DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 44 <-- 44 --> PDF |
je na 67934 m3pn., a priraštaj te mase na 1363 m3pn., pri čemu je u obzir uzeta samo sitna šuma. Celokupna potreba za svilarstvo i ribarstvo iznosi prema prednjem 918 m3pn. Pri ovome ni kod svilarstva nisu uzete u obzir šikare, jer se one upotrebljavaju za brst koza. Prema ovim podacima izlazi, da je u 1928. god. bilo priraštaja šume izvan potrebe za 445 m3pn., što bi u glavnom išlo kao rezerva za povećavanje potreba svilarstva, ako uzmemo da se ribarstvo ima da snabdeva iz svoje najbliže okoline. Ako pretpostavimo povećanje ribarstva do 100 ograda (pardija), onda će redovna godišnja potreba prnara za njih biti 125 m3pn. što će se morati delom pokrivati iz dalje okoline (21 m3pn ili 420 tovara). Za svilarstvo bi ostalo tada 1238 m3pn., sa čime bi se moglo pri današnjim prilikama proizvesti 742.800 kgr. čaura, što znači za 254.152 kgr više nego u 1928. god. Ovi brojevi pokazuju dakle, do kojih se granica mogu svilarstvo i ribarstvo još povećati bez bojazni za uništenje prnara t. j . zadiranja u osnovni kapital. Ako bi se širili još preko toga, onda bi se radi raštite prnara morala u svilarstvu upotrebljavati još i »merilea« ili pak intenzivirati gazdovanje sa prnarom. Ovo poboljšanje ima da se sastoji u povećavanju priraštaja, a koliko je za to potrebno, i drvne mase. Ovo se može učiniti poboljšanjem samih sitnih šuma, ali tako isto i šikara, gde bi se došlo u dodir sa brstom, pa bi kod rešavanja problema moralo i o tome voditi računa. U 1928. god. stajao je jedan tovar prnara kod šumske uprave u Đevđeliji 5 dinara. Prema ovome bila je vrednost celokupnog posečenog prnara i za svilarstvo i za ribarstvo 91.800 dinara. Dragolj. S. Petrović. IZ UDRUŽENJA Ing. Miklau Otmar (Brezice): ŠUME I JAVNI TERETI. Referat, održan na glavnoj skupštini Jugoslovenskog šumarskog udruženja, dne 3. septembra 1933 u Banjaluci. Golema ekonomska kriza, koja je god. 1929. zahvatila privredu cijelog svijeta te se godimice povećavala, ostavlja duboke tragove i u šumskom gospodarstvu. Uslijed pada potrošnje i potražnje oborene su cijene. Prihodi šumskog gospodarstva su do krajnosti smanjeni. Poslije perijode velike produkcije t. j . iskorišćavanja šuma i živahne prodaje njenih proizvoda nastupa vrijeme mrtvila. Niti po niskoj cijeni se nemože prodati godišnji sječni etat. Istina, za objekat kao takav to ne znači zlo, jer se neiskorišćeni dijelovi lako prištede za bolja vremena i bolje cijene, a svojim prirastom povećavaju dosadanjišumski kapital. Produkcija šume kao takove nije obustavljena, prirodne sile rade i dalje. Jedino je možda radi manjih kulturnih radova, manjega proredivanja nastao kakav gubitak na prirastu, kojega ali sadanji šumovlasnik ne osjeća te ga lako podnaša. Dok ekonomska kriza i nemogućnost prodaje, ako ne traje predugo, šumi kao privrednom dobru narodnog gospodarstva u glavnom ne mora škoditi — izuzev možda slučaj katastrofe od vjetra ili napada šumskih zareznika — t o on a ti m osje tljivije pogađa sopstvenika šume. Uloge su na prvi pogled nekako izmijenjene. Dok je za vrijeme konjunkture objekat — šuma — morala davati sve svoje unovčive plodove u vidu zrelih a na 730 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 45 <-- 45 --> PDF |
mnogim mjestima i nezrelih sastojina, te je uzdisala kao žrtva sjekire, šumovlasnik je uživao lijepe, vanredno visoke prihode, iz kojih je mogao i.amirivati i svoje potrebe i potrebe državne zajednice te drugih javnih tijela. Osim toga je mogao, višak prihoda ulagati i u druge grane narodne privrede. Naprotiv sada, za vrijeme depresije se šuma oporavlja ili bi se barem morala oporavljati, a njezin posjednik dolazi u poteškoće, jer ne dobiva one prihode, koji su mu za njegove potrebe i za razumno gazdinstvo nužno potrebni. Ali kako šumovlasnik i pored najveće štednje ipak mora pokriti svoje životne potrebe a mora namiriti i javne daće a i troškove uprave, koji su skučeni do krajnih granica, to mu ne preostaje drugo, ako nema drugih privrednih vrela ili likvidnih ušteda, nego da zađe u objekt, u šumu, koja neka dade sredstva za pokriće tih potreba. .. pošto su prodajne cijene niske, treba iznositi na prodaju mnogo već e množine nego u doba konjunkture. Tako opet šum a mora pomoći i -pružiti srazmjerno veće množine sječivog drveta. Mi svi, koji gospodarimo sa šumama, morali smo u doba ove ekonomske krize steći iskustvo, da stroga godišnja potrajnost gospodarenja t. j . da se svake godine iskorišćuje jednaka množina drvne mase, uopće nije provediva, nego da golom ekonomskom životu odgovara samo peri jodna potrajnost, koja nam daje mogućnost da se prilagodimo trenutnim gospodarskim prilikama. Samo perijodna potrajnost nam pruža mogućnost da sječe rasporedimo prema vladajućim tržnim cijenama te na taj način dobijemo godišnje približno jednake novčane prihode. Svako uredno javno i privatno gazdinstvo treba donekle ovu finanoijalnu potrajnost. Znamo, da bi se poteškoće dale predusresti, kad bi se i kod stroge množinske potrajnost! dio prihoda u vrijeme konjunkture sigurno ulagao i rezervisao za časove depresije. Bilo je i takovih opreznih i solidnih gospodara, koji su to činili, ali oni su najlošije prošli, jer su se te rezerve kod sadanjih kreditnih i novčanih prilika uledile, ako ne propale. Gazdinstvo javnopravnih ustanova je došlo u osobito težak položaj, jer se uštede i viškovi u tim gospodarstvima obično ne ulažu, već se u narednoj godini utroše, a izdaci se za vrijeme depresije radi glomaznosti upravnog sistema te iz socijalnih obzira samo teško prilagođuju momentanim prilikama. Državne šume su n. pr. prema navodima ministra g. Mahoriča imale po zavisnim računima g. 1930/31 samo 29.3 milijona dinara viška, što znači 8 Din po ha čistog prihoda. Godine 1931/32 izkazuju deficit od 7.7 milijona, a god. 1932/33 oko 11 milijona, dakle ne izkazuju u opće nikakav čisti prihod nego manjak . Znamo, da državne šume ne mogu odbacivati velike čiste prihode, i ako zapremaju golemu površinu 3.6 milijona ha, jer su u većini slučajeva opterećene služnostima a moraju ispunjavati i posebne zadaće općeg značaja. Gore izkazani nagli pad prihoda je znak golemog upliva ekonomske krize. Pojava je obzirom na opće narodno gospodarstvo u toliko opasna, što se taj manjak mora namiriti iz drugih državnih prihoda, u prvom redu iz javnih daća. Ovdje hoću odmah da naglasim, da državne šume, koje kako sam već gore naveo, zapremaju prema statistici ministarstva šuma i rudnika iz god. 1926 3.6 milijona ha površine, na temelju odredaba zadnjih finansijskih zakona državi ne plaćaju n i- kaka v porez . Visina toga poreza bi se morala dakle od gornjih godišnjih zaključnih brojeva još odbiti, da se dobije pravi čisti prihod, koji bi se mogao sravniti sa uspjehom gospodarenja u drugim šumama. 0 očajnom stanju šuma imovnih općina ćemo ćuti točan prikaz, koji će nam razložiti, da je pored nekih neizbježivih, svjetskim ratom uzrokovanih, gubitaka u novčanim papirima te neke pogrešne špekulacije kod kupova novih šumskih površina također sadanja privredna kriza glavni uzrok teškom stanju. To stanje je tim 731 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 46 <-- 46 --> PDF |
slabije, jer su te šume opterećene sa svim izravnim i posrednim porezima te taksama. ^U nešto boljem ali ipak veoma teškom stanju se nalazi i šumsko gospodarstvo privatnih vlasnika, pa bio to veliki, srednji ili mali posjed. Svi su ovi posjedi u kritičnom položaju osobito u slučaju, ako je vlasnik u glavnom sam o šumoposjednik te nema dovoljnih dohodaka iz drugih grana privrede. Gotovo sve životne namirnice takav posjednik mora nabavljati kupnjom, dok izdatke mora pokrivati iz šumskog prihoda, koji je sada neznatan. To je uzrok, da se baš na tim čisto šumskim posjedima mora intenzitet izkorišćivanja p o v e ćati, premda tržne cijene na to nikako ne mame. Sila prilika je sve ove posjednike primorala, da smanje izdatke svoga gospodarstva na minimum i da brišu sve, što nije apsolutno potrebno. Tako se događa, da se štedi u materijalnim izdacima i da se snizuju plaće te nadnice osoblju do skrajnosti. Službena mjesta, koja su ispražnjena, ostaju nepopunjena. Stoga nažalost vidimo, da u šumarsko-stručnom pogledu nazadujemo. Možda do toga ne bi došlo, kad bi šumoposjednik mogao na jednoj strani prihode povećati, a na drugoj strani troškove uprave i produkcije u svim partijama podjednako sniziti. Sječa, izvoz i prerada, troškovi kultura, čuvanja i uprave te porezi, prirezi i takse sačinjavaju izdatke šumoposjednika. Među tim izdacima imaju sada porezi odnosno javni nameti presuda n značaj . Sve ostale troškove i izdatke naime može šumovlasnik reducirati i prilagoditi promijenjenim prilikama, dok je pred po: rezom posve nemoćan. Poreze mu propisuje vlast na temelju zakonskih odredaba i propisa. Ti su često takovi, da premalo uzimaju u obzir rentabilnost oporezovanog objekta, premda je danas teoretski usvojeno kao osnovno načelo poreznog zakonodavstva oporezovanje u razmjeru prema sredstvima (poreskoj sposobnosti). Pod porezom razumjevam ovdje .. samo neposredni državni porez nego sve javne terete, koji se ubiru za javne svrhe, dakle i sve autonomne prireze te razne takse. Ako promotrimo kojim je sve porezima po državi, banovini, srezovima, općinama i drugim pavno-pravnim ustanovama opterećen šumski prihod, onda vidimo, da ima tih vrsti poreza mnogo i da baš ta njihova mnogobrojnost dovodi do preopterećenja. Napominjem, da se moj prikaz osniva na prilikama, Dravske banovine, ali po svoj prilici u drugim banovinama je stanje slično. Imademo slijedeće vrste javnih tereta, koji neposredno i svake godine terete šumski čisti prihod: 1. državna zcmljarina, 2. banovinski opći prirez na zemljarinu, 3. banovinski cestovni prirez na zemljarinu, 4. sreski cestovni prirez na zemljarinu, 5. zdravstveni prirez na zemljarinu, 6. općinski prirez na zemljarinu, 7. općinski kuluk, dotično otplata za njega, nadalje od vremena do vremena prirez za crkvene općine, vodne zadruge itd. Osim toga je šumski bruto prihod (šumska taksa na panju) neposredno opterećen sa 2% banovinskim nametom za sječu šuma te 2°/0 državnim prinosom za pošumljavanje. Posredno je šumski prihod opterećen prinosom za izvanrednu porabu državnih, banovinskih i općinskih cesta. Zatim u slučaju, da šumoposjednik prerađuje oblo drvo na svojoj strugari u rezanu robu, prema tumačenju i praksi poreznih ureda u Dravskoj banovini opterećen je još i skupnim porezom na poslovni promet u iznosu od 4% prodajne fakturne cijene. Zemljarina je uređena prema propisima zakona o neposrednim porezima iz godine 1928, koji je. stupio na snagu 1. 1. 1929. Zemljarina se dijeli u dva dijela: u osnovni porez te u dopunski porez, koji se odmjeruje od katastralnog čistog prihoda 732 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 47 <-- 47 --> PDF |
dotičnog zemljišta. Porezna stopa za osnovnu zemljarinu se svake godine određuje finansijskim zakonom, te je bila u godini 1929. 12%, 1930. 12%, 1931. 10%, 1932. 8%, 1933 10% od čistog katastralnog prihoda. Odmjera dopunskog poreza se vrši sretna progresivnoj ljestvici određenoj zakonom o neposrednim porezima, godine 1930. nešto promijenjenoj odnosno sniženoj. Ta ljestvica počinje sa 2% te se diže do 8%, za srednje-velike posjede iznosi dakle 5%. Na dopunski porez se nesmiju razrezivati nikakovi autonomni prirezi. Katastralni čisti prihod se je u krajevima, gdje je već postojao katastar zemljišta, ustanovio na taj način, da se je stari prihod izražen u krunama promijenio u dinarsku vrijednost u razmjeru ] kruna 1 dinar. Taj iznos se je množio sa količnikom, koji su odredile posebne komisije. Za bivše procjenbene srezove Celje, Veliovec, Slovenjgradec i Wolfsberg je ustanovljen sa 18, za srezove Donja Lendava i Könnend sa 30, a za sve ostale procjenbene srezove sa 20. Kod izračunavanja poprečnog čistog prihoda su služile cijene od 1. jula 1926 do 3. juna 1926, dakle samo iz jedne godine, u kojoj je vladala za sve agrarne i šumske proizvode dobra konjunktura. Čisti katastralni prihod morao bi biti ona novčana vrijednost srednjeg prihoda zemljišta, koja se može postići običajnim gospodarstvom po odbitku poprečnog iznosa redovitih gospodarskih troškova. Stari austrijski čisti katastralni prihod ustanovljen je na temelju propisa zakona iz godine 1869. Kod ustanovljivanja toga prihoda se je kod šuma postupalo na taj način, da se je na uzornim zemljištima ustanovio godišnji poprečni prirast pa se je umnožio sa mjesnom cijenom drveta umanjenom za trošak sječe i dovoza, te čuvanja i pošumliavanja. Kod svih šuma se je uzela samo vrijednost gorivog drveta. Umjesto čiste zemljišne uzeta je dakle čista šumska renta. Osim toga nisu uzeti u obzir troškovi za porez i upravu. Kamati vrednosti drvne zalihe nisu odbiti. U teoretsko razglabanje ispravnosti toga postupka ne mogu se upuštati, nego upućujem na izvode, koje .. u svojim djelima donijeli: Endres — Forstpolitik i Reuss — Forsthaushalt te na referate prof. Dr. Nenadića i ing. Ružica donesene prigodom raspravljanja projekta novog zakona o neposrednim porezima. (Vidi Š. L. 11 i 12 .. 1922 te Š. L. 11 .. 1923.). Temeljito je obradio pitanje oporezivanja prihoda odnosno dobiti šumskog gospodarstva u svojoj ljetos publiciranoj disertacijonoj radnji H. U n o 1 d povodom mijenjanja načina oporezivanja u Njemačkoj. Katastralni čisti prihod za 1 ha šume iznosi sada u Dravskoj banovini za najbolje šumsko zemljište Din 364.80 te se za lošija zemljišta smanjuje do ništa dinara. Tako imamo na primjer u procjenbenom srezu i razredu: I . III IV V VI Maribor I 295.6 194.8 139.2 90.4 55.6 31.2 Maribor II 194.8 132.0 69.6 38.4 14.0 6.8 Brezice I 160.— 118.— 83.6 55.6 28.0 14.0 Brezice . 97.2 76.4 45.2 20.8 11.2 5.6 Kočevje 90.4 66.— 34.8 (24.4 14.— Ljubljana ok. 125.2 97.2 76.4 52.— 38.4 20.8 Može se približno reći, da je katastralni čisti prihod u Dravskoj banovini ocijenjen sa poprečno oko Din 75.— po 1 ha. Uzmemo li, da je godišnji poprečni prirast ca 3 m3, te da se u potrajnom gospodarstvu iskorišćuje samo množina toga prirasta, onda je ta množina drva imala za vrijeme konjunkture već prema položaju šume i vrsti drveća vrijednost oko 200.— do 60O.— Din, dok je danas ta vrednost pala na 45 do 180 Din. Da dobijemo faktični čisti prihod po ha, koji bi se mogao sravniti sa stavkama kat, čistog prihoda, moramo odbiti troškove pošumljavanja, uprave i čuvanja šume. Ako za zašumljavanje stavimo u račun podjednako samo Din 5.—, za upravu i čuvanje samo Din 20.—, onda je za vrijeme konjunkture 1 ha odbacivao faktično čisti prihod od 175 do 575.— dinara, a odbacuje sada jedva 20.— do 155.— 733 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 48 <-- 48 --> PDF |
\ Din. Od toga prihoda mora šumovlasnik da plaća javne daće, koje ostaju, jer se većim dijelom predpisuju na temelju osnovne zemljarine, svake godine skoro jednake, ako s» porezna stopa ne mijenja. To svojstvo zemljarine, da se gotovo i ne prilagođuje promjeni godišnjih prihoda, ima za zemljoposjednika velik i presudan zna: čaj. K tome još pridolazi, da se stopa autonomnih prireza za vrijeme krize čakpovisuje tako, da neminovno svaki iole slabiji posjed ostaje bez čist e rent e dapače dolazi u pasivnost. Ako promotrimo pojedine stope poreza u godini 1<., vidimo, da državna osnovna zemljarina iznosi 10% od kat. čistog prihoda, a dopunski porez -na zemljarinu za srednje veliki posjed ca 5% od kat. čistog prihoda. Autonomni prirezi za Dravsku banovinu iznose 70% zemljarine. U tom procentu su sadržani opći, banovinski, cestovni i zdravstveni prirez. Kao sreski cestovni prirez je poprečno uzeta stopa 10%, u nekim srezovima je viša, u drugim niža, a za općine su predviđeni prirezi od 65% do 200%, uzmimo dakle poprečno 150 % od osnovnog neposrednog poreza. Ovi autonomni prirezi iznose prema tome ukupno 145 do 280%, poprečno dakle 230% od osnovnog poreza , što znači daljnih 23% katastralnog čistog prihoda. Za uzdržavanje općinskih puteva mora se doprinašati otplata za kuluk, koja se ustanovljuje po posebnoj progresivnoj ljestvici na temelju osnovnog neposrednog poreza, te iznosi u prosjeku 5% od osnovnog neposrednog poreza kao osnovice. K tome pridolaze od vremena do vremena, već prema potrebi, nameti za crkvene općine, koje razrezuju nadležne vlasti također na temelju izravnog poreza, te se znade njihova stopa dići i na 100 do 200% izravnog poreza. Godišnje možemo dakle iz ovog naslova bez pretjerivanja ukalkulirati .% izravnog poreza. U šumskorežijskom gospodarstvu se osim toga mora redovito plaćati i prinos za izvanredno korištenje javnih cesta te se taj prinos razrezuje po posebnoj ljestvici po prevoženoj toni tereta i kilometra cesta. Pretpostavimo, da svaki šumoposjednik upotrebljava najmanje 10 km javnih cesta, onda iznosi taj prinos po 1 m3 drva sa prosječnom težinom 600 kg 1.— Din ili 1.5% od poprečnog katastralnog čistog prihoda šume, koji smo gore ustanovili za Dravsku banovinu. Saberemo li konačno sve te poreze i namete, dobivamo 41% od poprečnog katastralnog čistog prihoda šumskog zemljišta. K ovim nametima su u zadnjim godinama još pridošla dva i to: 2% banovinski porez za sječu šuma od vrednosti drva na panju, te 2% državni prinos za pošumljavanje, koji se također računa od vrednosti posječenog drveta na panju, dakle obadva od šumskog brutoprihoda . Jer je osnovica ista, možemo obadva nameta promatrati istovremeno. Njihova skupna stopa iznosi dakle 4% od cijene na panju. Uzmemo li da danas od cijene na panju odpada za namirenje troškova čuvanja, uprave, poreza i pošumljavanja najmanje 25%, kod slabijih šuma dapače 75 i više %, onda opterećuju ova dva prinosa faktični čisti prihod sa 3.33 do 16 i više %, poprečno dakle sa 10%. Za slučaj, da je kat. čisti prihod jednak faktičnom čistom prihodu, dobivam o kao sveukupno opterećenje šume po javnim nametima 51% od kat . čisto g prihoda . To se opterećenje za sadanje prilike, kada je faktični čist; prihod postao manji od katastralnog čistog prihoda, još srazmjerno povećava, t e može u pojedinim slučajevima dostići 100 i više %, što znači, da šumoposjednik uopće nema nikakvog čistog prihoda, nego da mora manjak pokrivati iz drugih dohodaka. Ako takovih drugih prihoda nema, nema mu drugog izlaza, nego da ruši normalnu drvnu zalihu, kako smo to već u uvodu napomenuli. 734 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Baš zadnja dva razložena nameta, koja se u ostalom ne ubiru od svih šumovlasnika, nego samo od jedne kategorije, pogoršavaju stanje u jakoj mjeri, te mogu biti u pojedinim slučajevima i zadnji izdatak koji uzrokuje pasivnost dotičnog šCnskog gospodarstva. Prije nego zaključim, moram potpunosti radi napomenuti još jedan porez, koji također tereti šumski prihod, barem djelomice, a to je skupni porez na poslovni promet rezanog drva u iznosu 4% od prodajne cijene. S tim porezom imaju dakle posla samo oni šumovlasnici, koji u vlastitoj režiji prerađuju drvo. I ako su zakoni o općem i o skupnom porezu na poslovni promet izričito u svojim propisima (stav. 0. § 14 te točka 2a čl. 8) odredili, da su poljodjelci oprošteni od toga poreza gledom na promet njihovih osnovnih proizvoda, te se i u pravilniku k tom zakonu također među drugim granama praproizvodnje navada i šumarstvo, ipak su porezne uprave u Dravskoj banovini stale na gledište, da svaki posjednik pilane, pa makar on rezao samo drvo iz svojih sopstvenih šuma, podleži ovom porezu. Konačno će o toj stvari odlučiti upravni sud. Ostane li taj porez na snazi, onda on opterećuje šumsku taksu najmanje sa 8%, a faktični čisti prihod sa 12 do 20%. Da ne bude prigovora, moram još napomenuti, da socijalne prinose za namještenike i radnike (bolesničko i mirovinsko osiguranje) namjerno ne ubrajam medu javne terete, kojima je šuma opterećena, jer oni istina snizuju donekle šumsku taksu, ali ipak spadaju među personalne izdatke i troškove, te samo posredno terete proizvod šume, drvo. Zaključujući moramo dakle reći da je za današnje privredne prilike opterećenje šumskog prihoda apsolutne preveliko tako, da dapače može biti uzrokom pasivnosti, prekomjernoj sječi a na posljetku i gospodarskoj propasti šumskih objekata. Kobna je kod toga okolnost, da se sa neposrednim t/jrezom i njegovim mnogobrojnim prirezima opterećuje zemljišna renta t. j . čisti šumski prihod, a na drugu stranu se sa raznim isto tako mnogobrojnim posrednim nametima opet udara porez na šumski proizvod, čija vrednost upravo predstavlja onaj čisti šumski prihod. Skrajna je dakle nužda, da se Izdašno ublaže ovi tereti a nikako, da se ne povisuju ili povećaju sa novim nametima, koji bi u kakvomgod obliku ili pod kakvim mu drago naslovom opet pogodili šumski prihod. Privatno i narodno-privredni postulati, po kojima: 1) porezi ne smiju osjetljivo smetati pojedinačne privrede u njihovoj produkcijonoj djelatnosti i kočiti cirkulacijom proces narodne privrede, i 2) osnovnu bazu imovine treba štediti, što je osobito važno u šumskom gospodarstvu; ti postulati se moraju dosljedno uzeti u obzir. Ovdje moram još posebno naglasiti, da si vrhovna državna uprava, koja u našoj otadžbini raspolaže kao najveći šumoposjednik sa ogromnom površinom erarnih šuma, reže vlastito meso, kad drvo, taj svoj glavni proizvod, opterećuje sa raznim posrednim nametima. Neprodani godišnji etati ili do krajnosti niske šumske takse su prirodna posljedica toga postupka. Nipošto se naime ne smije smetnuti s uma činjenica, da naša država obiluj e drvom, da to nije monopolna roba, te da velika konkurenca u toj robi stvara i onako najniže moguće cijene. Nadalje treba misliti na to, da se možemo danas samo sa niskim cijenama takmičiti u inozemstvu, pa da su za to potrebni niski proizvodni troškovi, koji nisu prekomjerno povećani neuklonivim javnim teretima. Dalje se mora u pogledu raznih prireza i prinosa tražiti njihova jednakomjernost za sve porezovne i privredne objekte, isključenje dvostrukog oporezovanja istog privrednog vrela, što je primjerice slučaj kod novo uvedenih poreza na sječu šuma, te napokon se mora tražiti potpuni publicitet u uporabi ubranih poreza i prinosa. Konkretno se mora dakle sa stanovišta urednog šumskog gospo darstv a u cilju njegovog održanja i njegove potrajnosti tražiti: 735 |