DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1933 str. 21 <-- 21 --> PDF |
kakvegod veličine i kod bilo kojeg načina mjerenja svakako postoji.1 Vjerojatnost pogreške + g i svih od nje većih iznosa izlazi prema tome kao jednaka nuli. Ove značajke neizbježivih pogrešaka predočuje priložena slika, gdje je vjerojatnost p (4; L») kojegod pogreške + .., (i = 0, 1, 2, -, n), predočena u smislu druge značajke kao funkcija njenog iznosa. Cijelo područje pogrešaka razdijeljeno je na slici u 2n jednakih intervala, kojima teorija pripisuje beskonačno malenu veličinu de. S obzirom na to se npr. vjerojatnost, da je — nepoznata naravski — pogreška izvjesnog opažanja pala u interval između Ei i L.4_! (t. j . da joj je veličina ograničena iznosima et i Li-|-i), smatra zapravo vjerojatnošću donje od tih dviju granica, dakle vjerojatnošću pogreške e*. Ujedno se s obzirom na suponiranu veličinu intervala i nezavisna varijabila . i njena funkcija p (e) smatraju kontinuitetnim varijabilama. Prema osnovnoj definiciji vjerojatnosti izlazi za vjerojatnost ma koje pogreške izvjestan, u teoriji (pored analitičkog izraza za vjerojatnost pogreške) / . «(*«) (1-) P (L. ) = -.^- gdje N naznačuje teoretski skrajnje mogući broj opetovanih opažanja izvjesne veličine dot. ukupni broj pogrešaka s njima skopčanih, a z(Si) broj pogrešaka, koje pri tom padaju u interval između .. i et -f- 1, gdje je dakle JV 2 2 Z(E) = 2 (z(e0) + s(e,) H \- 2(e._i)) (2.) 1 Teorija izjednačivanja određuje za g principijelno iznos -j - oo , što međutim i najglavniji predstavnici teorije priznaju kao faktički neispravno, jer „pogreške, koje bi prekoračile izvjestan umjereni iznos, ne mogu uopće da pridođu" (C z u b e r : Theorie der Beobachtungsfehler, str. 51). 707 |