na čovjeka i negativni utisci uvijek su
jači od pozitivnih (zakon psihologije), to će i kriza morati da dovede
(a već i dovodi u mnogom smjeru) do odstupanja od principa liberalizma.
Država raznim mjerama nastoji da reguliše i ublaži bijedu. Možda
bi bilo dobro, da se sva produkcija reguliše prema pravcima
prosječnog i s t o r i j s k o g razvoja?


U god. 1930. predlažu neke struke u Njemačkoj uvađanje numerus
clausus-a na visokim školama. Za ilustraciju vadim iz »Zeitschrift für
Vermessungswesen« 1931. strana 62 ovo: »Der von unseren Fachverbänden
« (geodeti i geometri) »empfohlene Plan der Einführung eines
numerus clausus für den Vermessungsingenieurberuf ist, wie wir erfahren
haben, vorläufig zurückgestellt worden, um mit dem Vorgehen
in einem Einzelberuf nicht das Zeichen zur Einführung des numerus
clausus in anderen Berufen zu geben und um den jungen Leuten nicht
das Selbstbestimmungsrecht in der Berufswahl zu schmälern«. Zapravo
je dakle odbijen u Njemačkoj prijedlog saveza geodetske struke samo
s razloga, da ne bude povrijeđen princip liberalizma u izboru zvanja.
Stoga nije uveden numerus clausus u struci, koja je to tražila. Danas
međutim Njemačka uvodi kontingentiranje broja studenata na visokim
školama i univerzitetima. U usporedbi sa ostalim zemljama vlada u Njemačkoj
razmjerno najjača depresija. Nije dakle čudo, da se konzekventno
onome, što sam kazao, odustaje u Njemačkoj od principa liberalizma.
Uvjeren sam, ako kriza potraje, da će slično učiniti i ostale zemlje.


Sve u svemu, pristaša sam liberalizma, ali ako se sa ograničenjima
i bezbolnim zahvatima od strane države može da postigne napredak i
predusretnu štete, neka se izvrše ti zahvati, makar se i odustalo od principa
liberalizma. Takvo je jedno odstupanje i ograničenje broja slušača
šumarstva. Predlažem, da se ograniči taj broj u toliko, da bi godišnji
broj apsolvenata bio u glavnom jednak broju, što ga daje pravac prosječnog
razvoja, koji sam gore izračunao sa a = 0´35 i ..^,2:=34. Kod


toga je pravca u glavnom paralizirana hiperprodukcija kao i nesigurnost
podataka od 1863. do 1882., jer je broj nezaposlenih u glavnom odbijen,
a pravac je računat samo od 1883. na ovamo.


Naglašavam, da su kod konstrukcije pravaca iz prednjeg poglavlja
upotrijebljeni brojevi apsolvenata , a ne brojevi diplomiranih inženjera.
Tabela I. daje naime samo apsolvente. Stoga uvijek konzekventno
govorim o a p s o 1 v e n t i m a. Broj1 diplomiranih šumara manji je ili
najviše jednak broju apsolvenata. Jedino kad sam uzimao nezaposlenost
u obzir, operirao sam i sa brojem diplomenata t. j . odbijao sam broj nezaposlenih
šumarskih inženjera od broja apsolvenata.


Prema svemu ovome moj konkretan prijedlog glasi: treba ograni


89